Imam 40g. U braku sam 13g. Dok sam bio mlađi mnogo sam volio da se krećem na način da šetam da se bavim sportom i tako.
Supruga je na početku braka bila jako nezainteresovana za taj način života ali me nije sputavalo na način da mi bilo šta brani.
Međutim zadnju godinu braka počinjem osećati umor i potpuno isti oblik ponašanja kao i supruga. Konstantno izbegavam trening tražim razloga da se ne krećem i već polako osećam na svom tijelu promene na loše. Osećam krivicu iz dva razloga. Prvi razlog je što nisam uspio je kao suprug animirati da promeni stil života, a drugi osećaj krivice što sam ja počeo ponašati se kao ona.
Zaista ne razumem osobe koje su u stanju da uđu u vezu/brak a da nisu preboleli prethodne ljubavi. 5 godina veze ode kad smo sreli njenog bivšeg i kada sam kod nje video koliko ga voli.
Meni tečni color deterdženti nisu nešto, slabo peru pa sam odlučila da se vratim Ariel kapsulama. Ali prc. I to je kopija, čim sam otvorila kutiju vidjela sam da to nisu one prave Ariel kapsule a ni miris nije isti, sličan jeste. I onda vidim na kutiji da je proizveden u Rumuniji. Pa ima li išta kod nas da je original?! Uzas.
Naš mali muški tim na poslu je dobio novog šefa, ženu. Njena prva poruka u grupnom chatu je bila: ,,Koliko niste normalni :D". Presrećni smo što nam se pridružila, totalni je car!
“Čuvala” se čitav život, muž mi je bio ujedno i prvi … Udala se sa 33 godine, njemu 35 - I sad umjesto da to “nadoknadim” mi ljubav vodimo jedva 3x mjesečno.
Postoji mogućnost da napustim kolektiv i kolege koje mrzim i ništa me više ne raduje od toga. Jedva čekam.
Ne mogu da se otmem utisku, čast izuzecima da 90% stvari ljudi rade zbog drugih. Počev od svadbi, velikih rođendana, putovanja. Ne mislim samo zbog slika i toga što ljudi nameću. Nego koliko majki priča non stop o svojoj deci prolaznicima ili na primer dok čekate red pričaju sa bebom koja mirno spava kao sa odraslom osobom, pritom gledaju da li ih ostali slušaju a one sve ponosne. Dajte ljudi rađajte i živite zbog sebe.
Podrška roditelja kada stvarate gnezdo je važna! Međutim, kada izostane, teško je, raskidaju se veze i brakovi. Zamislite da se za svoju sreću borite protiv ...roditelja? Moja tetka ostala udovica mlada i jeste podigla decu junački, ali kada su stasali za stvaranje porodica, njena posesivnost i strah od samoće kvarili su im veze i duge i kratke. Činila je sve da zadrži decu kraj sebe i ...uspela. Zahvaljujući njoj i njenim ogovaranjima, manipulacijama, spletkarenju, vređaju njihovih partnera, njena deca su ostala sama i ona je ostala sama. Kako? Umesto da oko sebe ima unuke, njeni ćerka i sin u četrdesetim godinama putuju, rade, lumpuju noću, nekad je danima ne obiđu, deca iz komšiluka joj kupuju hleb. Desilo se ono čega se bojala, a njena deca sada nemaju ni volju za ženidbu i udaju. Niti prema njoj imaju osećanja, jer je potrošila kredite. Čak je brat doveo jednu prijateljicu skoro da je upozna s rodbinom na veselju, a majka, naša tetka, dušu joj izvadila i raskinuli.
Radim u školi, prosvetni radnik, u tome sam tek godinu dana. Imam problem da viknem na decu. Nekako, vičem, ali to nije dovoljno glasno. Ne znam kako to da promenim. Šta je problem i da li imate savet. Vikanje nije opcija uvek, ali nekad je neophodno.
Kuma i najbolja prijateljica od već nekoliko godina od mene sve krije. Krila je pola godine da se zabavljala, krila da idu u inostranstvo, sad mi govori da je u 6.mjesecu trunda- mogla je reći kad se porodi.