Muž ima strašno nekulturnu familiju i to strašno počinje da mi ide na živce. Neke porodične događaje ne mogu izbjeći iako bih najradije nestala. Na takvim dešavanjima su uglavnom jako glasni, uvijek se raspravljaju i svađaju, kod njih molim i hvala ne postoji, ne poštuju ni tradiciju ni običaje, kod njih je normalno da na poklon odgovre sa "meni to ne treba". A inače se hvale kako imaju neki visoki ugled u društvu i svi su fakultetski obrazovani.
Otkad moja majka gleda rijalitije, počela je katastrofalno da se izražava. Fuj! Baš mi bude žao kada vidim mamu moje drugarice, obrazovanu, čita knjige, gleda dokumentarne filmove... Dok je moja užasna.
Koliko mi je žao kad moram da obrišem stare slike sa ljudima koji su mi nekad značili koliko god da su ispali toksični i imam želju da im se opet javim.
Svako sa svojim telom radi šta želi, to ne osuđujem, ali živo me zanima kako iko može da buši bradavice? Meni je to nezamislivo. Ne u fazonu što je to neko uradio, već mi deluje kao jako bolno i nefunkcionalno. Bradavice su i onako osetljive, još kad se stavi to, ja evo ne znam. Može li neko ko to ima da mi pojasni kakav je osećaj i da li možete da funkcionišete normalno?
Izostanak očekivanog, čekanje na nekog ili nešto, to mi apsolutno najgore pada u životu..
Ja sam primer čoveka kome astrolozi nikada, ama baš nikada ništa nisu pogodili.
Živim u Norveškoj već deset godina, ali nemam prijatelje. Jako sam usamljena i tužna.
Kažu mi da sam sretna jer imam najbolji karcinom od karcinoma!!!
Kad sam pitala doktora jel i to zloćudna tvorevina on mi je onako ležerno rekao, pa da!
KARCINOM JE KARCINOM, bio najbolji ili najgori, ne želim ga nikome! …
Najviše me nerviraju ljudi koji se prave pametni na poslu, nešto zapitkuju, nešto kofol istražuju, ostaju duže da bi to nešto kao istražili, samo da pokažu da rade. A čim ih pitaš nešto vezano za to što su poslali, 100 chatgptijeva ne može razjasnit šta pišu kao odgovor. Nije problem, treba napredovat, ali ne može prije zore svanut. Obično nakon par mjeseci ti ljudi dožive burn out, postanu nezadovoljni, ne mogu da vjeruju da nisu napredovali i to što sad imaju 100 stvari za uradit, a išta plata ili neki bijedni bonus. Ne treba se ni previše trudit na početku, polako, doći će…