Kada god noću čujem štikle kako nabadaju po spratu ili se penju/silaze obavezno idem do špijunke do vidim koja je komšinica u pitanju i da vidim kako se obukla.
Najlepše reči koje sam u životu čula su reči mog bivšeg dečka kad me je odveo kod njega kući da me upozna sa njegovima, a ja sam bila uplašena. Uhvatio me je za ruku i rekao "Nemas čega da se plašiš i nema razloga da te bude sramota, ovo je tvoja kuća a ovo su tvoji majka i otac". Više nismo zajedno, ali i danas kad vidim te ljude na ulici dođe mi da zaplačem jer mi je baš njihov sin izmenio zivot. :(
Život me stalno vraća na ćaletovu rečenicu: "Pamet u glavu..."
Znojim se k'o svinja ispod pazuha i uvijek se bojim kada se ljubim sa dečkom da ne umoči u moje krugove.
Ja sam onaj tip osobe koja će da sačeka da svi izađu iz busa, i posle lagano izaći. Nikad nisam razumela tu trku i guranje do vrata, pa je*ote, izaći ćete..
Kad god me neka devojka pita:"Koliko si visok?" Automatski znam da joj se svidjam.
Kao mala bila sam ubeđena da je Ćirilo napisao ćirilicu, a da je postojao i Latino koji je napisao latinicu. Još me je sramota te gluposti. :D
Momak mi se zove Drago. I nema šanse da ga prevarim, jer kad god upoznam nekog drugog momka on mi pruži ruku, i ja momentalno kažem drago mi je, i sjetim se njega..
Moja baba toliko voli mog dedu da je kupila drugi daljinski da ga ne bi budila kad zaspi dok mu je daljinski u ruci.