Zaposlila sam se sezonski kao sobarica u neke apartmane. Poslodavac me pitao mogu li da izdržim tempo rada i ja sam rekla da mogu iako se odirem od posla. Majka me takođe isto pitala i njoj sam dala isti odgovor. Ipak istina je da sumnjam u to sto sam rekla, ali ja samo želim da imam svoj dinar i da nisam na grbači roditelja,koliko god težak bio posao.
Koliko god se trudio da prepričam neki jako zanimljiv i smešan dogadjaj, uvek ispadne toliko glupo da se niko ne nasmeje.
Često mi se desi da ogledam na sat da vidim koliko je sati, nakon što spustim ruku nemam pojma koliko je.
Dugo sam bila ubjeđena da je moja slika na kesici od palente.
Mrzim kad profe objave imena i prezimena u rezultatima ispita. Brate, stavi samo broj indexa, manje će me biti sramota ako padnem.
Dobila sam peticu iz vrlo teškog predmeta i istog dana me moji nisu pustili da izadjem sa društvom. Rekla sam im da nikada više neću učiti, i evo sedim u kupatilu sa knjigom kako me ne bi videli.
Moja baba je čula da se u današnje vreme devojke depiliraju "dole", i mrtva 'ladna mi rekla: "Nije valjda da i ti briješ onu jadu?" Ostala sam bez teksta.
Mamina recenica: ma 'ajde doći će i tvoj princ na belom konju. - uopće ne zvuči kao otrcana fraza iz bajki.