Ne mogu da izbacim jednog lika iz glave već 2 godine. Svaki drugi treći dan nalete misli o njemu. Ne mogu da kažem da je zaljubljenost ili slično, ali čudan neki osećaj, neki mir osećam u njegovom prisustvu i kad god pomislim na njega. Znamo se dosta dugo još od moje 13. godine pa možda i ranije ali nikad nismo imali neki dublji kontakt, samo smo se povremeno sretali i bili nazovimo to u istom društvu. Otkako se oženio nismo imali nikakvog kontakta. I onda nakon 10 godina srećemo se ponovo i videli se 2-3 puta, naravno bez ičeg "zabranjenog", jer čovek je ponavljam oženjen. on je tada govorio da mu u braku nije dobro i da će se razvesti blabla, ne samo meni već i pred drugim poznanicima. Nakon tih par viđenja, kontakt opet nestaje i od tada mi je stalno u mislima. Znači kako da izbacim čoveka iz glave? UPOMOĆ!
Ne znam da li postoje ljudi kao ja. Nikada nisam ni u šta sigurna da li je taj posao baš za mene ili da li je on onaj pravi za cio život. Ne radi se o strahu od greške ili kukavičluku već o tome da ja ne znam što želim.
Surova istina koju sam shvatio.. Sredinom-krajem avgusta sam otišao sa devojkom na more, čim smo došli odma je krenulo drugim putem.. Neka njena “pauza” pa ovo pa ono.. Nedugo zatim sam saznao da je to sve zbog drugog lika.. Nikad neću više biti isti.
Koje je vaše neko nepopularno, kontraverzno mišljenje? Moje je da komenarisanje tuđeg tijela nije uredu čak i ako je u dobronamjernom ili pozitivnom kontekstu.
Ako hoćete da ponizite nekoga muškarca (to sam shvatila družeći se sa muškarcima, tako su mi oni objasnili) samo mu kažite: ooo, gde si [ime], LEGENDO". To " legendo" im je znak ponižavanja.
U mojoj porodici je blizanački slučaj u svakoj generaciji. Moja prababa je imala sestru bliznakinju, zatim su baba i njena sestra bliznakinje, moj otac i njegov brat su blizanci, sestra i ja smo bliznakinje. Sada sam u drugom stanju i čekam bliznakinje. Koliko god bilo lepo, s druge strane je malo frustirajuće.
Pročitao sam Tvrđavu od Meše Selimovića i Na Drini ćuprija od Ive Andrića. Prvu sa 33 a drugu sa 35 godina. Mislim da te knjige, kao blago ex yu književnosti, svako treba da pročita.
Koliko ja volim svoju majku, grlila bih je, ljubila i mazila do besvesti. Iako imam preko 20, volim je najvise na celom svetu. Mama, razlog si moje srece! Hvala ti sto postojis! ❤️ za sve majke ovoga sveta!
Zašto neki parfem koji isprobam prelepo miriše dok je u radnji ali zato kada ga kupim i koristim bude veliko njesra?!
Svaka godina života nosi nešto sa sobom. Uvijek volim pogledati unazad godinu i vidjeti šta je bilo. Nisam opterećen drugim ljudima već samim sobom.