Često boravim na ovom sajtu i jako mi je drago da vidim da ima ljudi sa srcem i dušom jer sam davno izgubio veru u ljude.. Mislim da sam se promenio malo i počeo da verujem ljudima uz vas.. Hvala vam na inspiraciji za razmišljanje i uskoro i sam razmišljam da napišem neku ispovest iako sam stvarno zatvoren po tom pitanju.. Hvala jos jednom! :)
Izašao sam sinoć da se vidim sa nekom devojkom, i taman kad sam hteo da je poljubim, ona kaže "idem do wc-a" i dok je ustajala pustila je goluba. Odmah sam pozvao konobara, platio i zapalio. Neće me u životu videti i čuti više.
Kada mi prodavačica kaže kalup je manji/veći, uvek mi treba vremena da skontam da li mi treba veći ili manji broj.
Više imam neprospavanih noći zbog ispita, nego zbog žurki.
Imala sam dečka koga sam voljela jako, ali ga moji roditelji nisu voljeli. Sada imam muža kojeg vole moji roditelji, ali ga ja ne volim.
Pre mesec dana sam dobio poruku na fejsu od nepoznate devojke: ''Ja tebe obožavam, divim se tvojim statusima i mislim da si jako gotivan dečko, želela bih da te upoznam''.
Evo već skoro pa mesec dana kako smo zajedno i super nam je.
Volim duge šetnje u toku večernjih sati, pomažu mi da raščistim svoje misli, i zbog želje da sretnem jednu osobu, već davno izgubljenu. Nada poslednja umire.
Uvek imam problem kada negde na netu treba da popunim neki formular pa mi traže e-mail, uvek tripujem da će da ga hakuju.
Kad god kupim kikiriki na merenje i kad naletim na neku semenku unutra, slađa mi je ona, nego sav kikiriki. Veoma joj posvetim pažnju.
Kao mali sam voleo da vozim biciklu po velikim barama, obožavao sam da razdvajam vodu.