Maštam o danu kada ću završiti ekonomski fakultet, zaposliti se u banci i ne odobriti stambene kredite svim momcima koji su me nekad ispalili.
Mrzim kad mi gosti ulaze obuveni, a da im ja ne dozvolim. Dođe mi da ih nateram da usisaju za sobom...
Imam 20 godina,a i dalje provravam broj dana u mesecu na pesnici.
Kad kuvam sebi viršle osećam se kao Džejmi Oliver, nekad čak i pričam kao da držim emisiju.
Sedim već 2 sata u holu od hotela i sa moje desne strane me ogovaraju 2 nepoznate devojke...
Imam drugaricu koja je muvala mog dečka već duže vreme, a da ja to nisam znala. Skapirala sam to tek kad me je prevario na žurci. Na moje oči. Sa njom, naravno.
I kad u kući palim cigaru, rukom zaklonim upaljač, iako nema vetra.
Često sam kao mali dok sam bio na wc šolji zamišljao da mi je to tron, a da sam ja princ... u trenucima mašte uzimao sam čak i četku za wc šolju i pravio se da je to moj skiptar, kraljevski mač ili već nešto u tom fazonu...
U poslednje vrijeme često gostujem u medijima i uvijek me strah da ću da izvalim neku notornu glupost posle koje će da me smixaju u bisere godine.
Kada mi se drugi ljudi obraćaju, ne mogu ih gledati ravno u oči. Pogled mi leti na sve strane, ne znam zbog čega. Bukvalno govoreći, kao da mi druge oči štete vid ili tako nešto, valjda nisam jedini.