Kada god pored mene prođe lepa devojka, nakon toga duboko udahnem, kako bih osetio njen parfem.
U jeku najveće zaljubljenosti potpisala sam postpaid ugovor za telefon i broj dala dečku na korišćenje, uz dogovor da redovno plaća račun. Dve godine kasnije, ja sam tužena i svaki dan očekujem da neko dođe da mi popiše stvari, jer on skoro ni jedan račun nije platio. I dalje smo zajedno, on mi već godinu dana govori da će platiti "sledeće nedelje" i tako u nedogled. Sve sam pokušala, svađala se, raskidala, ne vredi. Neće čovek da plati. Ne znam više šta da radim. Ja nemam posao, studiram, a od roditelja ne smem da tražim.
Svi znaju da moj muž i ja volimo da gledamo kulturno-obrazovni program i istorijske serije. Ono što ne znaju je da ih gledamo u gaćama, žderući klopu rukama u krevetu, grokćemo, podrigujemo i dobacujemo se pivom.
Više vode popijem u čitaonici dok učim, nego u parku na trčanju.
Najbolji deo veze možda bolji i od seksa je što možeš da nazoveš devojku u tri ujutru bez povoda i kažeš joj da je voliš ili kažeš joj kako je bio loš dan na poslu ili nešto trivijalno sasvim i znaš da se neće ni naljutiti niti se moraš ustezati. Nedostaje mi to. Biti slobodan na taj način.
Dečko mi tripuje da je Scooby Doo, i ispušta čudne zvukove..a ja se smijem kao luda na te gluposti.
Svaki dan pre no što ću izaći iz autobusa, okupi se obavezno grupa ljudi koja se nagura na vrata i jedva čeka da utrči da sedne. Ja se tada osećam kao neka slavna ličnost. Silazim niz stepenice, svi me čekaju, grupa ljudi oko mene, samo što autograme ne počnem da delim.
Danas sam dobio neopravdani jer sam se vratio kući da vidim da li sam isključio ringlu...