Osećam se kao duh. Troje ljudi sedi pored mene, blejimo, a ja se svejedno osećam kao višak, kao nevidljivo stvorenje, sve zbog prokletog aparata za sluh!
Kada sam napustio posao pre tri meseca moja žena je bila uz mene iako je moja plata je bila jedini siguran izvor prihoda. Ona me je podržavala i izdržavala . Sada imam drugi posao ali ova finansijska kriza mi je pokazala koliko joj je stalo do mene i da ja budem srećan. Nisam skidao osmeh sa lica mesec dana od kada sam napustio staru firmu. A i sada se osmehujem svaki dan a pogotovo kada se vratim sa posla a ona me sačeka toplom večerom. Primiću prvu platu ovih dana. Kupiću joj nesto lepo.
Kad vidim slike na kojima sam, pre samo godinu dana, brijao zulufe u špic, dođe mi da se isečem istim žiletom...
Ljude sa imenima tipa Nadica ne mogu ozbiljno da shvatim.
Prošle godine sam bio sa roditeljima u jednom restoranu na ručku i jeo ribu. Nasuprot mene je sjedila prelijepa djevojka, duge plave kose, plavih očiju, čaroban osmijeh, savršenih crta lica..Krila su joj falila da bude anđeo. Razmjenjivali smo poglede i osmijehe, krijući od ostalih u restoranu.
Eh, drugovi moji, prokleta riba :/ zalutala koščica i zabila mi se u grlo, počeo sam roktat k'o krme, poplavio, pozelenio, požutio..cijeli restoran se digao na noge..Sljedeća scena koje se sjećam je da sjedim na istoj onoj stolici, mašu mi lepezom da dođem sebi, nasuprot mene nema one djevojke ni njenog društva. Sram do neba i nazad.
P.S. Bar sam preživio !
Do pre par meseci sam za krovni kofer, na autu, mislio da je u stvari čamac...
Ne smijem nositi cigare kući, pa ih štekam u ''H'' u ulazu.
Šipka za zgibove mi služi da se protegnem ujutru kad ustanem.
Srce mi se slama kad mi zet galami na sestru. Inače smo odrasle bez oca (poginuo je kad je ona imala 5god,ja 5mj)! Barem ona zaslužuje da jedini muškarac u njenom životu se ophodi fino prema njoj.
Sa 'Ćao ćao' pozdravljam one ljude koje ne želim da pozdravim uopšte.