Komsinica ide u staracki dom iza kojeg se nalazi kapela sa grobljem,i sto je jos gore nosi naziv "Pogled na buducnost"
Prestala sam vjerovati u doživotna muško-ženska prijateljstva kad mi je najbolji drug postao drug s povlasticama.
Prošlog leta smo moja sestričina, koja je imala 3,5 godine, i ja išle kod neke rodbine. Nakon što smo ceo dan prozevzečile napolju, smestili su nas u sobu da spavamo. U jednom momentu mi je nešto zasmrdelo i pitam je da se nije ukakila. "Nisam." Onda sam izula baletanke i rekla: "A ovo keki smrde noge." A ona će na to: "Keka, neću ja nikom da kažem."
Otkad znam za sebe ne mogu da zaspim ako malo ne mrdam desnom nogom.
U tripu sam da racionalnije sagledavam stvari ukoliko razmišljam na engleskom.
Poznavao sam lika koji je kupio štene staforda, ženku, bili smo klinci, nije se odvajao od tog psa, kunem vam se, pratila ga je u školu, na trening, svuda čovece. I voleo je motore, takođe. Nažalost, poginuo je pri udesu u naselju pre koju godinu i zamislite pas je osetio da ga nema više u kući i nije htela da jede i pije, na kraju su je vodali po veterinarima jer im je noću cvilela i na kraju je uginula... Šta ti je ljubav...
Svi kažu da je prijateljstvo u troje nemoguće. I sama sam se uverila u to jer sam kroz osnovnu večito bila u takvim grupicama i osam godina sam provela plačući. Na kraju sam ostala samo ja sa jednom drugaricom. Mislile smo da nikad nećemo da se sprijateljimo sa još nekim, jer su nas sve ženske osobe povredile, samo smo nas dve uvek ostale zajedno. Dođe gimnazija i tamo počnemo da komuniciramo sa drugim devojkama i vremenom se združimo sa dosta njih, ali sa jednom posebno. Od tad smo nas tri nerazdvojne. Volim ih podjednako i između nas uopšte nema podvajanja. Ona se nekad plaši da je ona treća i višak jer je kasnije počela da se druži sa nama ali nije tako, niti smo joj ikad dale razloga da misli tako nešto.Sad završavamo gimnaziju i nas tri smo i dalje kao jedno. Postoje još predobrih drugarica pored ali samo su njih dve moji prijatelji. Zahvaljujući njima sam se uverila da je ipak prijateljstvo u troje moguće, jeste retkost ali ako ga gradiš bez ljubomore, laži, ogovaranja, ipak može da uspe.
Često mi se desi da prdnem u društvu pa onda kao pomeram stolicu da ispadne kao da škripi. ali stolica koja škripi ne smrdi!
Uvek kad obiđem biciklistu ili pešaka autom, pogledam u retrovizor da vidim da li je još tamo.
Pitam ja dedu: "Kako si deda oženio babu, na koju foru"? On kaže da je išao tri puta kod nje da je prosi i ništa. Svaki put baba nešto vrda, neće, pa hoće. Zadnji put ja dođem i pitam je da krene sa mnom, ona kao razmislja. Ustanem ti ja i kažem: "Ako hoćeš, evo ja, ako neces
odoh ja. Od kuce mi strmo poći, evo ti k**** što ću ti više doći"! I pošla je momentalno.