Kada sam bila mala, na TV-u su se izbjegavale ljubavne scene. Jednom prilikom dok je tata listao kanale, naišao je na jednu baš takvu scenu, ja sam se k'o iz topa izderala: "Vrati tooo, hoću da gledam kako se ljudi jeduuu." Taj tatin pogled nikada neću zaboraviti.
Mrzim to što kad god šetamo umesto da me uhvati za ruku on pored mene šeta kao maneken, ponekad uopšte ne obraćajući pažnju na mene..
Svaki put kad stavim laptop na krilo istripujem se da će mi njegova toplota istopiti salo na butinama.
Bila bih u stanju da odem u drugu državu, gde je on, i napustim sve što imam, uključujući i roditelje i prijatelje. Samo da bih bila blizu njega.
Voleo bih da sam bogat i da imam svoju firmu u kojoj bih zaposlio sve svoje drugove i drugarice koji su otišli u inostransto da rade, tako bi svi ponovo bili zajedno i srećni kao pre mnogo godina.
Uvek kad spavam tokom dana, kad se probudim razmišljam da li su prošla dva dana, ili je još uvek onaj jedan. Čudan osecaj.
U poslednje vreme sam se malo ugojila (nekih 6-7kg zbog stresa, ispita itd.) i na jednoj slavi pred svima me pita mama jedne poznanice: 'A što si se ti toliko nagojila?' I ja joj pred svima kažem: 'Ja stvarno ne znam šta da vam odgovorim na to neprijatno pitanje.' Zaćutala je.
Danas sam dečku rekla da sam našla venčanicu u kojoj ću da se udam, a on mi je na to rekao: "Super i ja sam našao auto koji ću voziti kada položim." Ubio mi je jednog leptirića u stomaku.
Izbacio sam TV iz sobe i obrisao FB, a počeo da čitam knjige. Mnogo se bolje osećam.