Danas sam imao neki trip kad sam ušao u sobu. Ušao sam sa namerom da učim i naglas rekao "Jel krećemo da učimo?", a nikog nije bilo u sobi. Što je najgore i odgovorio sam "Ajde!".
Moji roditelji još uvijek misle da se napijem od jednog piva.
Tako nocu kad ne mogu da zaspim, a moj ćale uveliko spava, uzmem šmiku, ful ga našminkam, slikam i pola sata umirem od smeha. :D
Često gledam nebo nocu i zamisljam kako ću jednog dana otići na mjesec.
Oduvek mi je bila želja da onako kul i smireno hodam ostavljajući neku eksploziju iza mene koja mi ništa ne može, baš kao u filmovima.
Stvarno ne razumem one momke, koji kad se sretnu, ljube se u obraz. Pokušavam, ali ne razumem ih. Čudno mi je to. Zašto ne mogu jednostavno da se rukuju?
Kad kupim nove patike i nađem se u gužvi uspaničeno gledam u druge ljude da li će me zgaziti.
Sedim ti ja u autobusu, dremam. Prliazi mi lik sa brzim naočarima, istetoviranim vratom, ćelav.
Pita: "Dečko, imaš kartu"?
Ja mu odgovaram: "Izvinjavam se, ja sam zaboravio kartu kod kuce".
Kaže on meni: "Ma zaboravio si ti k**** moj kući". Toliko o finoći.