Imam toliku želju da radim nešto za leto, dok svi ortaci hoće samo da uživaju, lepiću nalepnice u nekoj fabrici i osećam se strava.
Kada posle zime, u toku koje non stop nosim jaknu i držim ruke u džepovima, dođe leto i izađem napolje u šorcu i majici ne znam šta ću sa rukama. :)
Moja mama je pre 4 godina radila kao kasirka. Sa 38 godina je upisala kurs za programere, danas ima 41, i vrhunski je programer :) Nikad nije kasno za usavršavanje i učenje :)
Kada na plaži nailaze oni što prodaju nakit, naočale,peškire...naglo se napravim da spavam i nema ubjeđivanja nepotrebnog, čak me ponekad i vide da sam naglo "zaspala" i prođu.
Koleginica se naljutila na mene jer sam joj rekla da je vaspitavanje kučeta isto kao vaspitavanje malog deteta. Ona ima nevaspitano dete, a ja vaspitano kuče.
Stanujem sama i već tri dana nisam ni sa kim progovorila, osim što sam se čula sa mamom na par minuta. Zaboraviću i da pričam....
Na svakoj ekskurziji u osnovnoj školi, svaki vodič je znao moje ime, jer nikada nisam htela da sedim u autobusu. :)
Filolog sam po struci, ali nema šanse da u razgovoru izgovorim “sad ću” ili “sad će”. Uvek to bude “saću / saće”. To je jače od mene.
Voleo bih da samo jednom, bez da mi iko vraća ili daje ili slično, da samo na stolu ispred sebe vidim sve pare koje sam ikada dao konobarima... i da uz osmeh, sebi u brk kažem 'vredelo je'.