Kad pomislim da će konačno nešto biti kako treba u mom životu, nikada ne bude tako. Svaki put neko razočarenje. Većeg baksuza videla nisam.
Na Instagramu dodajem ljude koje ne znam ali ako si međusobno ne lajkamo slike ukloinim ih iz pratitelja i prestanem ih pratiti.
Kažu zdravo je trčati, okej... A da li je zdravo trčati 40km? Meni maratonci liče na žive leševe i bukvalno niko ne izgleda lepo, tj zgodno, ni devojke ni muškarci.
Svideo mi se hirurg koji me operisao… Mislim da sam pukla.
Žena se porodila pre dve godine. Kako je trudnoća odmicala, tako je ona dobijala na kilaži što je sasvim normalno. Međutim, posle porođaja ona je nastavila da se goji i odbijala je da smrša. Nije mi to smetalo u početku jer sam znao kroz šta je prošla i želeo sam da joj dam malo vremena. Međutim, ona se do sada ugojila preko 30 kila. Ja razumem da je ona rodila, ali dve godine su prošle od tada.
Pokušao sam da pričam sa njom, predlagao joj da trenira sa mnom, mnoge druge stvari: jednostavno odbija.
Nema šta da uzme kao izgovor za to: sve kućne poslove u i nakon trudnoće sam radio ja, o detetu brinemo zajedno, ništa nam ne fali- prosto je mrzi da se pokrene.
Nije mi više privlačna, niti mogu da imam sex sa njom. Pričam joj već nekoliko meseci i ako uskoro ne reši problem- ostaviću je.
Ceo život sam za sebe mislila da sam prosečnog izgleda, ništa posebno. Onda sam otišla na tri godine u inostranstvo i tamo su mi svi govorili da sam prelepa, i muškarci i druge žene. I uvek su me zezali da se sređujem previše iako to nije bilo ni izbliza koliko devojke iz mog rodnog grada. Dobila sam samopouzdanje i poverovala u to da sam lepa. Zbog porodice sam se vratila i sad ovde opet imam utisak da sam neprivlačna. Negovana sam, našminkana, namirisana, prosečne sam kilaže, vežbam, vodim računa da se lepo obučem, ali u mojoj je prirodi da to sve bude umereno. Imam i fin posao, svoja kola, stan… Ali kao da nije dovoljno, naše devojke imaju više seksipila od mene, naše devojke su sve stvarno uvek prelepe. Možda je i do mog stava, malo sam povučena. Bojim se da kod nas neću naći nikoga ako se ne podvrgnem nekim operacijama i ako ne promenim stil da budem privlačnija, ali onda to neću više biti ja. Pored toga sad već imam i skoro 30 godina i polako se mirim da tim da ću ostati sama.
Ne mogu da prebolim bivšu iako je prošlo godinu i po dana od raskida. Pomagajte braćo i sestre!
Upravo mi je najmlađa sestra, koja je inače ostavljena meni u amanet posle mamine smrti, priznala da je zahvalna Bogu što me ima. Srce mi je puuuno❤ Živim za njih 3❤
Garantujem da ljudi koji hodaju kao da su potpuno nesvesni okoline i u nekom svom univerzumu isto tako i voze.
Kao žensko smatram da se danas ženama ništa 'ne smije" reći. Žene imaju pravo da odbiju siromašnog momka, niskog momka, momka koji se loše oblači, koji ima loš posao, koji je vezan za porodicu ili prijatelje itd.. ali kada muškarac kaže da je žena ružna, neobrazovana, da se oblači neprivlačno, da se previše čuje sa drugaricama ili sestrom, da je lijena jer ne radi.. on je čudovište koje mrzi žene i ne daje šansu da ta žena pokaže neki kvalitet. Pa svako ima pravo da mu se neko ili nešto ne sviđa, ne samo žena. I ja sam žena pa ne očekujem da "mi se više može" nego muškarcu.