Najlepše vole muškarci koji su svesni koliko njihova žena vredi, pa se trude svakog dana da budu bolji zbog nje, iz straha da je ne izgube. Ovo je rečeno mnogo puta u javnosti.
Postavlja se pitanje da li je onda to prava ljubav, ako ćemo stalno biti u grču i strahu da će žena otići ukoliko ne činimo dovoljno? I gde su tu trud i požrtvovanost žene da zadrži tog muškarca?
Radio sam u toxičnoj firmi dvije godine. Svaki dan je bio uvreda inteligenciji. Svaka poslovna odluka je bila nebulozna. Niti jedan jedini kolega il koleginica nisu netko s kime bih ja volio ostat u kontaktu. U posljednjih šest mjeseci sam se potpuno isključio. Našao novi posao koji je sušta suprotnost. Osjećam se mentalno toliko ispaćeno od te dvije godine. Sada na novom poslu pokušavam dati maximum ali mi isto tako treba nekakav oporavak. Koliko će to trajat?
Ne shvatam osoba koje su mi prigovarale zato što sam nezaposlena, pitali se šta ću ja itd., a ti koji su mi govorili sve ovo – zaposlili se u 35. ili nigde ne bi radili osim u jednoj firmi, na jednom radnom mestu. Npr. jedna žena se zaposlila u 40., sama je rekla da ne bi mogla raditi u marketu jer nije to za nju. Većina kaže da mnogi poslovi nisu za njih i uvale se gde je najlakše i u dobre firme. Kad ja kažem da nešto nije za mene, odmah kažu da neću da radim. Koliko su ljudi bezobrazni.
Upravo gledam neku emisiju, ceremonija u Pamploni, kada se ljudi pripremaju za borbu bikova, pa pre toga, mnogo meštana, obučena u crveno trči kroz ulice do odredišta borbe. Iza njih su bikovi koji ih jure i objašnjavaju kako u svemu tome mnogo njih prođe povređeno a često mnogi umru ako ih bik pregazi ili napadne u toj “trci”. I znate šta, recite da sam zla, ali UOPŠTE mi nije žao i nikada neće. Da se životinje koriste za ljudsku zabavu, nema ništa lepo u tome. I treba da ginu, možda tada shvate da je njihova zabava uzela maha i da životinja nije razonoda za narod. Izazivaš je pa dobiješ šta si hteo. Neka... Uvek životinje ispaštaju zbog nas ljudi.
Lepa sam devojka, treniram zgodna sam, ispunjavam današnje standarde lepote. Ali nikako ne mogu naći dečka,na instagramu me niko ne zapraćuje niti mi uzvraća. Svi me izbegavaju kao da sam prosek ili ispod proseka. Ne razumem u čemu je problem.
Devojke ne budite glupe, znajte da se najbrže zaljubljuje muškarac kome je potrebno mesto za stanovanje. Onaj koji se useli kod vas u kuću gde već živite sa svojom porodicom, a pritom ima 30+ godina i nema ništa svoje je klasičan interesdžija i finansijski parazit koji će vam kad tad doći glave! Ljubav je prolazna interes je večan kod takvih...
Komšinica i ja imamo slična primanja. Samo što je ona velika stipsa. Kad god ja nešto kupim, ona kipi od ljubomore i uvek su to pitanja "A šta će ti to?", "A jel ti to baš bilo neophodno?", posebno kad je nešto skuplje u pitanju. Svi se pitaju zašto se uopšte družim sa njom, a ja uživam da gledam kako menja facu kad joj pokažem šta sam kupila. Danas sam kupila aparat za kafu od 2000e, jedva čekam da dođe na kafu. 🤣
Nikad se nisam zaljubila u nekog nakon seksa s njim. Desilo mi se da se viđam sa momkom ili uđemo u vezu, imamo odnose i da se prosto kasnije ipak ohladim. Taj koncept kako se žene nakon odnosa ludački zaljube jer nisu sposobne da imaju seks ukoliko tu ne postoji neka svemirka ljubav mi je pomalo sulud.
Najbolji su mi ovi koji su pokvareni, koristoljubivi... pa kažu da su se ljudi otuđili. Ne, samo postavljaju granice, a takvima se to ne sviđa. Čim ne igraš po njihovim pravilima i ne trčkaš oko njih, odmah si se otuđio i pitaju te šta ti je.
Nervira me rodbina koja me konstantno smara kad će beba, pogotovo kad kažu "želim ti da se udaši da dobiješ bebicu", a niko od njih da se zapita da li JA to želim. Šta mene briga šta vi želite za mene. Dečka imam već neke tri godine, i ljudi dozvoljavaju sebi da me na apsolutno svakom okupljanju smaraju u fazonu "šta čekate". Inače, decu nikada nisam želela, i što sam starija to sam sigurnija u tu odluku.