Uvek sam mislila da su mace devojčice, kuce dečaci i zato su se jurili. Eh,pameti..
Često puta mi snovi predskažu neki događaj koji će da se desi, koji ima veze sa mnom.
Kad sam se trebala prvi put poljubiti sa momkom, poljubio me prvo na blic, a ona je rekao ''Otvori malo usta''. Pa kud grom ne puče u mene odmah da se spasim sramote.
Kada sam bila mala nikako nisam volela one spratne krevete, kada bih legla gore mislila sam da ću pasti dole,a kada bih legla dole mislila sam da će pasti krevet na mene.
Volim kad imam puno obaveza, jednostavno volim da osećam da sam od neke koristi.
U braku sam 8 godina (pre toga 3 god. veze) i obožavam svog supruga. Ne razumem kako ljudi mogu da kažu da ljubav vremenom pređe u naviku... Imamo decu, volimo ih, vaspitavamo, ali ono naše vreme kad deca legnu i kad nas dvoje ostanemo sami je neprocenjivo. Uvek nađemo vremena samo za nas i gradimo naš brak. Imam sve u njemu- ljubav, prijatelja, podršku i odličnog ljubavnika.
Živim za dan kada ću da postanem roditelj, da mi život već jednom dobije smisao, imam 38 godina i nekoliko dugih veza iza sebe od kojih na žalost imam samo uspomene...
Na selu sam kao mali piškio po pilićima koji su bili iza žice i jedna kokoška je uspjela da me ugrize misleći valjda da je crv šta li.