Teško mi je kad vidim njihove zajedničke fotografije. Tako su sretni.
Smeta mi kad neko moje dete naziva 'moja sreća', 'moj život', 'moja ljubav'.. kad je to dete sve samo moje.
Dok sam bio mali bio sam kao sunđer bob, sad sam kao lignjoslav.
I dalje stalno mislim na devojku sa kojom nisam ni bio. Upoznali smo se vise poslovno pre 2 godine i nemamo kontakt, ali iz nekog razloga ne mogu da je potpuno zaboravim. Ne razmišljam bukvalno non stop o njoj, ali na kraju dana se setim. Baš me već opterećuje.
Nije mi jasno zašto su neki muškarci ljubomorni kada su oko tebe drugi muškarci, a inače imaš utisak da ih ne zanimaš previše.
Tako mi dođe da izbrišem sve dr. mreže ali znam da ću ispasti teški čudak!
Većina ljudi me spominje u superlativu, kao vrijednog i porodičnog čovjeka koji uživa u životu. Ljudi ne vide koliko me boli glava od posla i koliko sam se toga odrekao da bih imao nešto materijalno. Niti izleta, mora niti planina, samo rata za ratom, djete, supruga, režije, auto....
U posljednje vrijeme imam osjećaj kao da šta god pokušam, na kraju propadne. Ono što želim kao da mi stalno izmiče, i zbog toga gubim volju za mnoge stvari. Osjećam se baš iscrpljeno i umorno.
I nakon što sam saznala da me prevario, nastavio je da me ubjeđuje da spasimo naš brak a lagao je i da je trudna, samo da bi me još više povrijedio, ne opraštam boli!
Imam 22 godine, iza sebe imam dvije propale veze, jedna godinu dana, jedna 2,5 godine. Nakon što sam se odlučio posvetit sebi, ne vezat ni za kog, već isključivo radit na sebi, karijeri i problemu kojem imam, tj. kocka. U tom periodu sam upoznao curu koju sam stvarno zavolio, koju sam u početku upozorio da u odnos ne ulazim ako neću imat neki cilj s tim svime i rekao sam kakav problem imam i da sam trenutno u fazi riješavanja i terapijski i financijski. I ona je odlučila ostat sa mnom unatoč svemu tome, bilo nam je super, zavolio sam je baš, jer je to jedina osoba koja me prihvatila sa svim tim i pomagala mi. Jednom prilikom mi je pomogla financijski da riješim dugove, zadnje, i da nastavimo zajedno, od 0. Njeni su saznali to sve i toliki pritisak joj stvorili da je samo jedan dan rekla da ne može više, da se izgubila u ovom svemu i da ne može izać na kraj s roditeljima i situacijom te da nije zrela ni spremna za ovo sve... A trebali smo uselit zajedno uskoro, a sad se već duže vrijeme ne čujemo...