Često mi se desi da kada pričam sa nekim po navici kažem "A?" a onda se živa smorim dok saslušam sve iz početka :)
Ja zamišljam da moj budući muž sad čita u biblioteci, trenira neki sport ili šeta psa, a ne opija se po klubovima ili gubi vreme nekim besmislenim stvarima.
Kad sam bila mala, mislila sam da na svaki moj rođendan moje stopalo poraste za jedan broj.
Posle dobro pročitane knjige pitam se šta ću sa svojim životom dalje..
Uz pomoć slušnih aparata sam sa 19 prvi put čula cvrkut ptica.
Posvadila sam se s bivšom najboljom drugaricom na dan njezinog vjenčanja...
Za četiri godine veze nikida svog dečka nisam pitala ni za jednu bivšu devojku. Ne znam koliko ih je imao, ni jednoj ne znam čak ni ime. Ovako on za mene nema prošlost.
Uvek se bojim da će mi onaj bodljikavi kesten pasti sa drveta na glavu.
Jednom kad sam se busem vraćao iz škole, u busu totalna tišina, ja sav smoren gledao kroz prozor i slušao muziku. Odjednom me neko uhvati za rame, ja se okrenem kad ono neka žena stoji ispred mene, pročitam joj s usana "je l' imaš tatu?" ja sav zbunjen, skidam slušalice i odgovaram: "paa imam tatu, što?" odjednom ceo bus, uključujući i nju, počinje da umire od smeha. Dok ona odlazi ja zbunjeno vraćam slušalice, i tek 10 minuta kasnije kontam da me je pitala "je l' imaš kartu?!"
Smišljala sam šta ću da mu odgovorim na poruku kad mi čestita rođendan, a poruku nije ni poslao...