Za nekoliko dana trebam u inostranstvo ali sam jučer izrezala pasoš na komadiće misleći da je stari koji više ne važi.. :/
U vezi smo 16 godina...pre 15 godina ona je ostala u drugom stanju i naterao sam je da abortira. Smatrao sam da smo premladi, nismo imali ništa. Sada imamo sve, a već dugo pokušavamo da dobijemo dete. Često sanjam tu bebu, a kako vreme prolazi sve sam sigurniji da je nećemo nikada imati... Bože koliko se kajem, koliko mi je teško da je svakim danom gledam kako je sve željnija da postane majka... NJU VOLIM NAJVISE NA SVETU, A SEBE MRZIM IZNAD SVEGA!!!
Kada čitam sastav na času, uvek tokom čitanja ne pročitam neke reči, jer tek tad shvatim koliko su glupe.
Na mojoj svadbi, moji roditelji su naručili pesmu 'Danas majko ženiš svoga sina'.
Ja sam žensko.
Kada zalupim vrata, namerno, iz sve snage, uvek mi bude izgovor da je promaja u kući i da su se vrata sama zatvorila.
Jutro mi najlepse počne kad čujem dečka kako kaže :"brm brm brm, ide valjak" i legne na mene svom težinom, kotrljajući se.
Dok je moja sestra još bila u vrtiću, spremačica ju je jednom prilikom čula kako govori :"Jao što me boli stomak, mislim da sam trudna".
Toliko sam ravna, da mogu komotno da se lupam po prsima kao Tarzan.