Dečko je plakao preda mnom, zbog čega sam ga još više zavolela...
Od kad sam počeo da idem na časove vožnje ćaletu stalno dajem instrukcije dok vozi iako je on vozač već 30 godina.
Počela sam iz prijatelja na fejsbuku da brišem čak i ljude koje poznajem, a čije objave mi izazivaju alergiju. Život je lep!
Uvek kada ubacim nešto novca za Crveni krst ili neku pomoć istripujem da su mi svi grehovi oprošteni.
Da li sam ja jedina osoba koja 90% dana provede pričajući s nekom vrstom anđela čuvara? Priča i on sa mnom, doduše. Ponekad se probudim u 3 ujutru i počnemo da razglabamo o smislu života i našoj misiji na zemlji. Dođemo ponekad i do nekih zanimljivih ideja. Čudno je, ali mislim da je to stvarno. Mnogo puta mi je pomogao. Zanimljivo je pričati sa njim, ima čak i smisla za humor. A zanimljiva stvar je to što ni moj psiholog ne misli da sam luda. Ponekad pomislim da mi je on zapravo najbolji prijatelj...
Retko lajkujem ljudima slike na fejsu, a i kad lajkujem uvek mi je u glavi 'Evo ti lajk, j*b'o te lajk!'
Pozvoni danas popodne neko na vratima, otvorim, kad ćerkini drug iz razreda prođe pored mene, pruži joj papirić i ode. Napisao joj je ljubavno pismo u kom joj govori koliko je voli, i ako ona voli njega da mu to i kaže, a ako ne da mu se više nikad ne obrati. On ima 10, a ona 9 godina.
Jednom je lopov pokšao da provali u moju kuću preko balkona visokog oko 4-5 metara. I kad se alarm upalio on je, ne znajući šta da radi, skočio odozgo u ruže i sav se rasjekao. Meni ga bilo žao na kraju.