Kad god sam negde napolju i jede mi se nešto, ako sam s nekim i ako on odbije da jede onda ni ja neću jesti jer ne znam iz kog razloga je odbio npr. možda nema para. U tom slučaju, ako imam para i za njega i za mene, onda neću nuditi toj osobi da mu kupim jer verujem da mu ne bi bilo prijatno. Lepše je izmisliti situaciju npr. častim zbog nečega i onda kupiti za oboje.
Zašto se sviđam samo debelim devojkama, nije mi jasno. Prosečnog sam izgleda pa i svega ostalog, ali ne, nijedna ni da me pogleda sem debelih.
Muž je na dobroj poziciji u firmi, jedan od šefova. Zadnje 2g često se družimo sa momkom koji s njim radi i njegovom ženom. Sada nas je taj isti par pitao za kumstvo njihovom sinu, iskreno ne znam šta da mislim. Istina je da se družimo i ok su ljudi ali osjećam blagu sumnju da su nas pitali za kumstvo jer je moj muž šef i da sebi pred okolinom dižu rejting.
Nekad dobijem transfer blama zbog slika koje moja najbolja drugarica (21) postavlja. Što je najgore devojka je prelepa uživo, ima mnogo lepu kosu, oči, usne, lepo lice...ali na instagramu slike toliko edituje i bude kao neka starleta. Ovo sam čula i od drugih poznanika i prijatelja, kažu da je stvarno lepa devojka i da im nije jasno zašto sebe toliko upropasti filterima i editovanjem. Na primer ima prirodno velike usne, ali ih ona dodatno poveća da joj na kraju zauzmi 1/3 lica i izgleda kao neka karikatura...Vrhunac je bio kad je moja majka, koja na nju gleda kao na sopstvenu ćerku jer smo toliko bliske, pogledala jednu njenu sliku koju sam joj pokazala i upitala ''Bože, a ko ti je ova?''.
U vezi sam oko godinu dana sa dečkom, planiramo venčanje.
Pre mene on je imao vezu sa devojkom za koju ja znam da joj je dosta pomogao finansijski, kupio auto, ulagao u njen biznis.
Kada je to sve puklo i on ostao bez novca i ona ga je ostavila. Nakon nekog vremena mi smo počeli vezu, on sad nije jak finansijski da meni pomogne, ja njega stvarno volim ali me jede to što znam da je bivša imala sve pored njega, a ja skoro ništa osim toga što mi kaže "volim te, biće bolje". Stalno se svađamo oko toga.
Da li ja preterujem?
Drug se naljutio na mene, jer sam odbio da mu budem kum. Više nisam pozvan na venčanje. Nekoliko ljudi me zvalo da mi objasni da je to čast kad te neko izabere za kuma. Počastvovan sam, ali neću to da radim. Ne dugujem nikom objašnjenje. Ne želim da ti budem kum i tačka. On bi tradicionalnu svadbu, venčanje u crkvi. Njegova devojka me pitala kako mi nije žao da rasturim prijateljstvo. Nisam ga ja rasturio. Ja sam kulturno odbio da mu budem kum. On je uradio sve ostalo.
Ne razumem zašto ljudi lažu da su udomili psa, a zapravo su ga kupili (i to rasan pas, a znamo da je više napuštenih običnih pasa). Stvarno je jadno i smešno kako takvi vrište na sve i svađaju se, a oni kriju da su psa kupili. Prave se da su divni i dobre osobe, bore se za napuštene životinje, a niko ne šeta običnog psa (znate na kakve pse mislim i kakve su lutalice zapravo). Haos!
Moja cura svaki put kad se posvađamo objavi na instagram story neku sliku gdje je srećena i malo zamagljena u licu sigurno misli da ću biti ljubomoran. A ljubomoran sam samo na to što ne izgleda ni blizu tako dobro uživo čak i sa šminkom nije toliko dobra uživo ko na slici šta objavi. Eto na šta sam ljubomoran smišne ste mi vi cure što se tako top sredite da momka napravite ljubomornim a uživo ne ličite na tu verziju sa slike baš smo ljubomorni🤣
Ja nikada neću pozadi da se vežem, makar me kaznili 10000 dinara, i iako imam 19 godina skoro. Kao prvo, imam Aspergerov sindrom, pa samim tim imam alergiju na tesniji prostor pozadi i na stvari koje budu stavljene iza ako budem išao na more. Nemam gde noge da stavim, a ne mogu da klečim, jer će da mi bude neprijatno. Danas sam se posvađao sa roditeljima oko toga, i drao sam im se, jer su pripretili da neće na letovanje da me vode, kao da sam malo dete. Ja sam im rekao da ja kao najmlađi neću napred da sedim, samo zbog kazne, i počeo sam da dramim, divljam, samo zbog Aspergerovog sindroma. Kao drugi razlog je taj što ako ide još neko (u ovom slučaju niko ne ide, ali opet), neudobno će mi biti, jer izgleda kao da pritiskam, a kad sedim pozadi, hoću prirodu da vidim. Napred mi nije problem, jer je opasnije i lepše sve mogu da vidim, i sva pravila ovog sveta mogu da ispoštujem, ali vezivanje pojasa pozadi stvarno ne mogu. Znam da će pljuštati osude, ali ne mogu stvarno protiv sebe.
Možda sam loša osoba, ali ne znam šta da radim jer sam u vezi sa dečkom sa kojim mi je divno, ali počinje da mi smeta što ne može finansijski da me isprati i izgleda da nema ambicije za to. Kakav život onda očekivati sa njim?