Šta kažu ljudi, kada pustiš doći će. Evo ja tako godinama funkcionišem i nemam devojku.
Završila sam fakultet prije 6 godina. Ovdje to zanimanje nije toliko traženo, teško je doći do posla u državnoj ustanovi, djece je sve manje. Svi koji nisu završili fakultet iščuđavaju se zašto ja radim u prodavnici, pekari sve poslove koji su slabo plaćeni a ne znaju kako je teško se zaposliti u struci, iako imaš diplomu državnog fakulteta. Samo me povrede tim.
Glumica sam. Tu i tamo me viđate na malim ekranima, nema me po medijima, portalima, žutoj štampi, ne posedujem čak ni društvene mreže. E, pa, verovali ili ne, to potonje me nedavno koštalo uloge. Odradim audiciju, sve super i na kraju me pitaju da li imam instagram. Kažem nemam, a oni meni: kako onda misliš reklamirati seriju kada izađe? Ja u čudu, mislim šala, a oni mrtvi ozbiljni. Kažem, meni je posao da glumim, a marketing prepuštam stručnijima. Naravno, od uloge ništa. Ja još u šoku.
Moj muž kad je kod svoje mame obavezno pazi da ne uđe prljavih patika, da joj smokri tepih,sklanja kad jede i opere. A mene ne poštuje i sve ostavlja iza sebe.
Moja žena obožava da ide kod lekara, i ide za najmanju sitnicu, kad lekaru objašnjava šta joj je sva je ushićena i srećna. Posle kući stalno spominje svima kako treba da pije lekove. Stalno neko prenemaganje. A realno nije joj ništa.
Moj bivši muž je bio najbolji sin, i na osnovu toga sam mislila da će biti dobar muž i otac. A zapravo sve suprotno. I dalje je htio samo dokazivati roditeljima da je najbolji sin, a zapostavio sve što smo mi. Tužno i ogromno razočarenje.
Ja stvarno nisam konzervativna i uvek sam za to da svako bira partnera i odnos u kojem će biti onako kako njemu odgovara. Ali ja više ne mogu ova zavlačenja. Ako ne želiš nešto ozbiljno, ako ti se neko zapravo ne sviđa, ako vidiš da to nije to — recite to odmah to na početku! Gledam i svoja prošla iskustva, i iskustva drugara i drugarica…pa to svako muva po desetoro ljudi u isto vreme, parovi se viđaju po par meseci i još ne znaju ni da li su u vezi, komunikacija nikakva, samo neko zavlačenje i dizanje ega. Izlazila sam sa jednim momkom pre par meseci, delovao mi da je skroz normalno preko poruka…a on meni posle pričao kako planira da se pomiri sa bivšom, ali može sa mnom da se viđa dok se to ne desi. Pa čoveče, nisam ja ničija igračka sa strane.
Ne umem da raskinem. Prosto ne umem, prevelika sam kukavica. Radije bih da prođu meseci i godine pa da se momak ohladi ili da me prevari nego da ja tek tako raskinem kad osetim da mi veza ne prija. I ovako se osećam svaki put. Uvek stavljam tuđa osećanja pre svojih, uvek se plašim da ne povredim drugu stranu.
Srce me boli zbog prijateljstva koje je, nakon toliko godina, naprasno nestalo. Iz dana u dan smo se čuli i dopisivali, dijelili izlaske i nezaboravne trenutke. Nije bilo svađa, niti nesuglasica. A onda, odjednom, tišina. Da sam ti želio zlo, da sam te ogovarao ili klevetao iza leđa, razumio bih. Ali ja sam te štitio kao rođenog brata. Pokušao sam te kontaktirati, misleći da si možda pod stresom ili u nekoj nevolji. Poslao sam ti poruku, 'u šali' sam se sam nazvao šupkom i idiotom. Odgovorio si 'da', a ja sam tada mislio da je i s tvoje strane šala. Godina kasnije, uvjeren sam da nije. Jedino što mogu pretpostaviti jest da su ti drugi lagali o meni, i to debelo. Ipak, čini mi se da ja ispaštam zbog tvoje tvrdoglavosti. Umjesto da pitaš, da saznaš istinu.
Depresiju sam pretvorio u glad za uspehom. Osećam se nesposobnim za ljubav i veze, ali na svim drugim poljima cvetam. Fudbal je divan!