Bivša djevojka mog dečka ima rak dojke i njega je to ljudski potreslo. Samo sam rekla nazovi je i pitaj kako je. Osjećala sam da sam bolji čovjek nakon toga, čemu ljubomora, ko danas koga može na silu da drži uz sebe.
Prihvatio sam dete iz ženinog prvog braka, jednu divnu devojčicu koja me sa puno ljubavi zove tata. Obožavam je i znam da ona svog pravog oca voli još više, mada, nije otac onaj koji napravi, nego onaj koji odgaji.
Uvijek mislim da će mojim bivšim momcima biti žao kad raskinu sa mnom kasnije, ali to se nikada ne desi.
Kad sam daleko i zaželim se svog kučeta, pričam sa njim na skajpu. A on se silno obraduje i maše repom. To mi ulepša dan.
Najbolji ortak je sknio nevinost mojoj bivšoj curi. Osjećam se k'o gov*o.
Kad god u razgovoru mami kažem "Nisam luda.",ona mi odgovori:"Nisi ni pametna."
Na moru sam upoznala dečka koji mi je rekao da uvek moram biti sigurna u sebe i da imam samopouzdanje zato što, dok sam pričala sa njim, nisam smela da ga pogledam u oči, već sam uvek gledala negde ,,kroz njega''. I zato sada, kada imam neki test ili kada mi sledi nešto bitno što treba da uradim u životu, ja se setim toga i kažem sebi: ,,Možes ti to''. Osećam kao da je on uvek uz mene i zato hvala mu na onim recima.
Ne kapiram zašto svi muškarci postaju tako lepi baš sad kad ja imam dečka..
Želim curu s kojom ću sist isprid kuće, zapalit cigaru, popit pivo, i gledat u nebo/more bez ijedne progovorene riči, a da iman onaj osjećaj kao da smo pričali 5 dana u kompletu...