Mrzela sam ekskurzije na kojima se svi odjednom kupaju dva puta dnevno i peru zube po deset minuta.
Sviđa mi se svako ko na neki način obrati pažnju na mene.
Kad sam bila mala, mislila sam da glumci žive do tog dana, dok ne zaigraju u nekom filmu, i onda ako je uloga takva poginu, a da do tad primaju nenormalan honorar da bi poslednje trenutke proživeli k'o carevi.
Mrzim kad pitam kevu šta ima slatko a ona kaže: "ima slatki kupus."
Radim cijeli dan na štandu sa igračkama i ostalim glupostima, i dok mi šef i svi idu na živce, ništa se ne može usporediti sa osmijehom djece kad se skupe oko jednih malih igračkica koje plešu i pjevaju i razvuku osmijeh od uha do uha :)
Kad to vidim nije mi uopće teško raditi.
Trčim na Tašmajdanu svako drugo veče, više zbog toga da bih mozda upoznao neku devojku nego zbog kondicije.
Imam osećaj da sam uvek za sve kriv. Kako unutar porodice tako i izvan. Pre neki dan sam otišao do jednog supermarketa i zadesio sam se usred oružane pljačke. Kada sam davao iskaz policiji, kako bi rekao šta se desilo, uhvatila me trema ko da sam ja to uradio.
Jednom sam na intervjuu za posao, kao svoje mane i vrline, navela one iz horoskopa.
Obožavam da kada sam u autobusu, kafiću gledam u devojku dok ne provali, i kada se okrene i kaže to drugarici, ja nastavim da gledam negde drugde, a obe pokušavaju da uhvate kada ću ponovo pogledati.