Kada sam bio na ekskurziji u Rimu,napio sam se kao stoka i sa drugovima usao u fontanu Trevi da se brckam. Nakon toga smo kao poslednja sirotinja morali da skupljamo pare po autobusu kako bismo platili kaznu.
Mrzim to što kad god šetamo umesto da me uhvati za ruku on pored mene šeta kao maneken, ponekad uopšte ne obraćajući pažnju na mene..
Kad sam bila mala pitala sam tatu kako sam nastala uopšte? Rekao mi je da je otišao u wc i našao me u šolji, okupao i izvadio....eeee Bog mi je svjedok da sam poslije toga sate provodila blejeći u wc šolju i plačući, jer svu su ostalu djecu "rode" donijele samo je mene wc šolja izbacila.
Devojka me je pozvala da izađemo, a ja sam joj kao iz topa odgovorio NE MOGU U SRED SAM PARTIJE! (igrao sam igricu). To je bilo pre nekih godinu dana, ona je nakon toga naravno raskinula sa mnom, i evo danas je srećno udata žena, a ja paćenik i dalje igram LoL...
Uveče kad ćale hoće da zatvori garažu i onda vikne kevi na terasu "Jel ti ne treba auto?" i onda keva izađe i razdere se "Uteraj ga dragi!"
Imam prijatelja od malih nogu, i dan danas se družimo. On je u vezi već sedam godina, a ja sam trenutno slobodna. Moram priznati da smo i više od prijatelja. Ponekad se desi da izađem s njim i njegovom djevojkom, te kada je otprati idemo do njega. To nije prolazna faza, traje od kako se poznajemo. Često se zna našaliti: "Čemu služe prijatelji."
U kafiću naručujem "ekspreso" samo da bih video izraz na konobarevom licu.
Da pod hitno moram da usporim i naspavam se sam shvatila tako što sam pola sata pokušavala da skinem "šminku" sa očiju, da bih na kraju shvatila da su mi to podočnjaci, zift crni...
Bio sam kod babe i dede na selu i sedeo sam u kući i bilo mi dosadno, jelo mi se nešto i tako pitam ja babu: 'Baba imaju neke grickalice?' I kaže ona ima al na spratu. Odem ja na sprat i tražim po nekoj fioci al nema nigde ništa, na kraju zovem je ja da dođe da mi nađe ona. Kad je došla otvorila je istu fioku i izvadila grickalicu za nokte. Nisam znao šta da kažem i počeo sam da se smejem...
Ne znam da li je kod svih ljudi tako, ali kod mene postoje oni momenti kada čujes neku staru pesmu, pojačaš je, mrdaš se u ritmu muzike i shvatiš koliko si srećan u životu...Ti momenti su veoma kratki i retki, ali tako neverovatni...