Na autobuskoj stanici jednom prilikom, taman pred Božićne i Novogodišnje praznike, izgubila sam zadnje pare koje sam imala da se vratim kući iz mjesta u kojem studiram. Nisam imala prebijene pare. Onako sva sj*bana, nisam znala šta da radim. Prišla mi je jedna gospođa i ponudila da mi kupi kartu. Nije karta bila bogzna kako skupa, ali ja se svako malo sjetim te gospođe i zahvala sam joj do groba.
Imam 28 godina, stan, ozbiljnu karijeru u međunarodnoj kompaniji, solidan auto, ozbiljnu vezu, obaveze. Ne želim da odrastem.
Imam 30 i kusur godina i mislim da je jedna od najtačnijih izreka da iza svakog neuspešnog muškarca stoji njegova majka...
Sad da se vratim u srednju školu, IŠAO BIH U OBE SMENE !
Danas idem na svadbu najboljeg druga. Upoznala sam ga u vrtiću i svaki dan smo se tukli. Čak je tata hteo da me ispiše iz vrtića zbog svakodnevnih tuča. Mislila sam da ću ceo život vući traume zbog njega. U istom razredu u osnovnoj i srednjoj školi smo bili. Postali smo najbolji drugovi. Nakon toga ja odlazim na studije u inostranstvo i počinje jako da mi nedostaje. Kad god bih imala odmor dolazila bih "kući", a više bih bila sa njim, nego sa ukućanima. I tako mi pre neki dan stiže pozivnica i pismo sa slikama od vrtića do mature i ceduljica gde je napisao da će prvo dete nazvati po meni.
Kao dete sam volela da gurnem lizalicu pod mlaz vode pa je opet vratim u usta.. Tad mi je imala najlepši ukus. I dan danas volim to da radim iako imam 20 godina.
Svaki put kad obučem neku kraću majicu mama mi kaže "Jel si ti normalna, prehladićeš bubrege i jajnike, nećeš posle moći decu da imaš".
Kada sam dečku rekla da se malo aktivira u seksu i da trebamo istraživati jedno drugo, njegov odgovor je bio: "Ma daj, nisam ja geodet".