Ne mogu više. Da mi je otići negde gde je prazno, vrištati dok ne ostanem bez glasa i izbaciti iz sebe tu ljutnju, strah, razočaranje i sve ostale emocije koje se mesecima skupljaju u meni!
Imam dete sa posebnim potrebama i nikad nisam zazalila što sam ga rodila. Čujem da našu decu smatraju Bozijom kaznom, ali ja se zaista ne osećam kaznjeno.
Danas sam se našla u dvorištu u kojem sam se podigla. Prešla sam ga sa neuporedivo manje koraka. To, nekad, veeeliko dvorište i lijepo djetinjstvo.
Kada čujem kada će sestra izaći u grad uvek joj neprimetno stavim neku paru u novčanik, a ona pojma nema. I uvek sam u blizini da ona ne zna. Jbg nije lepo ali je meni lakše.
Imam 17 godina, rođeni brat mi je poginuo u nesreći pre 2 i po godine u svojoj 16. strašno sam usamljena od tada, i strašno mi nedostaje, iako sam konstantno nasmejana pred ljudima i trudim se da to niko ne primeti. Nemam sa kim da pričam o tome, a nisam imala ni roditeljsku podršku tada kada se to desilo, jer su mislili da je njima najteže, a da mene događaj uopšte ne dotiče. I posle 2 godine se osećam kao da se juče desilo, i mislim o tome bukvalno konstantno. Najviše boli kada nemam sa kim da se svađam oko daljinskog, kompa, i svih tih sitnica. Kada shvatim da sutradan neću imati kod kog ujaka da odvedem svoju decu, kada me pitaju da li imam brata ili sestru, a ja moram da kažem da nemam više. I prati me strašan osećaj krivice što mu nedelju dana pre nesreće kada mi je rekao da me voli, nisam uzvratila, nego sam se samo glasno nasmejala. Stalno sanjam da je opet tu pored mene i ponekad se toliko unesem da sam ubeđena da je tako, sve dok ne odem do dnevne sobe i vidim njegovu sliku na zidu, sa crnom trakom preko nje. Život bih bez trenutka razmišljana dala, jer mi i onako ništa ne znači, za još jedan minut kraj njega u kome bih mu rekla sve ono šta nisam imala prilike da mu kaže
Flertovala sam sa profesorom filozofije, i to ne samo zbog ocene...
Bio sam na beer festu i vratio sam se kući sa nekim točkom i jednom japankom.
Kad mi je ljubavnica neki dan poslala poruku da se nađemo, bio sam toliko sretan da sam ženi rekao da je volim.
Kad sam bio mali mislio sam da je stomatolog doktor za stomak.