Muž i ja, pre nekoliko godina odlučimo da krenemo od nule i odselimo se u inostranstvo. Dolazimo u prazan stan, bez poslova da okušamo svoju sreću. Teško je- najviše porodica nedostaje. Zbog toga pomažemo bratu i snahi da dođu, dajemo im stan sa svim stvarima i trudimo se biti tu za njih. Sve da ne bi prošli kroz iste muke kao i mi. Pristiže i rođak. Odlasci doktoru, pomoć u traženju stana/posla - popunjavanje dokumentacije, prevođenje… sve što sam mogla… dok nije stiglo moje dete pa nisam tu kao pre.
Na kraju kao šlag na tortu dočekaš porodična okupljanja na koje nisi pozvan…
Nervira me moja rođena starija sestra, ima 26 godina i toliko je aljkava. I da ima 15 opet nije izgovor za toliko odvratno ponašanje. Kad se šminka ostavi gde šta stigne, po celom kupatilu, ništa ne pokupi za sobom, peškiri uvek bačeni po podu, pod mokar pored kade. U sobi je tek posebna situacija. Bukvalno u ćošku ima brdo stvari gde samo baca stvari, i čiste i prljave i kad joj nešto treba izvlači odatle. Nikad nije usisala, obrisala prašinu. Ja sam mlađi, imam 23 godine i sve radim. Ne mogu da gledam tako, pa uđem nekad usisam pod, da ne usisam ne bi se video od prašine. Na nameštaju kao pesak od prašine koliko ne briše. Posteljinu ne menja po 3 meseca. Čak sam video i da baca ispod kreveta kesice od čipsa, čokoladica, konzerve, mrzi je sa ode do kante. I sad vi meni recite da li je ovo normalno ponašanje jedne devojke od 26 godina? Kad joj kažem nešto ona samo prevrće očima i kaže da je ne smaram. Kažem roditeljima oni kao pusti, raspremiće kad stigne, samo ne znam kad.
Godinama sam bio u vezi sa devojkom koja me je jako volela. Tokom te veze bukvalno mi je sve dozvoljavala da joj radim u krevetu što je u našim granicama normale govoreći da dozvoljava jer me jako voli. I poslednje godine naše veze pošto nije više bilo strasti kao ranije seks je bio onako samo da se odradi, ali se više fokusirala na mene i ja bih brzo završio i to je to. E sad problem je taj što se jako brzo napalim i hoću što pre da završim jer sam tako navikao iz prethodnog odnosa, a ne želim ....ja zelim da se potrudim oko devojke da i ona uživa. Do te mere je prethodna devojka gledala samo mene da zadovolji da ja sad u glavi moram da mislim na neke druge scene da produzim seks inače ću brzo završiti i oboje ćemo se smoriti. Nekad mi uspe a nekad ne. Zavisi koliko me privlači devojka.
Nisam pametan da li je dobro ostat sa bivšom devojkom u kontaktu čisto prijateljskog tipa ili je najbolje prekinuti svaki kontakt?
Gdje možemo odmorit..
Svi mi trebamo zagrljaj, u tišini, gdje će te netko zagrliti i šutjeti, dok suze pričaju, a zagrljaj lječi...
Kad sam bio klinac i moji mi kažu da nabrojim dane u nedelji, to je zvučalo ovako: ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, šestak, sedmak, osmak, devetak...
Bolne su riječi kada ih možeš pročitat..
Kada možeš pročitat ono što u duši osjećaš..
Suze same idu jer svaka ta riječ budi onaj osječaj, onu bol o kojoj šutiš. Tanka je linija sreće, i tuge... Danas toliko ljudi hodaju s maskom, šute o svojoj tuzi, i boli.. da danas ih možeš zagrliti, nasmijati se s njim, a sutra ih već ne bude tu, i samo sijećanje ostane, samo taj osmijeh u koji si vjerovao da je bio iskren. Dok duboko u tom tijelu, u toj duši umirala je volja za životm.
U svemu pretjerujem i kad nešto započnem, ne mogu stati. Ili popijem 3L vode dnevno, ili ne popijem ni čašu. Odredim okopati četvrtinu vrta, okopam čitav. Odredim igrati playstation pola sata, razvuče se na 5-6h. Odem u kratku šetnju pa šetam 6km. U shopping na brzinu pa shoppingiram 2-3h (i ništa ne kupim). Uzmem porciju nečeg da jedem, pa pojedem 4 porcije. Kad očistim kuću onda još nastavim prati auto, preslagivati ormare, tavan i sve bi u istom danu. I još kad mi nešto oko posla ne da mira, nosim posao doma pa se nerviram 😂
Jbt zašto uvek kad izađem s ortakom, nebitno kojim, svaka devojka koja mi se sviđa mora da se zaljube u njih, ništa ni lepši ni bolji od mene nisu. Ne mogu više da izdržim taj pritisak godinama trpim to a kad treba da izađemo sami neće ni jedna. S njima bez problema izlaze...