Ne upropašćavajte sebe tako što u brak ulazite nespremni, ne izgrađene ličnosti i bez čvrstog stava i karaktera. Najmanje 80 posto brakova se uspostavlja iz interesa, zato takvi brakovi ne traju i pre ili kasnije dolazi do razvoda. Ako momak i devojka ulaze u brak, nek to bude na prvom mestu iz obostrane ljubavi, takvi brakovi su retki, takvi brakovi opstaju i takvi brakovi su večni.
Mužu sam rekla da je sa nama gotovo, i da tražim stan. Ipak, često me uhvati razmišljanje da li sam ja sposobna za sve to, da li mogu da izdržavam sebe i dete...
Nemojte promeniti svoju ličnost zbog nekoga. Promenite navike koje su loše. Neko vas je voleo i neko će vas voleti baš takve kakvi ste. Dok se svima prilagodiš i udovoljiš prodje život.
Pronašla sam pravu iskrenu ljubav sa 17 godina. To je čovjek koji me podržao u mojim velikim životnim situacijama i bez njega ničega ovog ne bi bilo, pogotovo moje fakultetke diplome jer mi je on bio podrška iz dana u dan, prolazio sve sa mnom u vezi na daljinu i uvijek me ohrabrivao. Neizmjerno sam mu zahvalna i jedva čekam svako novo poglavlje u životu proživiti s njim. Prštim od sreće!
Žena je htela tokom trudnoće da nam se ćerka zove Pandora. Lepo je i meni ime, ali previše strano, nisam hteo da bude teret našem detetu. Ubedio sam je da je Isidora bolje, a da joj ona smisli neki nadimak. Sad posle dva meseca od porođaja, Isidora je mamina i tatina "panda", a žena mi se juče zahvalila što joj nisam dao da imenuje dete pod trudničkim hormonima.
Majka stalno traži da je vozim do marketa a svaka kupovina sa njom mi presedne. Bukvalno od izlaska iz kuće do dolaska ona gunđa, žali se na mog oca, žali se na sve oko sebe. Pominje događaje od pre 30 god. Svi su loši prema njoj, svi su ovakvi ili onakvi. Milion puta sam joj rekla da gleda pozotivno na život, ali ne vredi. Puna je otrova... koji prenosi na mene. Žao mi je, ali ne mogu više.
U najlepšem periodu života kada saznajem da sam trudna, dečko saznaje da ima rak testisa. Ovih dana ide da ga ukloni. Ne možete da zamislite kako se osećam. Ustanovljeno mu je da je maligno i da će morati na hemoterapiju. Ja se nadam da će preživeti i da ćemo na jesen moći zajedno da uživamo sa našom bebom.
Muževljevi roditelji koji žive u dijaspori, osuđuju muža što je izabrao da živi daleko od njih, u gradu gdje je studirao. On je zadovoljan izborom: poslom, porodicom, ali njegovi nikako da to prihvate, pa osuđuju i mene... Sav imetak će ostaviti bratu i snahi s kojom su u blizini i to je uredu ako tako žele, ali je problem što i pored toga što su rekli kada smo se posljednji put vidjeli, i dalje žele da nas kontrolišu... Svekrva i jetrva su primitivne, manipulativne, ja sam obrazovana imam dobro plaćen posao i svoje naslijeđe, ništa im ne dugujem. Kad god se vidimo eskalija, nisam sebi dozvolila da se posvađam ili kažem nešto ružno, a "normalno" je dok svekrva gostovala, provodila godišnje odmore, dok joj se kupovalo, dočekivalo, uz to uticala je na muža da mi zagorča, ali poslije zadnjeg susreta i 20g sam postavila granice...ne želim ni zbog koga više, u ovom slučaju zbog muža da trpim omalovažavanje, ponižavanje. Ne znam što sam do sada čekala, valjda da se oni promijene...
Koliko samo balkanski roditelji znaju da nas upropaste. Ja sam do te mere samokritična da ne znam kako bih se oporavila da ne idem na razgovore sa psihologom. Moji npr. nisu primitivni, ali šta vredi kad istrajavaju za gluposti. Tako nam neke glupe stvari zameraju i traže. Istrajavaju za neke totalno nebitne stvari, a ono što je bitno (naša osećanja) ne uzimaju toliko u obzir. Sreća pa ti sve raščlani i posloži psiholog. Ljudi samo idite na terapije i bićete nova osoba. Mentalno zdravlje je number 1.
Srećno svima.