Mnogi će me osuditi već znam. U braku smo 17god oboje. Moj brak nije savršen. Znamo se 10god, radimo zajedno. Prijatelji smo. I uvek je tu bilo nešto između nas, to se prosto oseti ta energija. Posle toliko godina ubeđivanja da je sve to u mojoj glavi desio se poljubac. Sutradan smo se seli i popričali, ostajemo samo prijatelji što je i bolje zbog oboje zbog porodica. Znam da me želi, želim i ja njega. Razumni smo ljudi, ali mene duša zabolela. Moram nekako izdržati ali teško je. Volim muža a i prijatelja ne znam da li moguće al tako je.
Sviđa mi se jedna cura, a neki dan sam vidio da ima sestru blizanku (bile su zajedno). Imaju istu kosu, isti stil i obje studiraju na istom faksu kao i ja. Sad više ne znam koja mi se prva svidjela jer ih ne razlikujem.
Govorim da sam *iz Niš* da bi ih uskratio mogućnosti da to kažu (a budimo realni uvek kažu), kao i da im vidim zbunjene face kad shvate da sam okej s tim i da me zabole za padeži.
Zanima me kako je moguće da toliko ljudi na ovom sajtu oseća/prolazi kroz slične ako ne i iste stvari i razmišljanja kao i ja, a ne znamo se?
Ko izmisli ove užasne valute. Da se bar neko sjetio, da napravi jednu novčanu valutu, koja bi se u cijelom svijetu koristila, bi bilo super. Ovako, kad kreneš na neko putovanje, promjeni pare, bakći se sa računanjem i pretvaranjem (tj. upoređivanje cijena kod nas i negdje drugdje ako nešto kupuješ), te plaćaj proviziju u banci, komplikovano zaista.
Moj rođeni brat je prošle godine verio devojku i ona je prešla da živi kod nas. Roditelji i mlađi brat su dole a stariji brat, ona i ja na spratu zajedno. U početku mi to ništa nije smetalo dok njena mlađa sestra nije počela da kampuje kod nas. Pre dve nedelje je celu nedelju spavala kod nas, prošle nedelje je snajka išla kod njenih bila celu nedelju i kad se vratila u petak i njena mlađa sestra je došla kod nas i bila ponovo ceo vikend. Njena sestra je inače mala i navodno je, kako brat kaže, jako vezana za nju. Ja shvatam to sve, i verujem da joj je teško što je otišla od svojih, ali ovo je već preterivanje. Još danas kažem bratu kako nije u redu da ona stalno provodi vreme kod nas jer nije sam u kući već sam tu i ja, kao i naši roditelji i mlađi brat, na šta je on samo rekao kako ja ne mogu ništa da uradim povodom toga i da se ništa ne pitam. Ne znam da li možda previše dramim oko ovoga ili ne, ali ja bukvalno nemam ni malo svog mira u vlastitoj kući.
Prebrzo sam ušla u vezu, a nisam raskrstila sa bivšim.. Osjećaj je užasan jer se uhvatim često da razmišljam o bivšem dok sam sa sadašnjim..
Kad god sam negde napolju i jede mi se nešto, ako sam s nekim i ako on odbije da jede onda ni ja neću jesti jer ne znam iz kog razloga je odbio npr. možda nema para. U tom slučaju, ako imam para i za njega i za mene, onda neću nuditi toj osobi da mu kupim jer verujem da mu ne bi bilo prijatno. Lepše je izmisliti situaciju npr. častim zbog nečega i onda kupiti za oboje.
Zašto se sviđam samo debelim devojkama, nije mi jasno. Prosečnog sam izgleda pa i svega ostalog, ali ne, nijedna ni da me pogleda sem debelih.
Muž je na dobroj poziciji u firmi, jedan od šefova. Zadnje 2g često se družimo sa momkom koji s njim radi i njegovom ženom. Sada nas je taj isti par pitao za kumstvo njihovom sinu, iskreno ne znam šta da mislim. Istina je da se družimo i ok su ljudi ali osjećam blagu sumnju da su nas pitali za kumstvo jer je moj muž šef i da sebi pred okolinom dižu rejting.