Kad sam bila mala, kad god je prolazio avion ja počnem da mašem i da se derem da mi donesu biciklo i slatkiše.
Prošla sam kroz crveno na semaforu kasno noću misleći da nema nikoga. Sustiglo me auto i počeo lik blicati svjetlima. Ja iznervirana pokažem srednji prst. Tad je lik upalio rotaciju i skontam da je policija. Pojela me sramota.
Niko mi ne uništi dan kao moja devojka koja misli da je uvek varam!!!
Moja najveća trauma nije bila u detinjstvu, već sa 18 godina. Vratila sam se iz grada i ušla u sobu gde mama i tata obično pred spavenje gledaju TV. Njih dvoje su normalno ležali i gledali TV ali su pored kreveta bile tatine gaće i ja ne razmišljajući pitam "Šta ove gaće rade na podu"? Čim sam to izgovorila, znala sam šta je i kako je, promrljala sam 2 rečenice i otišla u sobu. Prvo je mama ušla kod mene u sobu, posle pet minuta i tata. Ja i moj brzopleti jezik...
Dali smo dedi jedan mobitel koji je nama višak bio. I naravno, starci se ne razumiju u ovu tehnologiju. Uglavnom, upalili smo mi dedi mobitel i vidim da mu je prazna baterija i govorim ja naglas : "E dedo, prazna ti je baterija." U tom vidiš moju baku, vadi novčanik, daje nam pare i govori : "Evo vam pare, idite i kupite mu baterije."
Studiram farmaciju i u apoteci, dok sam radila praksu dođe devojka i traži 'pilulu za dan posle sutra'.
Po prvi put u životu mi se dogodilo da jedna devojka od mene želi samo ''kombinaciju''a ja ne, već ozbiljnu vezu.... :\
Kada hoću da se zakunem u majku, a lažem, brzo izgovorim "Najke mi", i uglavnom niko ne primeti.