Ne volim ljude koji pucaju od samopouzdanja...ipak sve treba da ima svoju meru.
Često sanjam da varam svog dečka i onda se budim sa ogromnom krivicom...:/
Mrzim sve vrste proslava, veselja i sličnog, jer moji tada obično stvore takvu tenziju da to nije zdravo, nebitno dal mi idemo negde, ili neko nama dolazi, i nikad mi nije bilo jasno zašto je to tako. Živim za dan kad ću moći negde da odem ili da pozovem nekog da mi dođe na slavu, preslavu, rođendan, a da ujedno budem skroz opušten, i da mi je totalno svejedno za sve. Opušteno...
Ušunjao sam se kod devojke noću dok su njeni spavali i celu noć smo vodili ljubav.
Dečko i ja smo se malo zapili pre par vikenda, i posvađali oko gluposti, da bi on u toku svađe skinuo patike i bacio ih na drvo! Sutradan smo ih zajedno skidali štapom za pecanje. :)
Dečko mi je veterinar... ponekad se zapitam zašto mu je omiljena poza `otpozadi`...
Dok sam učio, shvatio sam da je olovka na vrhu imala gumicu... Divio sam se tome pola sata.
Volim duge šetnje u toku večernjih sati, pomažu mi da raščistim svoje misli, i zbog želje da sretnem jednu osobu, već davno izgubljenu. Nada poslednja umire.
Konstruisao sam potpuno funkcionalnu vremensku mašinu.
Ali ne mogu da je komercijalizujem jer mi sve banke od kojih hoću kredit za masovnu proizvodnju i marketing traže potvrdu o patentiranju. To ne mogu da dobijem od Zavoda za patente jer oni nisu nadležni za mašine koje funkcionišu suprotno poznatim zakonima fizike. Reko' pa sa' ću se vratim nazad i sprečim matorce da Vas prave, ima da Vas nema bre...
Dok sam studirala, živjela sam sa 5 cimerki u maloj sobi u studentskom domu. "Obaveza" svake je bila da kad uđe u kafić "mazne": pepeljaru, osvježivač prostora, toalet papir, tečni sapun, podmetač - bilo šta što nam u tom trenu zafali u našem domu.