Danas sam drugu pozajmila veću sumu novca i osećam se baš srećno, drago mi je što sam mu pomogla.
Na granici uvijek posumnjam u svoju izjavu kad carinicima kažem da ništa nemam da prijavim. A to je u 99 posto slučajeva.
Momku ,koji mi se svidjao, sjedila sam 4 sata u žbunju ispred kuće.
Kada napravim neki debilan pokret telom a skontam da me gledaju, onda to ponovim da bi kao ispalo normalno, a ispadnem samo još veći debil.
Na kevinom brusu sam naučio kako da ga skinem. Stavim ga na jastuk koji je ispred mene i vežbam dok mi prsti ne otpadnu.
Priznajem, plašim se vremena, plašim se da će život proleteti pored mene, da ću se jednog dana okrenuti i žaliti za mnogim stvarima što ih nisam uradila. Zato mi neretko kažu, da sam neumorna, jer ne želim da me spreči loše vreme ili lenjost ...
Tu noć kad sam se rodila, medicinska sestra je saopštila vest mom tati, on je pitao :"Kako se zove?!"
Imao sam 18 godina, nepunih godinu dana pre toga sam sahranio oca, bio sam u Budvi sa majkom i sestrom, sedeli smo na plaži, sunčali i odmarali... gledali svoja posla. Primetio sam da neka osoba na nepunih 15ak metara od obale mlatara rukama u vodi, mislio sam opet se neka 'deca' igraju, tek prođe 5-10 sekundi, vidim stariji čovek je u pitanju i dalje mlatara rukama, a niko ga ne primećuje. Potrčim u vodu, doplivam do njega, uhvatim ga oko grudi i krenem da plivam nazad (srećom gledao sam baywatch, par godina pre toga je bila popularna serija). Izvučem ga na obalu i tek tad su ga ljudi primetili. Srećom neko ko se našao tu je znao kako da mu pomogne i izbacio je dosta vode iz pluća dok nije došla hitna pomoć. Ja mirno seo na svoj peškir i pojeo sendvič, ko da se ništa nije desilo, a gledam sestru i majku skoro pa zaplakale... Tad sam skontao da sam spasao možda nečijeg oca... Nikad više nisam video tog čoveka, nikad nikome nisam rekao niti sam se hvalio, ali sam bio ponosan na sebe...
Oduvek mi je bila želja da onako kul i smireno hodam ostavljajući neku eksploziju iza mene koja mi ništa ne može, baš kao u filmovima.
Često mi se desi da prdnem u društvu pa onda kao pomeram stolicu da ispadne kao da škripi. ali stolica koja škripi ne smrdi!