Svaki put kad idem na ispit ni ne našminkam se, imam osećaj da će, ako me profesorka takvu vidi, pomisliti, e ona je učila, nije stigla ni da se spremi.
Kao mala, bila sam veoma nemirno i nestašno dijete. I jadna mama, uvijek me morala čuvati. Žena nije ni jela kako treba, koliko me pazila, ni raditi nije mogla. I jednom ti moja Danka ode da kači veš, i zamoli tatu da me samo desetak minuta pripazi. I ovaj je sjedio, ne sjećam se šta je tačno radio, a moja malenkost je otišla do veš mašine, i tu se uvukla. A de, meni bila fora vrtiti se unutra. Ulazi mama u kuću i gotovo, kad ne dobi infarkt, nema mene nigdje. I trče oboje po kući, tatu peče savjest, traže oni mene, ma jauk bolan, haos.... a ja ladno kuliram u veš mašini i okrećem se.
Otac mog deteta smatra da ono ne mora da slavi rođendan, da nam ne treba auto, da ne moramo da idemo na more. Ja sam shvatila da mu onda ne trebaju ni brat ili sestra. Najteža ali najispravnija odluka koju sam ikada donela, verovatno.
Prošle godine sam kupila polovne knjige za hiljadu dinara, ove godine sam ih prodala za 2 hiljade.
Na kevinom brusu sam naučio kako da ga skinem. Stavim ga na jastuk koji je ispred mene i vežbam dok mi prsti ne otpadnu.
Nikad neću prevariti dečka. Mislim jedva da nađem jednog, okle mi dva?
Smučio mi se moj rodni grad. Isti ljudi, ista lica, sve isto, ogovaranja, užas. Bilo gde bih otišao, samo da se sklonim, gade mi se svi.
Mrzim kada zvoni fiksni, a majka kaže: "Ajde javi se." Kao da mene neko zove na fiksni. Naravno, javim se, i onda 5 minuta pričam sa tetkama, strinama, komšinicama... Ipak sam ja kulturan momak. :D
Svaki put kad uzmem od mojih pare za knjige/skripte, nikad ih ne kupim, uglavnom popijem te knjige/skripte. Inače sam uspešan student medicinskog fakulteta, sve završavam u roku.
Rekla sam dečku da mrzim da spavam sama posle sexa. Njegov odgovor je bio: Evo ja sad kad te odvezem kući ti pitaj mamu da legneš pored nje.
OBOŽAVAM TOG ČOVEKA IAKO NIJE NORMALAN!