Zaposlila sam se sezonski kao sobarica u neke apartmane. Poslodavac me pitao mogu li da izdržim tempo rada i ja sam rekla da mogu iako se odirem od posla. Majka me takođe isto pitala i njoj sam dala isti odgovor. Ipak istina je da sumnjam u to sto sam rekla, ali ja samo želim da imam svoj dinar i da nisam na grbači roditelja,koliko god težak bio posao.
Baba je odgledala ceo Cecin koncert misleći da će mene snimiti kamera u onoj gužvi :D
Vojno lice sam i nema stvari koja mi je draža nego da se prošetam gradom u uniformi i krajičkom oka posmatram poglede prolaznika. Obožavam moj posao.
Mrzim kad mi se ljudi javljaju i usput moraju da me pomaze po spojlerima.
Као мала једва сам чекла да се удам, због одласка на ткз медени месец. Мислила сам да се иде на Месец.
Danas sam vodila malog rođaka u školu, prvačić. Ušla sam u učionicu i prisjetila se svojih školskih dana. Pored mene je sjeo neki mali djecak koji je plakao, jer ne želi da ide u školu. I ja sam plakala, jer želim da idem u školu.
Ne znam za vas, ali ja ne mogu da piškim i pričam u isto vreme.
Mužu nikada nisam priznala da je verenički prseten koji mi je dao ružan i da ga ne nosim zato što mi je mali nego zato što je očajan...
Uvijek kad trebam ući nekom u kuću, razmišljam kakve su mi čarape!
Dok sam danas slušala kako moja majka vodi razgovor sa mojom mlađom sestrom, tako pametne reči, tako smireno, tako kulturno i bez onog ''videćeš'' i sličnih stvari, i na kraju je zagrlila, pomislila sam u sebi ''Bože, daj mi da budem makar pola kao ona''.