Ona je prelepa! BISER! Rado bih je poveo u mrak, da mi sija. Ali posto sam ja najobicnija kukavica i takav cu umreti, koristim barem priliku da ovde kazem svima - LJUDI OSUDITE ME, JA SAM GENETSKI OTPAD, NEMAM SNAGE DA JOJ PRIDJEM.
Saznala sam gdje baka drži slatkiše i svaki dan uzmem samo jednu bananicu :D.
Najgori je osjećaj kad saznaš da nisi jedini koga zove tim nadimkom..
Ponekad želim da nastradam dok činim neko veliko dobro delo, tipa da izvučem nekog iz požara ili da spasem davljenika... da bar u jednom trenutku moj život ima neku svrhu.
Uskoro radim tetovažu sa momkom i svi nas osuđuju. Kreteni misle da ćemo prekinut, mrzim što podcjenjuju naše osjećaje. Naša ljubav je dovoljno jaka da opstane.
Stvarno ne znam zašto bacam pare na bruseve. Nemam ih, pa ih nemam.
Primetila sam da moja mama češće kuva krpe na šporetu, nego ručak.
Živim za dan kada ću da dobijem diplomu, odem na šalter fakulteta i kažem VIIIŠE SEXA ŽENO, VIŠEE SEXA!!
Kada sam imao 8 godina, moj otac me je stalno vodio u jedan parkić u kojem sam proveo najlepše dane svog detinjstva. Godinu dana kasnije, on se razboleo i ubrzo preminuo. Bio sam mali, tako da nisam ni znao šta znači izgubiti voljenu osobu. Tada je i prestalo moje posećivanje tom parkiću. 12 godina kasnije, dobio sam posao blizu tog parka. Tada sam ga prvi put ponovo posetio, setio se tih dana, i preplavile su me emocije. Video sam malog dečaka koji se igra sa svojim ocem. I zaplakao sam kao nikad u životu.