Posle svih skandaloznih modnih trendova kod žena, mislim da se pojavio ubedljivo najgori - abnormalno široke farmerke. Devojke, izgledate kao da ste od očeva uzele rashodovane farmerke za majstorisanje i počele da ih nosite kao modni detalj. Pun grad paćenica koje izgledaju kao da nemaju novca za svoju sopstvenu odeću, već nasleđuje tuđu, i to mušku. Ko vas je slagao da to lepo izgleda?!
Volim lagodnost i komfor u životu. Ne mislim na neki teški luksuz da imam ne znam ni ja šta, već prosto da nemam brige i sekiracije u običnoj svakodnevici. Da ne moram gledati kad šta i koliko nešto košta, da živim tamo gde imam mir i privatnost itd. Prosto cilj mi je da što manje trpim i da se što manje patim u životu. Verujem da bi svi ljudi ili bar velika većina tako htela ali malo ko to zaista i ostvari.
Među najružnijim stvarima na svetu su mi gojazni ljudi. Mislim na one koji se ne kreću, jedu preobimno i ništa ne poduzimaju povodom toga osim kukanja kako im je sve teško. Kako izgleda, biću jedna od debljih zbog bolesti, pa samu sebe proganjam sa činjenicom da ću i sama biti debela!
Od svega do sada, najviše se kajem što sam bila lakoverna. Neki ljudi su mi bili toliko dragi da sam im dugo gledala kroz prste, i nalazila opravdanje za svako njihovo ponašanje. Lako se vežem za osobu, i kao da odmah isceniram unapred našu vezu (prijateljsku, ljubavnu...). Život gledam kroz ružičaste naočare i nikako da ih skinem. Kao da se plašim da tek ako ih skinem, neće biti ničega, samo praznina.
Mrzim ljude koji te osuđuju što se ne družiš sa njima, a učine te da se osećaš loše kad god si sa njima.
Uzeo praviti picu za ručak. Umjesim tijesto, izrendam sir i salamu. Sve spremim da se ubaci pica u rernu. Došla sestra i umjesto rerne upalila ringlu na šporetu i zapali se plastična kutija za kruh, kuhinja smrdi na dim. Bacio sam kutiju u smeće. Jedinu uspomenu od pokojne bake mi je uništila. Svaki put kad pogledam taj šporet osjetim jednu prazninu u sebi.
Nekad mi žene nisu jasne, znači ja osobno radim 2 posla u slobodno vrijeme dosta pijem, kockam i pušim cigare(ne travu) uz takav život, 18 godina se bavim sportom(amaterski) i imam osobni razlog zašto ne želim nikakvu vezu čak ni ikakav kontakt sa curama jer da ne kompliciramo, jednoatavno nemam vremena, ali konstantno mi prilaze i ja ništa naravno nisam zainteresiran ali ponekad čak i često su sa mnom u društvu dečki koji su puno kvalitetnije osobe od mene ali njima ni jedna nikad ne priđe a ista smo ekipa, slična priča, da se razuminemo nisam ni zgodan ni lijep pa nešto ni bogat imam solidna primanja, živim u garsonjeri i imam auto to je to a tako imaju i ostali frendovi, samo što oni bi htjeli curu a ja ne i sad ne kužim zašto se događa tako...
Studiram ono što istinski volim i što sam godinama želela upisati. I kako vreme odmiče sve više i više volim ovaj fakultet. Navikla sam se na taj način učenja, na ljude oko sebe. Naravno, neki predmeti su dosadni i učim ih zato što ,,moram", ali se trudim da i iz njih dobijem visoke ocene zbog proseka, a želela bih upisati i master i nakon toga i doktorske studije. Uvek sam želela raditi u praksi i to tačno znam šta. Ali toliko sam zavolela jedan predmet, jednostavno ta oblast mi baš leži, a pride profesor je divan čovek i predaje na tako lep i zanimljiv način, sa željom da motiviše studente. I još na tom predmetu nema asistenta. Volela bih postati asistent (ali i raditi u praksi, ipak mi je to prioritet), tako da ću se truditi da to i ostvarim. Nadam se da ću uspeti, ali ima još vremena do toga! Imate li neki savet, kako se postaje asistent, da li je potrebno istaći se da bi te neko primetio i pružio ti priliku da to radiš? 💓💓
Muž me u poslednje vreme za sve optužuje i to uglavnom za stvari za koje je sam kriv. Ne ponese dokumente, ja sam kriva, ne očitaju nam struju, ja sam kriva, ma milion primera, mogla bih do sutra da nabrajam. Kaže mi da ne vozim auto na servis, da će on kad se vrati, onda me isto veče napadne zašto nisam odvezla auto, kad ga podsetim šta je rekao, kaže da lažem ili mi spusti slušalicu ili počne vikati. Ne znam više šta da radim, ovakav nije bio pre.
Muž i ja smo se upoznali u srednjoj, venčali sa 22 i dobili prvo dijete sa 23, drugo s 25. Sad djeca imaju 18 i 16 godina i mi napokon imamo vremena da putujemo, izlazimo, uživamo, ali svi naši prijatelji tek sad imaju malu djecu. Nit smo mogli s njima dok su oni uživali u 20tima, nit možemo sad kad mi imamo slobodu, a oni ne. Često se kajem što smo "požurili", ne znam nikoga da ima odraslo dijete u 40tima i osjećam se staro, dok su oni još u "mladosti", tek sad prolaze kroz igre s djecom i ostale zabavne stvari, a mene sin zove "stara"....