Imam 35 godina. Sa devojkom sam godinu dana u vezi. U početku veze dugo nisam mogao da se zaljubim u nju i da joj pružim ljubav iako smo se savršeno slagali. Nisam bio nikad loš prema njoj, nisam je prevario. Jedino kada bi se posvađali ja sam joj naglašavao da je ne volim i da ne očekuje mnogo od mene. Ona bi plakala, meni bude krivo zbog reakcije. Vremenom je postala depresivna toliko da više nije bila ista osoba.Veza više nije imala smisla ali opet mi bilo žao da je ostavim jer me volela. U poslednjih 3 meseca odjednom se promenila. Smršala, trenira, drugačije se oblači, sređuje a u isto vreme je divna prema meni. Počeo sam da se zaljubljujem ali kad god joj kažem neku lepu reč ona kaže da to ne mislim i da je bolje da je ne lažem. Sad se ja plašim da ona mene ne ostavi.
Jedna od najboljih stvari mi je kada tokom vođenja ljubavi moja supruga doživi orgazam i onda kada ju čvrsto zagrlim a ona se treska u mom zagrljaju.
Dok vi tražite načine da se rashladite, mi u Danskoj palimo grejanje.
Imam najboljeg šefa na svijetu. Kad god je nekakav problem, ne galami, ne histerizira, sve rješava mirnim glasom. Da su barem svi takvi..
Koliko god je teško na poslu, uz njega, sve je lakše.
Volim Vas!❤️
Bilo bi lepo da postoji platforma gde se upoznaju samo razvedeni i to u jednoj grupi da budu ljudi koji su se razveli krivicom partnera (koji ih je varao, imao problema sa nekim porokom itd.), a drugu grupu ljudi da čine upravo ti okrivljeni. Tako će svako da traži šta želi. Ko želi da švrlja i generalno je problematičan da traži sebi ravnog i da ne ne gubi vreme ljudima koji cene iskrenost, poštovanje, ljudskost.
Bili smo prijatelji 25 godina. Prošli sito i rešeto. Radosti, slavlja, derneke, izlaske, tugu, bijes, svađe... ma svašta.
Na kraju, postanemo stranci u bukvalnom smislu. Ni iz čega i ni zbog čega. Jednostavno, stranci. Ni svađe, ni muvanja, ni bilo kakvog razloga. Samo, odjednom, bez pozdrava, bez kontakta. Svaki dan se pitam zašto, a prošlo je dosta.
Boli, jbg... Nedostaješ, I...
Sjedim s kolegom u zbornici, pričamo o učenicima..inače, oboje smo učitelji. U jednom trenutku me pita šta pričaju u školi o njemu i njegovoj ženi...-Ja u čudu. Šta bi pričali. Kaže on, pa razveli smo se. Bože, stidim se same sebe, ali toliko mi je bilo drago da to čujem.
Moj frend omiljen online, svaka objava more lajkova, a uživo nema nikoga, depresivan i sam.
Moja baka je stara i bolesna. Mama se brine o njoj. A ja svaki dan razmišljam kako ću se brinuti o svojim roditeljima kad ne budu mogli sami. Obožavam ih, bliski smo, sve bih učinila za njih, ali meni je to sve toliko mučno. Ne mogu da zamislim da im pomažem da se kupaju, da im sječem nokte, da ih gledam kako umiru. Obuzima ne neki neopisiv strah.
Dogovorili smo da se rastanemo zbog razlika u karakteru i očekivanjima, iako sam je zavolio i ona je mene. Teško mi sve to pada i fali mi ali mislim da je ovako najbolje jer neka neslaganja se ne mogu ni sa vremenom promjeniti.