Svaki put kad skontam policiju, iako vozim po ograničenju, obavezno usporim :) i vučem se pokraj njih kao puž :D
Moje drugarice pričaju o dobrim momcima, a ja bih željela grubog, hrabrog ludaka koji bi me prislonio uza zid i rekao "Ti si moja!"
Pre par godina sređujući svoj ormar našao sam hrpu nekih ilustrovanih knjižica iz detinjstva koje mi je majka čitala i među njima priču "Devojčica sa šibicama"- Hans Kristijena Andersena.
Počeo sam da čitam. Toliko me je pogodila da sam plakao kao malo dete.
Kad sam dobio sina, prvo sam proslavio sa drugovima, pa posle otišao do bolnice da ga vidim. Kad sam bio ispred bolnice, vidim ga na prozoru kako mi maše i kaže Tataaa ^_^. Ujuru sam shvatio to što vi sad mislite.
Jedem u menzi zato što mi je tamo lepši ručak nego kući.
Slučajno sam u devojčinom mobilnom video poruku od njenog navodno najboljeg druga " volim i ja tebe <3 :* :* :* ". Nisam hteo ništa da joj govorim, suzdržavao sam se i nisam hteo ništa da je pitam da ne bi' ispao ljubomorno đubre, na kraju večeri me je pobedio crv sumnje i pitao sam je šta to znači, ona je rekla da imaju samo topli odnos (nadam se ne suviše topao). Nisam raskinuo niti planiram... samo se pitam da l' je to tako normalno... samo se nadam da mi neće srce slomiti.
Nikad neću shvatiti zašto mama na svaku moju poruku odgovara i potroši 11 feninga na ''Ok''.
Kad sam bio mali našao sam volan, našao sam retrovizor, nacrtao tablu za taxi, nacrtao taksimetar
i sve to stavio na krevet, a onda terao dedu da glumi da je mušterija koja seda na krevet govori mi ulicu, vozim ga, pričamo o njegovom životu i na kraju plati vožnju sa novcem od monopola a nekad i pravim.