Imam dečka već četiri godine, pre dve godine spavao je sa mojom najboljom drugaricom. Nekako sam mu to oprostila, kleo se da to nikad više neće ponoviti, kupio mi kola i ja šta ću oprostila, ali njoj naravno nisam iz nekih nepoznatih razloga.. Prošle su 2 godine, veza nam je super funkcionisala, sve do večeras kad sam saznala da je on već dve godine i sa njom i sa mnom u isto vreme u vezi...
Oduvijek sam mrzila stvari koje dolaze iz Kine, a naročito kad mi neko nešto pokloni a na tome piše made in China. Da stvar bude još gora, otac mi se zaposlio u transportu nekih stavri za Kinu, radi već 8 god. Prije par godina dosla je žena (kineskinja) i donijela dijete i tvrdila je da je to od mog tate. Poslije dnk testa uspostavilo se da jeste. Mi smo primili to dijete, meni je već prirastao srcu, i iako je 'made in kina' volila bi da se brzo ne pokvari, da ostane sa nama do kraja života.
Kada prolazim kroz klub, obavezno prdnem par puta tamo gde je najveća gužva.
I dalje ne smem da pogledam diskove sa pobratimove svadbe, iako je prošlo 2 godine, jer sam bio dever i pijan skakao po stolu sa kumama dok su gosti gledali i kamermani snimali.
Menjam često profilnu sliku na whats app-u, (iako ga uopšte ne koristim) u nadi da moj bivši ima mene u imeniku i da može da vidi sve te slike.
Ceo život me je deda učio da procenjujem ljude po pogledu...po očima. Do pre 2-3 godine nisam mogao da razumem to, ali posle nekoliko gadnih iskustava sam polako počeo da ulazim u štos. Naravno, nisam skener, ali mnogo toga se može zaključiti posle kraćeg razgovora sa nepoznatom osobom, posmatrajući oči samo. Od tad mnogo bolje cenim ljude...Deda, hvala ti!
Kad sam bila mala, uvijek sam govorila da kad bi u kući izbio požar prvo bih uzela barbike. Čak bih i pravila spisak koje bih prvo ''spasila''.