Odštampao sam sliku nekog crnog Mercedesa, napisao ispod njega ''Uči, konju!'', i zalepio na zid...da ga kupim kad završim faks.
Osećam se kao da sam ga već kupio.
Mrzim posuđivati svoje stvari. Pogotovo knjige! Ali svejedno ipak uvek posudim.
Najlepši osećaj mi je kada gledam dok mi profa upisuje ocenu u index. :D
Kad sam bila mala mrzila sam kada gosti dođu i na stolu bude, između ostalog, neki keks, a mama me pogleda ono ''ispod oka'' dajući mi do znanja da ne smijem prići ni stolu ni keksu.
Ubila bih se kada bi mi neko ušao na fejs, ne zbog poruka i tako toga na profilu, već zbog šifre. Mislim da bi ljudi prestali da misle da sam inteligentna i razumna osoba kada bi videli lozinke: Pecena glava u torbi, Ljubicaste lubenice, Obesene zabe...
Živim u zgradi na 4. spratu. Najveća životna želja mi je da odem dva sprata iznad, zamolim dobre ljude da me puste unutra, pa da skačem kao Tasmanijski đavo satima po glavi ovima iznad mene, što su svoja dva divlja sina naučili da igraju tenis, fudbal, košarku, bejzbol, ragbi, umetničko klizanje, mačevanje, boks i sinhrono plivanje u stanu, u ranim jutarnjim časovima, a ne kao sav normalan svet da to rade na igralištu ispred zgrade. Uvek sam mislila da nemam životnu želju, ali sada sam sasvim sigurna u nju.
Najviše volim da se ujutru smejem u autobusu, kad se svima spava, onako na sav glas.
Sledeće godine u martu punim 60 godina. Osećam se u srcu mlado, pratim savremene tokove tehnologije, uživam u dobrim filmovima i muzici. Ali sam sve umorniji i umorniji. Ne znam da li ovako počinje prava starost? Sinove sam oženio pre nekoliko godina, dobio i unuke, sa ženom se dobrom slažem ali ta prokleta malaksalost i dosada. Umoran sam od svega, kad se pogledam u ogledalo plače mi se. Gde se ljudi izgubi onaj crni zgodni mladić? Ostade samo prosedi stari čika, manji za pet cm, naboran i namrgođen. Čitulje izbegavam da čitam, kad god to uradim nađem na tim stranama nekog prijatelja ili prijateljicu. Eee da mi je samo još jednom u školskom dvorištu da zaigramo basket Simke, Stole, VIktor, Glavonja, Burek, Klempo, Siki i ja...al ne vredi, Glavonje, Simketa i Stoleta više nema...Viktor jedva hoda od reume, Sikija viđam često jedva sastavlja kraj sa krajem, za Klempu ne znam šta je, kao ni za Bureka...Da mi je samo pet minuta da odigramo, a da nas gledaju opet Milica, Jocika, Dušica.