Uspela sam da podrignem na jednom ispitu, na šta mi je profesor mrtav 'ladan odgovorio: "Ako može tiše malo..."
Volim da gledam tuđi opran veš na žici, da vidim šta tu sve ima. Ne znam zašto.
Kad god potrošim šampon, punim flašu vodom i polivam se u toku tuširanja.
jednom sam se zagledao u jednu devojku i zalepio glavom u drvenu banderu!
Nikada nisam rekla roditeljima, i tako užoj familiji da ih volim. Ne znam, meni je to nekako glupo i mislim da se podrazumeva da ih volim, to ne može rečima da se iskaže.. a oni misle da sam samo bezosećajna.
Smatram da se prava ljubav može "potrošiti" na samo jednu osobu i da više nikada ne možeš voljeti nekoga cijelim srcem kao što si već nekog volio... Želim jednog dana biti supruga i majka i sve ću dati od sebe da usrećim čovjeka za kojeg se udam ali bojim se da neću biti voljena jer sam već ja nekoga voljela više od svega... I nijednom ne mogu biti onoliko dobra koliko bi bila njemu...
Pročitao sam "Alhemičara" da bi pokazao devojci da mi je stalo do nje.
Posvađala sam se sa cimerkom. Rekla mi je da će mi se osvetit kad se budem najmanje nadala. Sad se bojim da zaspim.