Često mi se dešava da kažem "šta?" nakon što mi se neko obrati i da istog momenta skontam šta je rekao.
Kao mala kada bih ostala sama, uvijek sam palila sve moguće televizore u stanu, i dernjala se po kući: "mama, tataa" da u slučaju ako lopovi naiđu čuju da neko ima u stanu :-)
Danas sam babu od 67 godina, koja me čuvala kad sam bila mala, provozala na motoru nekih pola kilometra! I to zato što je ona tražila, jer joj je uvijek bila želja da sjedne "na to čudo". Vratila mi je vjeru u vječnu mladost u srcu! :)
Zaprosio me je najbogatiji momak u našem gradu. Ne poznajem ga baš najbolje. Moji roditelji nikad srećniji. Naravno odbila sam. Nastala je svadja sa roditeljima, plakala sam. Htjeli su me dat' na silu. Ali tu je moj brat. Sve to je sprečio. Taj dan je bio prvi put da sam videla brata kako plače.
Nervira me ona rodbina što me, u vreme ispitnog roka, zove da dođem kod njih u goste i još kritikuje kao kako me nikad nema, a posle kad prođu ispiti i kad stvarno mogu da dođem, niko se ne oglašava.
Imam veliki strah da dok se ljubim s curom slučajno ne zakašljem.
Nervira me kad se drugari voze u mojim kolima i nikad neće da se ponude da daju neke pare za gorivo.
Jutros se ja budim, cimerka do mene, primakla lap top ka licu i dere se Vlado Georgijev, Vlado Georgijev! Ja je pitam šta radiš bre to? Kaže imam ono zvučno traženje, mučno mi da kucam.
Sestra kasni na polaganje vozačkog ispita, užurbano izleće iz kuće, nervozna kao pas, ja da ispadnem dobra sestra, bacim vodu za njom.. i polijem je. Jbg.