Uvek kad se tuširam imam neke dubokoumne misli i razvijam teoriju o smislu života.
Ne pričam sa prvim komšijama zato što su se naše dede, koji su inače rođaci, posvađali oko podele zemljišta. Sramota me zbog toga.
Živim u studentskom domu, i imam neki običaj da svako veče pred spavanje izađem na terasu i kažem tiho, samo da ja čujem "laku noć Beograde".
Kad sam bila mala moj stariji brat me nagovorio da skočim u đubre. Mama nikad nije mogla da ukloni smrad iz mojih sandalica.
Kada me me mama nazove sa posla da joj nesto učinim, obično se setim toga tek kada čujem da se ulazna vrata otvaraju i da je ona stigla sa posla.
Imam crvenilo po obrazima...neki bi to nazvali seljačko rumenilo.. Hoću da nestane i stalno se raspitujem za neke tretmane, ali keva stalno viče da je to genetski...
Kada radim sklekove u teretani i prolazi neka lepa devojka, obavezno brojim 133, 134, 135, 136, iako sam pre toga jedva uradio 10 komada :)
Oduvek sam želeo da podignem devojku na radni sto, rukom odgurnem sve stvari, iscepam joj majcu... Al žao mi kompa, šolje, a i znam da bih na kraju sve sa poda skupljao ja.
Pri popisu stanovništva postavljeno je pitanje ko je moj otac, na šta je tata odgovorio da se to još uvijek ne zna. Mama se naljutila.