Radim kao farmaceut u apoteci i ne nosim nista ispod belog mantila!
Mnogi neće poverovati u moju ispovest ali nema veze.Pre 10 godina ja, moj otac i moj brat smo imali susret sa jednim natprirodnim bićem.Svoj trojici nam je bilo jasno šta se desilo i nismo širili priču da nas ne bi proglasili ludacima, da ne bi širili paniku i sl.Od tada je prošlo 10 godina i ja sam sasvim odrastao, vodim normalan život, studiram u Beogradu, imam devojku, društvo i mogu reći da sam zadovoljan životom.Problem je u tome što se često osećam otuđenim i samim u svom znanju da ovaj naš pojavni svet u kome živimo nije sve i da isti ovaj svet delimo sa drugim bićima za koje skoro niko ne zna.Nisam uplašen, znam da smo mi ljudi daleko zlonamerniji od tih ''drugih'' ali ne mogu kao i ostali da posmatram i doživljavam stvari oko sebe.Za mene religija, priroda, život, smrt, dan, noć imaju sasvim drugačije značenje i ponekad osećam i sažaljenje za ljude oko mene koji nisu imali priliku da saznaju ono što sam ja.Ne znam možda je tako i bolje.Bilo kako bilo u jedno sam siguran, život je predivna stvar, moramo ga voleti kakav god da je i sasvim sigurno nije besmislen.
Mrzim kad dođu neki gosti i onda keva kaže 'Ajde ti skuvaj kafu, ti najbolju kafu kuvaš' i na finjaka me za*ebe, jer nju mrzi da se cima.
Baš se pitam da li su svi parovi koji su zakačili katanac na mostu ljubavi ostali zajedno zauvek. :)
Sinoč sam provela najbolju noć u životu, kad su mi se upoznali dečko i tata . Dva muškarca koja volim najviše na svijetu onako pričaju i zezaju se, nemogu vas opisat tu radost .
Kada spavam kod nekoga a nisam poneo četkicu za zube, stavim pastu na prst i trljam zube, i tako par puta tokom noći.
Osuđujem ljude koji rade kao čistačice ili vozači autobusa jer ih zamišljam kako su u mojim godinama bili ''previše kul za učenje''.
Još uvek mi nije jasno zašto u crtaćima padaju sa litice tek kada pogledaju dole..