Upoznala sam dečka sa roditeljima samo zato što sam pročitala da je istraživanjem dokazano da takvi momci manje varaju.
U parku do mene je sedela žena sa detetom koje se igralo oko mene,upitala sam je : "A kako se mali zove?" Žena je samo odgovorila kratko: "Milica."
Kažu da nisi pravi student dok ne padneš ispit i ne položiš kolegu/koleginicu...
Nakon sinoćnjeg viđanja s kolegom, ostaje mi još da padnem ispit, i ispunila sam sve uslove...
Nikada ne gledam u vozače luksuznih automobila da ne pomisle da sam sponzoruša.
Živim oduvek u prizemlju, i kada odem u neki stan ne smem sa terase da pogledam dole. Odmah mi se zavrti u glavi i mislim da ću da padnem.
Pronašla sam biološku majku. Mukotrpan put. Očekivala sam siromašnu i jadnu ženu koja je po rodjenju dala dete u dom, a ona je više nego bogata i u samom političkom vrhu. I dalje ne mogu da verujem!
Išla sam na ispiranje od alkohola. Sve zbog jednog dečka.
Meni su rekli da je najlakše curama prići tako što im staneš na nogu, pa se potom izvineš, predstaviš i ponudiš dotičnoj da popijete nešto zajedno kako bi se bolje upoznali. Svaka cura kojoj sam stao na nogu je skočila, vrisnula, izderala se na mene, a potom mi šamarčinu svezala. Gdje griješim?
Moj tata je oduvijek bio škrt na riječima i osjećajima. I brat i ja smo ga se uvijek bojali kao klinci. Puno je radio, vozio je kamion i tjednima ga nije bilo kod kuće, tako da nikad nismo imali neki odnos. I nekako je staromodan, ne konta kompjutere, smartphone, itd. Nedavno sam na poslu radio dvije smjene zaredom i on mi je biciklom donio sendvič sa parizerom. Ne podnosim parizer, ali u njegovim očima je to jedina salama za koju zna, jer je to bila poslastica kad je on bio mali. Nikad u životu nisam jeo bolji sendvič.