Prije neki dan, u gradu smo imali bitnu fudbalsku utakmicu, i stadion je bio pun. Tribinom je išao momak sa nekim poremećajem nogu, i nije mogao normalno da hoda jer nije imao prostora između stolica. Sa njim je cijelo vrijeme išao drug koji ga je hrabrio i bodrio da nastavi govoreći mu da nema još mnogo. Međutim, sve je teže išao i zapinjao je. I drug mu je okrenuo leđa, sagnuo se, uzeo mu ruke preko svojih ramena, podigao ga i odnio sa stadiona. Ovo mi je natjeralo suze na oči. Pravi prijatelj
Treba nam više ovakvih ljudi! Faith in humanity restored:)
Razišla sam se sa momkom nakon 5 godina veze, jer mi je priznao da se bavi kriminalom, a ja preko toga nisam mogla da pređem, iako ga volim. Nekada sam ga zamišljala kao oca moje dece, a danas ga se stidim. Niko za ovo ne zna, osim moje sestre, koja mi je i pomogla u donošenju ove odluke. Nadam se da ću istrajati, iako mi je teško, jer celog života slušam srce, a ne glavu, ali ovog puta moram postupiti razumno.
Za svoj osamnesti rođendan, zamolila sam majku da mi napravi sarme! U sred leta, 15.jul. Znam koliko se namučila oko toga, pogotovo dok je našla kiseli kupis. Ali je napravila najbolje sarme u svom životu ( što je jako teško, jer pravi sarme za medalju). Mama hvala ti! Volim te!
Ulazi ćale u kuću, ostavlja otvorena vrata i keva se dere "zatvaraj vrata, gle uđe mušica, ma bumbar, koji bumbar obad!", i tek će ćale "mlada znaš da obad voli da ubada" i pogleda me i kreće da se smeje, šta da radim, plakao sam od smeha.
Iz razgovora sa roditeljima shvatila sam da su oni za vreme studentskih dana živeli u igloima, knjige su im bile pisane na papirusu, putovali kroz Sibir pešaka da bi stigli do faxa i naravno njihov fax je bio najteži, a oni najbolji u generaciji. Bože daj mi strpljenja...
Kad sam bila mala uvek kada me neko poljubi u obraz uzmem i obrišem se. I danas sa svojih 20 godina to radim.
Cura sam i u društvu služim zato da odvrnem čep kad neko kupi sok, jer su druge nejake. Kad god sam s momkom i kupim sebi sok, glumim da ne mogu da odvrnem čep i zamolim ga da on to uradi umjesto mene :$
Kao mali, kad god sam napravio "nered" u pelenama, ja sam otišao do radijatora da probam da osušim, kako roditelji ne bi vikali na mene.
Svi su se kao deca igrali, a ja sam sa svojih dve, tri godine organizovala mitinge na kojima sam sa svojim lutkicama rušila vlast.
Deda je otišao u inostranstvo i nije se javljao mojoj mami, nije joj slao novac, niti je zvao...A njegove sestre su ga uvek koristile, trošile njegov novac, letovale, zimovale, nikad ništa delile sa mamom, niti je zvale....Pre par meseci deda je umro, u njegovom stanu su svuda bile mamine slike, sve što je imao ostavio je njoj, uključujuci i kuću u kojoj žive njegove sestre, pošto je bila na njegovo ime. Ništa ne može da joj nadoknadi vreme koje on nije bio uz nju, ali je makar na kraju pokazao da mu je bilo stalo do nje i svojim činom pokazao da nije bio totalno nesvestan toga što su ga koristili.