Imala sam tešku bolest, ostala sam bez jednog orgna. Ali i dalje volim svoj život i ne bi se menjala ni za čiji. Imam ljude koje volim i koji me vole i to je ono što je zapravo važno.
Kada je mama bila u 6-om mesecu trudnoće, nakon 5 pobačaja, davala sam joj grisine koje su bile spojene da mi rodi 2 brata :). Rodila mi je jednog ali vrednog dva. Tada sam imala 7 godina.
Nikad nisam osetio da me neko bratski voli do sinoc kada je moja mladja sestra od tetke ( koju sam odgajio jer joj roditelji stalno rade ) usla u moju sobu, probudila me jer je iz grada donela sladoled da podeli sa mnom. Lep osecaj. :)
Kada podižem roletnu na prozoru glumim stripera koji se penje uz šipku.
Uvijek sam se pitala da li oni iz Amerike, Afrike uče i znaju za nas, kao što i mi učimo o njima, njihovoj državi i kulturi.
Kada sam u nekoj konverzaciji sa autoritetima, tj. nadređenima (pošto sam student, tu pre svih mislim na profesore, kako u srednjoj, tako i na faksu) nasmejan, predusretljiv, empatičan i uz izbor pristojnih reči, ljudi oko mene imaju tendenciju da to tumače kao dodvoravanje iliti šlihtanje, iako to ne radim iz tih namera, već zato što prosto smatram da se lepo vaspitanje i kultura komuniciranja treba pokazivati uvek i svuda.
Kad sam bio mali (tipa 2,3 godine), mama kad god treba da mi krene na posao, ja bih se bacio na put i udarao glavom, i tako iz dana u dan, pa nam je to jednostavno postao običaj. :D
Ukrali su mi kišobran koji sam kupila u inostranstvu, a nema takvog kod nas i ja samo čekam dan da vidim tog nekog s mojim kišobranom i da ga otmem !
Dok sedim u sali i čekam da počne film pravim se fin, pa kokice jedem jednu po jednu. Čim se ugase svetla i počne film krenem da ih jedem ko manijak i nestanu za 5 min, ali se svaki put na pola filma pokajem jer mi ništa ne ostane i poželim da sam nastavio da se pravim fin...