Boli me činjenica da smo totalno postali isključeni iz života našeg venčanog kuma od kada je pronašao devojku. Znamo da nas ona ne voli, ne znamo samo zbog čega jer nema razloga. Ali ne mogu da verujem da je on to dozvolio, a znamo se godinama pre nje.
Kada poželiš da se vratiš, neka to bude sa porukom za dobro jutro.
Molim se da jednog dana kada plačem imam nekoga tko će me tješiti, a ne objašavati da nisam u pravu jer sam tužna.
Zlo mi je više od udaj se, rađaj djecu. Znači prestanite to se vas ne tiče, ne izdržavate me, ne treba mi ništa od vas. Ustvari odoh ja odavde, a vi ostnite ovdje u mraku. Tamo ću biti stranac, neću biti dobro došla, ali će bar poštovati svo znanje i diplome koje sam stekla, zanči od 136 radnih mjesta u Evropi jedno je moje.
Treba mi pomoć, imamo Dušana i Dimitrija. Čekamo trećeg batu, ali nijedno ime nam ne hvata oko.
Može neki predlog? (Ne mora na slovo D)
Damo ćerki ime Vasilia bez J da je u Americi gde živimo, ne bi zvali VasiliDŽA. Krene u školu i deca je zovu LIA 🙈🙈🙈
Teško mi pada što muž na početku nije bio zaljubljen u mene kao što sam ja u njega. Nije bilo te poletnosti, da je oosednut sa mnom koliko sam ja prema njemu. Nije bilo onih leptirića... Znam da me voli mnogo, zavoleo me je samo mi taj početak ne da mira. Mogu da razumem i da mu je bilo tako jer je pre mene raskinuo dugu vezu i verovatno mu je zaljubljivanje i ceo taj početak bilo smor i u fazonu da sve mora iznova. Kao da mu je trebalo par meseci da se zaljubi baš. Znam da me voli, bio je tu za mene kada nisu ni rođeni roditelji, podrška mi je u svemu, brinuo se o meni kada sam bila bolesna...
Čitavog života slušam zavidne roditelje koji tračaju druge ljude. Ljubomorisali su na svakoga ko je uspješniji, bolji, jači. Tračali i bacali negativne komentare na koga su stigli. I rekla sam sebi da nikada neću biti takva. Ali, postala sam upravo to, nesvjesno, iako se trudim da to ispravim. Pazite roditelji šta pričate pred djecom.