Ja sam samohrana majka. Čuvala sam sina 15 godina i on je otišao kod oca. Otac ga je okrenuo protiv mene. Ja sam očajna ali moram da čekam, ne mogu nista. Povredjena sam i ne znam da li ću ikada da oprostim ovakvo ponašanje, a dala sam mu život i čuvala ga do kraja.
"Provalila" sam sestri šifru na fejsu i kontrolišem je. Mnogo je zgodna i lijepa, ali i mlada i "glupa", moram da pazim na nju.
Obavezno za vreme rođendana, Nove Godine ili sl. ne mogu da zinem a onda posle dva-tri dana pitam mamu: "Jel ima još onih kolača?" :)
Mrzim kad idem ulicom pa mi svirnu kola, a pogotovo kamion koji me redovno istraumira...
Uvijek kad gledam mrave razmišljam o tome da li oni imaju školu, idu na posao, i da li nas ljude doživljavaju kao čudovista.
Kod mame su došle komšinice i jedna je povela kćerku (19god) i kada je ugledala ventilator na plakaru rekla je "A pa i vi imate vibrator". MUK
Danas sam zakačio jedna parkirana kola, pitam jednog dedicu jel zna vlasnika, a on meni kaže: "Sine okreći se i vozi!" i ja odem...
Kad se vraćam sama kući iz grada, uvijek hodam što je moguće više na desnoj strani trotoara, kako bih bila dalje od ulice, jer ako neko hoće da me kidnapuje iz auta..e pa neće moći ove noći!
Kada mi je bilo 7, 8, 9 godina lomio sam glave svih barbika moje sestre samo da bi se ona igrala sa mnom i mojim autićima.
Kad sam bila mala, jako sam se plašila trubača. Kad god bi došli na neku svadbu, stavljala bih ruke na uši. Danas bih srce dala da svaki dan čujem Kalašnjikov.