Žao mi je što mi je brat sa curom, koja ne mari za brak ni djecu. A to mu je uvijek bila najveća želja.
U braku sam par godina a još uvek se sećam i na neki način žalim za se**ualnim odnosom kakav sam imala sa bivšim dečkom.
Ne želim da mi najbolja drugarica bude kuma jer će imati ogroman stomak od trudnoće...
Radila sam u dve državne firme i moje iskustvo je identično: Uvek će biti te dve koleginice u kancelariji koje deluju kao najbolje prijateljice ali će meni pričati loše stvari o drugoj. Svako će za sebe reći da je njegov posao najteži i najodgovorniji. Ogovaraće te čim izađeš, a za sebe će reći kako ti uvek sve kažu u lice. Žaliće se na svoje loše brakove i istovremeno tebe terati da se udaš. I naravno, žaliće se na previše posla ali će se zato napraviti deset pauza da se zapali cigara i popije kafa!
Imamo prijatelje, koji su u braku, stalno se takmiče da je njihovo sve najbolje i da su iznad ostih. Stalno su priče o ciframa na računu, putovanjima… komentarišu druge koji ne putuju, ne nose skupo. Pri tom su oboje lijeni i što i uspiju skrpiti, uspiju zahvaljujući jer im roditelji pomažu i ako imaju preko 30 godina. Onda naiđe period kada se naprave ludi i dođu bez imalo blama da traže da im se posude pare da prežive do kraja mjeseca. Ako im ne pomogneš oni se bez blama takođe naljute i pričaju svima kako ih je ta osoba razočarala i kako nemaju nikoga da se oslone na njega u životu. Prosto za nepovjerovati…
Ne znam da li još neko ovo radi, ali ja krijem slatkiše od muža. Od kad živimo zajedno sve što vidi slatko, to mora da se pojede taj dan. Sto puta svo vodili svađu oko toga da ne može sve sam da pojede, da mora da podeli, jer ne živi sam. Inače je odrastao sa sestrom, nije jedinac, ja jesam pa opet znam za osnovni red. Ne razumem to, kao da je željan svega, tako se ponaša. Čokolada od 300 grama pojedena za 2 dana, ne može da se ostavi,isti dan otvorena. Nema ono da kupim slatkiše pa da stoje kada nam se jede nešto slatko, to sve odmah mora da se otvori. Kao da živim sa kantom, a ne čovekom. Zato meni kad se jede nešto slatko ja moram negde da sakrijem, gde on neće naći.
Imam devojku već 2 godine i volim kao nikoga do sad, ali problem je što je romkinja i moja majka je nikada ne bi prihvatila. Bukvalno bi sve prihvatila pre nego to, zato ne zna za našu vezu, a čak sam je i verio pre neki dan. Otac zna i misli da je najbolje da ne kažem majci. Pokušao sam jednom kroz priču da joj proturim kako sam upoznao jednu devojku, ali čim sam rekao da je romkinja odmah je rekla nikako, ni blizu, samo preko nje mrtve, da bi pre umrla nego da me vidi sa njom. Moja majka je divna žena i mnogo je volim, ceo život je žrtvovala ta porodicu i jako mi je teško da odlučim šta da radim.
Bolje što sam radoholičar, nego da sam alkoholičar. Kad me neko pita šta ima uvek kažem "evo, radi se".
9 godina volim istog čoveka i mislim da nikad neću prestati čak i ako ne budemo nikada zajedno.
Užasava me kada muškarci pričaju kako su žene lenje, neće brak i decu... Gledam jedan kaže zašto nismo sa decom nego radimo. Evo ja da ne radim da radi samo muž ne bi imali da jedemo logično. Imamo stambeni kredit da bi jelte imali gde da živimo, a i da nemamo plaćali bi kiriju pa mi dođe na isto. Deca mi moraju u vrtić jer mora neko da ih čuva dok mi radimo. Poslovi u kući se dele jer oboje radimo i nije u redu da on sedi kad dođe sa posla, a ja samo da radim. Ne živimo u vremenu gde žena može sebi i porodici da priušti da ne radi, znate li kakve su plate. Rado bih ja ostala kući, čuvala decu i radila kućne poslove dok muž radi, ali ne može nije izvodljivo. Onda zašto žene neće brak, a očekujte od njih i da radjaju, rade, obavljaju kućne poslove i po potrebi idu u vojsku za njih. I onda kažu kako mi želimo jednakost, ne ja ne mislim da smo jednaki niti ćemo ikad biti jer smo drugačiji, ali zaslužujemo ista prava i obaveze.