Radim kao HR u firmi sa nekoliko desetina zaposlenih. Kada sam došla, situacija je bila katastrofalna. Svi u svađi, ogovaranja, tračevi... Mnogo ljudi je i otišlo. Za ovih par godina sam uspela da steknem poverenje i blagonaklonost zaposlenih, značajno unapredim kulturu komunikacije, asertivnog ponašanja... ljudi su vidno zadovoljni. Problem je često vlasnik firme. Koji je ok čovek, ali često tako netaktičan, sujetan i gord da unazadi jednim potezom atmosferu među radnicima. Šta je moj problem? Prosto sagorevam zbog uzaludnosti posla koji obavljam, a sa druge strane rad sa ljudima ne može biti automatizovan. Razmišljam da odem. Slušam vas.
Psi su bolji od mačaka. To je moje mišljenje, nema potrebe da se palite dole po komentarima i da se svađate. Svako ima svoje mišljenje. Imam 20 mačaka/mačora što kućnih, što uličnih i imam psa. Volim i jedne i druge i ne bi ih menjala ni za šta, ali ubedljivo su psi bolji izbor. Mačke su koristoljubive, ne mogu da se vežu ishreno za čoveka. Pas je totalna suprotnost. Plus, mačke su agresivnije. Ne mislim uopšteno, naravno da ne mogu da povrede kao pas, ali znaju da budu negativne, da grebu, ujedaju itd. Kad bi birala, pre bi da me pas izujeda, nego da mi mačka skoči u oči i da ih iskopa. Pričala sam baš sa ljudima koji imaju samo mačke i oni su mi potvrdili da umeju da budu jako agresivne i da često povređuju vlasnike.
U vezi sam mesec dana, muškarac mi se dopada, hemija je BILA prisutna ali razlog raskida će biti najgluplji mogući-nehigijena. Okupao se i obukao čiste stvari samo kada je znao da ćemo prvi put imati seks, svaki sledeći put dolazi neokupan i u stvarima koje nosi drugi-5. dan. Stavi neki najjadniji dezodorans, za parfem ne zna ali zna lepo i skupo da se obuče, dakle nemojte da je do para, depresije i sl. Lik prosto ne zna da treba da ide čist a posebno da bude takav sa ženom ili ga je briga, ne znam šta je gore.
Kada se okupam, namirišem i sredim zbog njega (mada radim to oduvek i zbog sebe) osećam se kao jadnica dok me guši smrad njegove glave, prepona i nogu. Probala sam da mu nagovestim da može da se istušira pre ili posle seksa (i uvek kad ima priliku), suptilno spominjem koliko volim kada sam čista i mirišljava ali ništa, on se plaši pranja a ja da učim čoveka od 35 godina tome, ne pada mi na pamet. Niti je moguće, još ću ja ispasti grbava.
Odvratno mi je kada vidim da žene u odmakloj trudnoći dižu tegove sa ogromnim težinama. Manite me onoga da to ne može da naškodi, da je to normalno ako je neko u treningu, ne, nije normalno. Evo, sve i da to dizanje ne napravi nikakav problem, šta da se slučajno desi da teg padne preko tebe i da te iz sve snage opali po stomaku i napravi ko zna kakav problem? Ko može da garantuje da do toga ne može doći nekim baksuzlukom? Niko. Ko ovo radi, neka radi ako smatra da treba, takođe, ko podržava ovo, neka podržava, ja neću nikad. Svako ima svoje mišljenje. Ne treba niko da bude 'doktor' i stručnjak da vidi da to nije nimalo naivno,ali evo, ja sam pitala nekoga, baš me je zanimalo. Pitala sam jednog starijeg doktora koji itekako ima kredibilitet da li to treba da se radi i on je rekao ne. Vrsan je doktor i poznat. I šta sad, ja treba da verujem nekom samozvanom personalnom treneru koji priča kako je ovo normalno i ko zna kome, a ne nekome ko je maltene ceo život u zdravstvu.
2026. mi je počela jako teško. Finansijski neodrživa, emocionalno teška.
Svijet mi se raspada.
Nakon 6 godina braka, samu sebe lupam u čelo i pitam se dal sam normalna što sam se udala. Svjesna da živim s narcisom, kojem su svi bitni, a djeca i ja smo najgori i ne zaslužujemo ništa.
Ja stvarno ne mogu da razumem ljude koji se ustaju ili idu negde u poslednji čas. Moj brat ustane u 4 za posao, treba da krene u 6 i lik kasni, ne može da se spremi za to vreme.. strašno. Ili ovi što ustaju u poslednji čas su mi gori i onda trče navrat na nos... ajde, desi se da se neko uspava, ali znam ljude koji to rade ceo život. Neodgovornost.
Uvek su mi deblji i ružniji ljudi od mene govorili kako sam se ugojila. Nikada to nisam čula od zgodne i lepe osobe…
Život mi je postao mnogo lakši kad sam shvatio da ne moram biti najbolji u svemu niti znati sve.