Nikada neću prežaliti što nisam popunio ceo Pokemon album za koji mi je trebala samo jedna sličica da ga ceo popunim. I nakon 9 godina ja još čuvam taj album. :)
Bivša djevojka mog dečka ima rak dojke i njega je to ljudski potreslo. Samo sam rekla nazovi je i pitaj kako je. Osjećala sam da sam bolji čovjek nakon toga, čemu ljubomora, ko danas koga može na silu da drži uz sebe.
Sinoć sam probala cigaretu sa drugaricom mojih godina koja isto puši, imam 13 godina, za koj mesec ću 14, prvo sam se pokajala, a sada razmišljam da probam ponovo, jer kad vidim šta devojke mojih godina rade (duvaju, je*u se, konstantno su pijane, zabavljaju se sa matorcima, vataju se s' kim stignu) bolje da zapalim cigaru i blejim sa drugaricama negde gde nas niko ne vidi. Niko ne zna pa mi eto, lakše ovako anonimno da pišem.
Uvek se plašim kad mi popravljaju kompjuter da ne vide sve gluposti što sam nalazila na internetu.
Osećam se kao naivna osoba, zato što sam ubeđena da svaka osoba u sebi nosi nešto dobro, i da se kaje kad napravi grešku... Kad ljudi govore o greškama drugih, uvek pomislim "Pa možda je morao, verovatno se kaje...".
Vozio sam porodicu i ona sa GPS je govorila kao i obično " Za 100 m skrenite levo", " Za 50 m skrenite desno" i moja mama je poludela i rekla: "Ućuti više!"
Kad mi je dosadno, poželim da uđem u kafić i priđem nekom dečku sa devojkom, prospem mu piće u lice i viknem U NAŠ KAFIĆ SI JE DOVEO i odem.
Izgledam zrikavo na ličnoj karti, sve zahvaljujući onoj matoroj iz supa koja mi je rekla: "Sine, slikaš se za ličnu kartu, a ne za profilnu na fejzbuku."
Više ne gledam koliko pojedem neke poslastice u gostima, dok me je pre bilo sramota.
Kad god oprostim nekoj osobi, uvek posle toga bude još gore.