Ne razumem ljude koji ne žele decu i ne mogu da se povežu s njima a tvrde da vole životinje i oslovljavaju sebe kao mama ili tata svog ljubimca.
Moj kum ima takvu ženu da mu svi u društvu zavidimo na njoj.
Zgodna, lijepa, dotjerana, drži do sebe, a uz sve to uvijek vesela, nasmijana, pozitivna, inteligentna, jednostavno zrači i gdje god se pojavi izazove pažnju i svi gledaju samo nju.
A ne kao ove naše zapuštene sa viškom kila, i još uvijek namrgođene i nadrndane.
Koliko puta čujem "pas nije za stan". Ja znam mnoge ljude koji nisu za stan pa eto. Uostalom, moj stan, moj pas, šta te briga. Tebe niko ne tera da držiš psa u stanu ako nećeš.
Muž kupio nov auto sa zatamnjenim staklima. Pošto oboje radimo prvu smenu, često je nakon posla dolazio po mene. Kako se zbog tamnih stakla verovatno nije videlo ko je u kolima, sutradan na poslu je kolega onako ljigavo i nakeženo prokomentarisao kako me švaler vozi kući na šta sam mu odgovorila da vodi računa o zubima jer se previše kezi za nekog ko pored žene ima švalerku. Kada je sledeći put muž došao po mene, stajao je ispred kola i čekao da taj kolega prođe, a ovaj je brže-bolje prešao na drugu stranu. Kad sam došla na posao kolega se više nije smejao niti mi se obratio tokom cele smene.
Svaki moj parfem koji sam koristila nekad ima emocije i sjećanja na koja me podsjeća.
Živim sam i imam psa kojeg obožavam i sve bi dao za njega ali unatoč tome naučen je da ne ide na kauč osim ako ga ja pozovem, spava u svojoj košari i ne ulazi u spavaću sobu niti mi ide na krevet. I ne brinite imam kamere po stanu da vidim što radi kada sam na poslu i isti je. Sve se može samo treba malo volje.
A ja, ja volim mirna jutra dok još svi spavaju, volim Balaševića, zimu, pisma, cvijeće volim stvari koje se ne mogu kupiti novcem i koje nisu svima dostupne, volim djecu, životinje, volim da usrećim ljude koje volim, volim čokoladu sa narandžom, knjige, filmove, kokos, volim jedan parfem na bazi smokve i kavijara. Na prvi pogled obična a prilično komplikovana.
Imam 23 godine i žao mi vidjeti mlade ljude kao što sam ja, da si ne mogu priuštiti novi stan ili kuću bez kredita koji se treba otplaćivati 30+ godina. Sretno svima koji se bore sa time. <3
Volim da kačim na instagram izlaske po fensi restoranima, vinarijama....volim se kurčim, da mi zavide.
Radim u jako toksičnom kolektivu. Pre trudničkog sam mesecima trpela mobing ali nisam mogla da dokažem jer su se svi držali zajedno i po njima to nije ništa, ja preuveličavam. Otkako sam se vratila na posao sa svima sam na distanci, svakome sada odbrusim, sad su svi u čudu što sam takva. Stariju koleginicu koja je gurala nos gde mu nije mesto i koja me podbadala za neke privatne stvari sam potkačila za skorašnji razvod od čega je napravila dramu. Pred svima sam rekla šta im sve priča iza leđa i neki su se okrenuli protiv nje. Neka sam đubre, ali dosta sam trpela. Od sada ko mene kamenom ja ću njega još većim, a skupljaću i dokaze za mobing. Nemam više živaca da mi svakakve budale podmeću nogu i da se slade time.