Radim ti ja neku noć u pekari na šalteru te dolazi neki lik i kaže "ćao šta ima" a ja ko iz topa odgovorih "ma nema ništa kod tebe" a on "mislio sam sta ima za jesti".
Tata mi je alkoholičar, muči me ceo život, brat je skoro pa narkoman, i on pije, mama je pukla sa živcima, muči se sama i radi. I nikada me niko nije pitao kako se ja osećam, svi misle da je meni lako. A ja bih najviše volela da umrem, jer od života nemam ništa. Imam još jednu godinu srednje i ne znam šta ću posle. Jer nema ko da me podrži i pomogne da idem dalje.
Ništa me lakše ne odbije od muškarca od nepismenosti. Kad vidim "Ja bi", "neznam" i slično, ovo malo kose na glavi mi se digne. Džoni Depa lično bih šutnula zbog toga!
Najviše mrzim kad sam nervozna da me neko pita šta ti je, ne znam zašto, još više se iznerviram.
Kad sam bila mala, slala sam babi ljubavna pisma predstavljajući se kao njen tajni obožavalac.
Kupio sam novi mobitel, kako bi ga zaštitio da ga drugi ne diraju stavio sam lozinku, koju sam zaboravio..
Kao mala, mislila sam da onaj koji postane milijunaš, preuzima mjesto voditelja.
Kad sam bila dijete i zadesim se sa roditeljima kod gostiju do kasno, uvijek sam mrzila način na koji se mama smijala, glasno i postepeno pojačanje. Spavalo mi se, a njen me glas razbuđivao. Sada se ja isto smijem.