Obožavam kad moj brat pravi žurku kod kuce.Redovno se napijem i povatam sa njegovim najboljim drugom. A kad me mama pita kako je bilo,ja uvek kažem 'To su tako fini i vaspitani momci!'
Pišem CV i mnogo sam lud. Ne znam šta prvo da slažem...
Često snimam svoj glas na mobitelu,i onda shvatim koliko je gadan.
U vezi na daljinu sam već godinu dana i nešto. I svaki put kad odem kod njega u grad razmišljam da li me vara i da li to ceo grad zna i smeje mi se i iza ledja pričaju: vidi ovu jadnicu, prešla je tolike kilometre, zbog nekog ko je vara ovde. Sutra idem i čak posle tolikog vremena, ja se plašim.
Kad vidim da će neki balon pući, ja samo začepim uši i čekam. Ni ne pokušam da ga spasim.
Iritira me kad ostanem sam sa nekim odraslim, pa nemamo o čemu da pričamu i onda počne "Prođe raspust" ili "Još malo pa škola"...
Kada sam bio mali, jednog leta, napolju je bilo plus 40 stepeni. Ceo soliter otvorio prozore a ja do daske pojačao pesmu "Zvao sam je Emili"
U jednom trenutku stub se ugasio, a ja, nastavio da se derem "Poći ću u šumeee!" Nakon par sekundi, sa donje terase začulo se... "TAMO TI JE MESTO!"
Konstantno cupkam nogom. Gde god da sam, u kafiću, na faxu, u busu. Znam da ne valja, al' to mi ublaži nervozu.