Iako mi to nikada neće priznati, plašim se da sam za moje roditelje veliko razočaranje.
Kad sam bila mala propala sam kroz stakleni stočić na kojem mi je bilo zabranjeno da sedim, kad me je mama pitala kako se to desilo ja sam rekla da je Grdana (veštica iz uspavane lepotice) izašla iz tv-a i razbila ga. Na kraju sam i batine dobila :)
Kada idem sam po mraku i kada nema nikoga u blizini, uvijek se okrećem na obe strane za 90° kao da razgledam nešto oko sebe, a ustvari krajem oka gledam da me neko slučajno ne prati...
Pre pet godina mojoj devojci je ciganka na ulici rekla da će da se uda za doktora, a ja jedva da sam završio srednju školu. To me je jako razljutilo i upisao sam fax. Pogodite ko diplomira za mesec dana? :) planiram da postanem dr jednog dana u svojoj oblasti. A moja žena će doktorat još malo sačekati, ipak je ciganka rekla kako jeste. :D
Otac mi je čestitao rođendan, citiram: ,,Sine, želim ti da budeš bolji čovek".
Odgovorio sam: ,,Gde ćeš bolje od ovoga"?
Uzvratio je: ,,Ne seri".
Dok sam bio mlađi uzrečica mi je bila "razumeš". Na sred časa profesorka pita šta je to ispalo i ja odgovorio "pala sveska, razumeš", svi patos.
Za 4 godine studiranja, svako učenje ispita sa mnom je proveo moj mačak Džeki. Zajedno smo jeli, zajedno spavali, ja sam učio na glas, on je spavao, ponekad slušao, a poneki list knjige je i pojeo. Uvek je bio tu, čak i u njegovom omiljenom mesecu februaru kad je meni najteže, nije me napuštao. Položio sam poslednji ispit, diplomski je završen, odbrana je sledeće nedelje. Odlučio sam da odbrana bude pred prijateljima i rodbinom. I odlučio sam da nema te sile na ovom svetu koja će me naterati da ne povedem moju najdražu vreću buva, mog Džekija!
Tepam tijestu kad pravim pizzu. I ono, baš lijepo bude.
Dolazim sa dva drugara na bus, mamurni, nenaspavani, krenuli kod druga u Sarajevo. I tako zaspimo nas trojica u busu , prođemo Sarajevo probudi kondukter drugara da izađemo jer smo stigli na zadnju stanicu (na moru) . Tad jaran iz sna počne da govori " ljudi budite se , poplavila Miljacka "
Živim u imućnoj porodici, imam brata i sestru, treće sam dete, ali ne i mezimac. Uvek sam imao sve, a nije mi trebalo ni pola od toga... Rođeni brat je bivši narkoman (ima staž od 15 godina) i uvek je sve bilo usmereno ka njemu, da bi se izlečio. Ipak, ne mogu da krijem, da me boli to što su mi roditelji ljubav pokazivali kroz novac (ekskluzivna letovanja, motori, skupi automobili)... Završio sam državni fakultet u drugom gradu, bez njihove pomoći, niko nije znao ko su mi roditelji, išao sam autobusom na predavanja i ispite, dao sve u roku... čak sam od ortaka i ortakinja na faksu krio da imam para, da se ne bi osećali manje vrednim pored mene... Kasnije sam našao dobar posao, trudio sam se da se za sve izborim sam. Sada sam dao otkaz, pakujem se i selim daleko, jer i kada se čitava agonija oko burazera, hvala Bogu završila, oni i dalje najviše pažnje posvećuju njemu... Pre neki dan mi je otac rekao da je razočaran u mene, to je bio kraj. A nikada me nije pohvalio. Inače imam 25 godina.