Mrzim kad mi u gostima uz sitne kolače, kiflice i sl. ne daju tanjirić. Uvek jedem iznad ruke i posle ne znam gde da istresem te mrve.
Kada zovu ovi što reklamiraju proizvode, lažu za nagradne igre, imaju neko pitanje o proizvodu, nekoj stranci itd, većina ljudi im kaže da ih ne zanima i trude se što brže da ih 'skinu' sa grbače, a ja se uvek uvatim sa njima u priču. Razglabamo tako, požalim im se na neki problem, ispričam da sam dobio keca iz mate i tako... Čak sam sa nekim devojkama-sagovornicama flertovao na žvaku kako idem u teretanu, radim u prodavnici zdrave hrane i meditiram uz sumrak.
Ne mogu da idem u wc na duže kod dečka, ne kapiram kako nekome to može da bude opušteno. I kad budem imala muža svako će imati svoje kupatilo, da se nikad ne izgubi romantika i ta iluzija da je partner savršen.
Totalni mi je crnjak kad po ovoj vrućini uočim olimpijske krugove na svojim košuljama ispod pazuha.
Zet mi je u SAJ, cijeli tim je jednom ušao u kuću kao pretres... Mi svi zaprepašćeni (majka,otac i ja), kad u jednom momentu izlazi sestra iz sobe i svi kao meta pronađena, meta pronađena. Onda je on lepo kleknuo i rekao joj: "Pošto je moja dužnost da privodim, želim da tebe privedem za cijeli život. Ana hoćeš li da budeš moja žena?" Ja sam mislila da sam u nekom filmu, a onda sam shvatila koliko je voli i koliko je blesav. :)
Imam prijatelja od malih nogu, i dan danas se družimo. On je u vezi već sedam godina, a ja sam trenutno slobodna. Moram priznati da smo i više od prijatelja. Ponekad se desi da izađem s njim i njegovom djevojkom, te kada je otprati idemo do njega. To nije prolazna faza, traje od kako se poznajemo. Često se zna našaliti: "Čemu služe prijatelji."
Nervira me kad se drugari voze u mojim kolima i nikad neće da se ponude da daju neke pare za gorivo.
Sinoć je mama pričala sa tetkom iz Pariza preko telefona i zaspala u pola razgovora. Poslije joj slagala da se veza sama prekinula a nama zaprijetila da ne smijemo nikom to reći a pogotovo ne tetki.
Moja devojka i ja bi stalno zajedno čitali knjige. Ona bi legla na moj stomak, a ja bih naglas čitao. Raskinuli smo prošle godine, posle tri godine veze. Od tad nijednu knjigu nisam pročitao.
Deda je otišao u inostranstvo i nije se javljao mojoj mami, nije joj slao novac, niti je zvao...A njegove sestre su ga uvek koristile, trošile njegov novac, letovale, zimovale, nikad ništa delile sa mamom, niti je zvale....Pre par meseci deda je umro, u njegovom stanu su svuda bile mamine slike, sve što je imao ostavio je njoj, uključujuci i kuću u kojoj žive njegove sestre, pošto je bila na njegovo ime. Ništa ne može da joj nadoknadi vreme koje on nije bio uz nju, ali je makar na kraju pokazao da mu je bilo stalo do nje i svojim činom pokazao da nije bio totalno nesvestan toga što su ga koristili.