Kaže: kad se sviđas nekom on će obično podignuti obrve, razdvojiti usne, pa se tako šire i nosnice, i onda lice dobija topao i prijateljski izgled. Pa ja to kad uradim izgledam kao fantom, iskreno se nadam da nisam to nekad nesvesno uradila.
Za sebe slobodno mogu da kažem da sam što se tiče novca obezbeđen do kraja života. Nikada nisam oskudevao u vezi s bilo čim materijalnim.
No, zaista mi je teško naći devojku koja će me voleti zbog onoga što jesam, iskreno, a ne zbog novca i onoga što imam. Možda sam i ja previše paranoičan ali ne mogu zamisliti da osnujem porodicu sa takvom osobom, osobom koju sam privukao prvenstveo novcem.
Na svadbi kod rođaka prolaze mladenci da pokupe poklone. Moj desetogodišnji brat, kao najmlađi član porodice, uzima kovertu i pre predaje, sav zbunjen, pita: ,,A šta plaćamo?"
Tek kada sednem sam uveče shvatim koliko je moj život sj*ban.
Jednom sam sjedila u mraku i htjela da pronađem telefon. Pošto ništa nisam vidjela, morala sam uzeti nešto da prosvijetlim pa sam uzela isti taj telefon koji tražim i njim svijetlila ne bih li ga pronašla, dok nisam shvatila šta radim.
U supermarketu, volim da gledam šta ima u tuđim kolicima.
Filolog sam po struci, ali nema šanse da u razgovoru izgovorim “sad ću” ili “sad će”. Uvek to bude “saću / saće”. To je jače od mene.
Mrzim da vidim kad djevojka vodi momka kroz klub a on ide za njom k'o pas dok se ona probija kroz guzvu.
Moja sestra kada je bila prvi razred osnovne škole je pokvarila u učionici kućicu za pse koju je neko dijete napravilo. Po dolasku kući je plakala i govorila da joj je učiteljica rekla da napravni novu kućicu . Svi smo se bacili na posao kako ne bi bila kažnjena (otac mi je arhitekta) . Napravili smo kućicu, čak joj i fasadu i prozore napravili. Sljedeći dan je došla ponovo uplakana zato što je trebala napraviti kućicu za pse . A ne za ljude, kako smo mi mislili. Specijalac.