Kad sam bio mali mislio sam da se samo mala deca svadjaju i podsmevaju tudjim nedostatcima i da će se to promeniti kad odrastemo. I promenilo se, sad je još gore -.-
Jedino mi se pas obraduje kad dođem kući, ostali su skoro uvek loše raspoloženi.
Kad se komšije svađaju moram da stanem kraj prozora i oslušnem. :D
Za doček Nove godine sam malo više popio i jednoj devojci sam umesto Nove godine čestitao rođendan.
Živim oduvek u prizemlju, i kada odem u neki stan ne smem sa terase da pogledam dole. Odmah mi se zavrti u glavi i mislim da ću da padnem.
Imali smo 16 godina kada sam mu priznala da sam zaljubljena u njega. Džentlmenski me je odbio. Danas, 8 godina kasnije, on je u vezi sa mojom najboljom drugaricom, a meni i dalje lupa srce i tresu mi se ruke kada ga vidim. To nikome nikada neću reći.
Pitanje u testu iz matematike za prvi razred je glasilo: ''Ako imas 5 kuna, a sladoled košta 7 kn, koliko ti kuna fali da bi ga mogao kupiti?'' Moj bratić je odgovorio da ti ne treba ništa jer možeš kupiti rumenka za 3 kune :D
Uvek kada kucam "tužnić" u poruci i ja složim tužnu facu.
Onoga dana kada diplomiram, moja parola ce postati: "Kafa me je održala"!
Pre dve godine sam izgubila brata u saobraćajnoj nesreći, bio je jako mlad.. Bili smo veoma vezani jedno za drugo i mnogo smo se voleli. Čini mi se da mi je, što sam starija, sve teže da se nosim sa tim bolom. Mnogo mi nedostaje i osećam da je uvek tu uz mene, i da me u svemu podržava.. Svako veče kad ugasim svetlo i legnem da spavam, pričam sa njim i osećam da je tu, uz mene.. Neverovatno je to da nijedan dan ne prođe, a da se ja njega ne setiim i ne zaplačem. Ja sam sada udata, imam jako lep život, i sina koji nosi njegovo ime...