Šta je s ljudima i rečenicom Nisam u mogućnosti. Svako malo mi u poslu to neko izgovori...
Ubih se misleći da li i dalje da jurim lepo plaćen posao ili da započnem svoj biznis pa makar profit u startu bio manji nego da radim za nekoga?!
Imam problem. Sve radim kontra. Na poslu u kući i svugde. Ako svi slažu s leva na desno, ja slažem s desna na levo, ako su fascikle okrenute prema gore, moje su prema dole, ako svi pišu brojeve pa slova, ja ću kontra, nesvesno to radim - kod mene je sve kontra. Ne mogu to da promenim i ne znam zašto mi se to dešava. Pomagajte savetujte me.
Ne znam kako da prebolim dečka, nismo dugo bili zajedno, ali sam ga zavolela jako brzo, jer je bio dobar i pažljiv prema meni, i odjednom se sve okrenulo...
Ne volim osobe koje vas povrede, a onda se jave kao da se ništa desilo nije. Već 4 put ista osoba me dodaje, lajkuje... Verovatno me na ovaj način testira. Npr. pre bi se javila, poslala poruku itd. Međutim, uvek prekinemo kontakt jer ta osoba stalno provocira i ponižava. Evo sad samo lajk na sliku i to je to, ne javlja se, misli da ću se ja javiti iako mi je pre toga napisala da se ne možemo više družiti. Stvarno ne znam šta je ovakvim ljudima...
Koliko boli i kakavu ranu na srcu ostavlja kada vidiš bivšu koju si obožavao i želeo sve sa njom, koja prođe pored tebe sa drugim 2 nedelje posle raskida. Do juče se volimo, planiramo sve, par godina zajedno a onda na kraju doživiš ovakvu situaciju od devojke koja ti je svaki dan govorila koliko te voli..
Sa bivšim sam raskinula prije 6,7 godina, a sad sam u vezi već 5 godina. Od tada ga nisam gledala iako živimo u istom gradu. Prije neku noć sam ga sanjala prvi put i to kako dolazi da se pomirimo, dan posle kad sam išla autom bukvalno sam mu stala na pješački da prođe sa nekom crnkom, danas ga sa tom istom crnkom srijećem u prodavnici, pozdravi se sa mnom. Pitam se o čemu se ovdje radi. 😬
Posle dužeg vremena sam otišla da se vidim prvi put sa dečkom sa kojim imam vezu na daljinu (inostranstvo). Osim sjajno provedenog vremena sa izuzetnom osobom koja mi se još više svidela... saznala sam da ima dete iz prvog braka. Nemam problem sa tim, ali ne mogu da razumem/prebolim kako je mogao da mi ne kaže do sada. Navodno, morao je lično da mi kaže, ne preko poruka, jer se plašio da ne bih razumela. Zemljo otvori se!
Ne mogu da ugušim emocije prema kolegi. Radili smo zajedno dugo. Zatim se nismo videli godinama i postepeno sam potisnula sve i samo bih ga se retko setila. Međutim, slučajno smo ponovo počeli da radimo zajedno pre godinu dana. Zatreskala sam se ponovo u njega i to još jače. U poslu se fascinantno dobro kapiramo i jako se poštujemo. Maltene čitamo misli jedno drugom i u retkim razgovorima o privatnijim stvarima. Nikada me niko nije toliko razumeo kao on. Ne znam da li ga samo intelektualno privlačim, ali nije to ni bitno. Ne bismo imali budućnost u vezi (da ne navodim razloge, ima ih puno). Samo bi mi značio savet. Kako da ubijem te emocije? Ni ne flertuje mi se nisakim otkad sam ga ponovo videla, a kamoli u neku realnu vezu da uđem. Samo maštam o njemu.
Imam druga koji je prepametan, lepo vaspitan, kulturan, ali je pun glupih informacija koje mu nikada neće zatrebati, i sve nas u društvu opterećuje time, kako bi ispao najpametniji. Ne ume spontano da napravi fazon, već unapred smišlja šale i smeje se sam.
U sve se razume i do tančina objašnjava npr neki proces rada, ili kako je nešto nastalo.
Jednom rečju- smarač. Počinjemo da ga izbegavamo jer lepim rečima nikako ne možemo da mu objasnimo da nas sve to ne zanima do detalja kako on to prezentuje.