Do pre godinu dana sam bio zavisnik od par kompjuterskih igara. Ko zna koliko puta sam dočekao zoru sedeći za kompjuterom. Ali, i pored toga, nisam zapostavio učenje i školu. Pre otprilike godinu dana, kompjuter se pokvario. Roditelji su odbili predlog za kupovinu novog. I tako, odlučio sam da sam nekako prikupim dovoljno novca za kupovinu novog. Pre mesec dana sam konačno sakupio iznos potreban za kupovinu računara kojeg sam želeo. Ali, shvatio sam da to nije ono što mi je potrebno. Ako kupim, opet cu početi sa igricama, i vratiće mi se zavisnost..a to je nešto što nikako ne želim, jer ako uspem da upišem fakultet koji sam planirao, trebaće mi mnogo vremena za učenje. Zato sam te pare dao roditeljima, da stave na račun u banci. Neka ih. Trebaće jednog dana za nešto.
Pošto ne volim sestrinog momka, kada ju je zvao da izađe na prozor (ona nije bila u sobi), ja sam pozvala tatu da vidi ko je to ispod, jer se kao uplašila. Moj budući zet mu je greškom rekao "cao ljubavi".
Moja devojka je prije par dana napisala da misli da stalno nosim jedne bokserice. Ovde joj poručujem da imam više pari istih bokserica!
Sinoč sam provela najbolju noć u životu, kad su mi se upoznali dečko i tata . Dva muškarca koja volim najviše na svijetu onako pričaju i zezaju se, nemogu vas opisat tu radost .
Kad me svrbi levi dlan, pošteno se počešem. Ali kada me svrbi desni, samo iskuliram.
Kad se dopisujemo i on mi ne odgovori na poruku 15 minuta i ja posle sačekam bar 5 minuta pre nego sto mu odgovorim. Neću da ispadne da sam jedva čekala njegovu poruku pa mu odmah odgovaram.
Volim da poziram ispred ogledala u donjem vešu i sviđa mi se ono što vidim, a kad dođe vrijeme da me dečko takvu vidi odjednom sebi nabijem hiljadu kompleksa.