Kako preboljeti neostvarenu ljubav i želju? Kako od pustih poruka i komunikacije pa nakon tog blokavanja na svemu, doći opet do neke komunikacije? Sačekati neko vrijeme pa sa lijepom gestom pokušati?
Čitam kako dosta ljudi nema lijepe uspomene na svoje djetinjstvo. Ja sam imao dosta trauma tijekom svojeg, ali opet se nekako više sjećam lijepih stvari. Danas hodam naseljem u kojem sam odrastao, 20 godina kasnije gledam crteže i kvazi grafite koje smo kao djeca crtali po zidovima, svaki dio naselja me podsjeti na nešto, svaka ljuljačka, klupa, haustori koji su bili mjesta za prve poljupce, igrališta bilo za košarku bilo za nogomet, rukomet... Baš me obuzeo neki poseban osjećaj kako je to sve prošlo i kako je danas život mnogo drugačiji, iako mi ništa ne fali i super sam se snašao i po financijskom i po životnom planu, taj dio života mi je nekako bio dosad najposebniji. Usput ta mjesta danas zjape prazna jer su klinci vjerojatno po kućama s telefonima u rukama, a mi smo kućama dolazili i smrznuti i mokri i prljavi i što je najvažnije sretni.
Svako ko svesno pristane da bude ljubavnik/ljubavnica, za mene nije dobar čovek i tačka. Ja ne gledam ni kako se ko ponaša prema, meni već uopšteno. Ako si spreman da nekome podmetneš nogu, što ne bi sutra meni ili nekom drugom, opet? Kad neko nema empatije i ide svesno da ruši nečiji brak, porodicu ili vezu, za mene je teška ljigavština. Ja ne osuđujem one što se zaljube u zauzetu osobu, jbg, desi se, ali onaj ko iole ima malo mozga, savesti ili bilo čega ljudskog, neće da se petlja u tako nešto, pa sve i da je uzvraćeno. Najjače su mi one priče 'rekao/la mi je da im ne ide, da nisu dugo zajedno, ali žive zbog dece, ne može zbog ovog, onog da se razdvoji', aha kako da ne. Može, nego neće, izgovor. Jedino imam opravdanje za one koji su lagani da partner nema nikoga, pa ga šutnu kad saznaju, inače, ako ostaju, a znaju, takođe osuda. Tu sreće nema i sve se vrati pre ili kasnije.
Najbolja stvar kod mog malca koji ima 4. godine što je on doktor za izgovore! Jedan od izgovora je kad mu kažemo supruga i ja da treba jesti jest “pa jeo sam jučer”!
Na nekom težem ispitu na FTN nije uopšte garancija da ćeš položiti ako si naučio. Bitno je kako se snađeš na ispitu. Recimo ja sam među najboljima bio iz elektrotehnike i pao sam drugi kolokvijum, jer si morao da imaš pola od svakog zadatka a pogrešio sam na početku jednog tako da mi se priznalo ništa za taj zadatak, nebitno ostale kako sam uradio.
Evo zima, a i bez nje ljudi su postali dovoljno hladni. Nažalost, ne znaju mnogi koliko malo je potrebno da se zagrije srce. Osmijeh, lijepa riječ, poruka sa puno topline... A kad je oko srca toplo i prsti manje zebu!
Moj dečko ne zna osnovne stvari iz opšte kulture, ni najosnovnije.
Kakva je to moda došla da cure kupuju haljine, pa preko njih oblače neke dukseve ili široke pulovere, pa povrh svega još i remen stave oko toga pa sve nešto presavijaju. Neka nisam in, neću nikad da se tako oblačim.
Porodica ne želi da mi pomogne da se preselim u veći grad. Živimo u selu u malom gradu i prosto ne mogu ništa da nađem, a ni potraga za remote pozicijom mi ne ide od ruke, prosto nemam iskustva a svi ga traže. Imam 27 godina, nekad razmišljam i o najgorem, jer ne mogu više ovako bedno da živim.