Kao mala ljubila sam ormar, pretvarajući se da mi je to dečko.
Uvek kada su mi moji kupovali patike, majicu ili bilo šta, ja sam morala prvu noć da prespavam sa tim. Stavim patike pored jastuka, gledam ih sa uživanjem dok ne zaspim, i ujutru budem najsrećnije dete na svetu.
Nadam se da cu jednog dana ući u butik i moći uzeti bilo šta što mi se sviđa, a da prije toga ne pogledam cijenu i skontam da li mi se uklapa u budžet.
Saznala sam da me muž vara, ali ne smem ništa da mu kažem, jer se zbog dece plašim da ne traži razvod...
Kada sam bila mala, mislila sam da godisnji odmor traje godinu dana.
Jedna moja drugarica ima dečka po imenu Nemanja. Druga drugarica je imala dečka po imenu Nemanja. Treća samo misli da je imala dečka, Nemanju. Moj dečko se zove, naravno... .Željo.
Kad sam bila peti osnovne i kad se birao predsednik odeljenja, išla sam od deteta do deteta i "dogovarala se" sa svakim pojedinačno da ću ja za njih da glasam, a oni da glasaju za mene. Nisam dobila ni jedan jedini glas, sad me sramota zbog toga.
Kad legnem uveče, pokrijem se jorganom preko glave i onda se prisećam najlepših
trenutaka doživljenih s nekom osobom ili zamišljam kako putujem negde, upoznajem
nove ljude... To me oraspoloži, a često me i uspava.