Nikad neću zaboraviti moju prvu ljubav, to se desilo u osnovnoj školi i ostavilo je duboko mesto u mom srcu kojim niko više nije mogao da prođe opet kao on. Iako je prošlo 4 godine od osnovne ja i dalje svaki dan mislim i maštam o njemu, volim ga istim žarom kao i u osnovnoj školi, ta ljubav u meni se nikad nije utišala, videla sam ga pre mesec ipo dana i zastala sam na autobusu da ga pogledam, prosto nisam mogla da verujem da ga opet vidim, kroz srce me je nešto preseklo i nisam mogla da odvojim pogled od njega. On je telefonirao i primetio da ga gledam i pogledao ne nazad malo začuđeno, taj susret mi se stalno ponavlja u glavi, i kad god da vidim ceo svet stane. Ne viđam ga često ali kad god se to desi trudim se da iskoristim priliku da ga se nagledam. Nakon njega nikad takvu ljubav više prema nekom nisam osetila, imala sam dosta ljubavi ali niko nikad kao on, on će zauvek biti u mom srcu.
Najviše mrzim kad mi se neko iz osnovne škole ne javi. Ideš sa nekim 8 godina u školu, i neće da se javi.
Slučajno sam imao erekciju u toku masaže. Izvinio sam se maserki, rekla je da se to dešava. Posle me je bilo sramota i da je pogledam. Imam 32 godine, užas.
Ne volim košulje na pruge iako ima lijepih modela, jer me asociraju na one robijaše iz starih filmova.
Imam dijabetes tipa 1. Svejedno želim da se bavim sportom i drago mi je što uopće mogu.
Mrzim kad ljudi komentarišu nečiji izgled. Šta vas briga kako neko izgleda.
Milenijalac sam, ali kod Zetovaca najviše cenim što ne konzumiraju i ne prave emotivno patetičnu i kukumakajuću muziku od koje mi se celog života povraćalo. To je ona muzika što te deprimira i baca u bedak. Ono pre je bilo sve u fazonu: "život je tuga, rastajem se sa dušoooom uz kafanske svirače jer me ona ostavi, sečem vene, nebo plače, kiša pada, odu prijatelji, ode mladost, čemer, jad, daj da se napijem, kuća stara, majka još starija, kuku, jao, šmrc, pasiva, sivilo". Zato sam još u mom vremenu slušao RNB, techno, industrial, blues instrumental, cyberpunk, rap koji je komičan i sprda se na račun društva, a ne kezave limunade.
Godinama sam se trudio za nju, davao komplimente, bio uz nju, pomagao i želio sa njom odnos ali nismo mogli biti zajedno nakon što mi je rekla da ne može biti sa mnom, a ja čekao, odbijao druge djevojke i mislio samo na nju.
Sada nakon 5 godina, izađemo i poljubimo se. U vezi nekoliko mjeseci ali ne funkcionira najbolje, još uvijek mislim da je žena mog života iako mnoge stvari moram da prešutim. Ali ljubav ispred karaktera za nju. Volim je.
Sinoć sam shvatila da je ponekad potrebno samo da vas netko drži za ruku. I da se sve posloži na svoje mjesto. I da se Disneyland u glavi pokrene.
Zaljubio sam se u ženinu ginekologicu, mislim svaki dan na nju, ne znam šta je sa glavom...zove se Maja, starija je od mene pa bar deset godina, a ja sam lud za njom, kupila me pričom..