Imam 32 godine i provela sam deceniju studirajući i radeći u školi. Završila master na PMFu (prirodna nauka je u pitanju) i shvatila koliko god da mi je ova nauka zanimljiva ne želim time da se bavim, a pogotovo ne u školi, a realno nije da imam neke poslovne mogućnosti. Nažalost o tome nije niko toliko detaljno razmišljao kad smo upisivali fakultet, a i tada su svi govorili to je posao budućnosti! Da li je kasno da sada promenim karijeru? Imam želju za edukacijom, usavršavanjem samo ne znam odakle da krenem. Da li je kasno da sada počnem da se bavim nekim dizajnom (mislim više na entereijer ili eksterijer kuće) ili agent nekretnina npr. Dobro bi mi došao savet ukoliko je neko bio u sličnoj situaciji? Da li je u našoj zemlji moguće promeniti karijeru? Unapred zahvaljujem svima koji mi napišu iskren savet 🍀🌼
Sećate li se početka yutyub-a, kada su popularni bili: pacovi dve kile komad k'o zec, SSJ dežura u strahu, higijena u gradu, pa šta ima gospođo nema ništa, znači 300 godine, čvarci i kavurma, da li verujete u horoskop, mali mali gde ćeš na zimovanje, savo kikinda, jet set, ajde beži u k...ac.... KADA se samo setim to su godine 2005- i sve godine oko te godine. Bio sam mali ali se sećam koliko smo se cepali na te snimke i parodije. Naravno ne mogu se svega setiti ali većine se sećam... Nostalgija...
Ugledah juče 3 džempera koja su mi se dopala ali sam odmah provjerila etiketu i vidjela da piše poliester i akril, znači reciklirana plastika -otrovno smeće. Nisam prije obraćala pažnju na etikete ali nakon što sam gledala emisiju gdje sam vidjela od čega se pravi odjeća, ostala sam zgrožena. Prljava plastika sa ulice, fuuj. Ko bi rekao da se može napraviti onakva odjeća od plastičnog smeća.
Toliko sam zahvalna na svome dečku. Skoro sam saznala da ne mogu imati decu... kada sam mu to saopštila, mislila sam da će htjeti da raskine, ali baš suprotno. Ostao je uz mene.
Dečko je popio i izletelo mu je da su njegov tip kovrdžave i mršavije. Najbolji drug ga je pogledao da se uozbilji, a ostali su se nasmejali. Ja imam ravnu kosu i punija sam. Dobar je prema meni, ali ne znam šta da mislim o ovome.
Trudnice..kako ste? Da li ste plačljive? U prvoj trudnoći suzu pustila nisam, ali zato u ovoj sam nadoknadila za sve.
Osjećam krivicu za sve, za svačije osjećaje pogotovo za svog dvogodisnjaka. Kako ću ga ostaviti, kako će podnijeti odvajanje od mene itd. Bas sam tužna. I svaki komentar me dotiče. Čak me nerviraju i bliski prijatelji kojim je teško da pitaju kako sam, jel sve uredu. Osjećam se nebitno, umorno, tužno, usamljeno.
Izvinite, moram negdje da olakšam dušu. Moj mozak procesuira milion stvari. Dan mi je bio pretežak. Šlag na tortu je kad je svekrva rekla da je moje djete previše vezano za mene, u smislu da to nije normalno. Niko moje djete ne čuva osim mene, nikoga ne koristim, ali i dalje imam osjećaj da nisam dobra nikome. Nadam se da je ovo prolazno i da ću za promjenu valjati makar sebi 💔😔
Saznala sam da me dečko vara, a u 7 sam mesecu trudnoće.
Imam napade panike i gušenja na svakih 10-15 min. Ovoga sam se najviše plašila, a desilo mi se.
Ljubavica mi je iznenada poginula. Svi primećuju moju skenjanost, a ne znam šta da kažem.