Svi mi kažu da bih bila ljepša s podignutom kosom, a ja ne nosim takav rep. Nosim onaj običan 'spušteni' rep i pokrivene su mi uši jer ne volim kad su mi 'gole', a i mislim da su mi malo klempaste. Neki su mi rekli da tako kako ja nosim rep, da izgleda baš odvratno, kao da mi je na glavi nekakva kapa i da je zalizano. Znam ja to i sama da ne izgledam baš najljepše s tim, al mene podignuta kosa steže. Ne paše mi to, bolje opušteno, pa kako god izgledalo.
Ona je djevojka zbog koje bi trčao preko aerodroma... Znate ona scena pred kraj filma, e to.
15 od 17 žena (22-38) sa kojima sam bio u vezi su mi slale golišavi materijal bez da sam im ikada to tražio 🤷♂️
Rodila sam sebi decu da bi me bar neko voleo. Hvala Bogu pa me bar oni zaista vole i obožavaju i trudim se oko njih. Ceo život patim za tim da me neko voli. Čak ni roditeljsku ljubav nisam osetila koliko god da su govorili da me vole. Kad sam napravila jednu veliku grešku umesto da mi pomognu da se izvučem, da prebrodim to jer sam bila svesna greške i bilo mi je teško, oni su me odgurnuli od sebe i bili besni. Celu osnovnu i srednju sam bila ismevana. Bila sam nemirnije dete pa mi se ni ostala familija nije baš radovala kad sam išla tamo i nemam sad baš neki kontakt sa njima jer sam kasnije to osećala da nisam dobrodošla. Imam samo jednu drugaricu, ali ni to nije ona prava, drugu nemam...
Kolege na poslu su prijatelji do trenutka kad netko od njih dobije promaknuće... U tom trenu se prave kao da vas ne poznaju.
Ustao jutros i gledam kako komšija pakuje kofere i ide 300 km da se upozna sa mojim lažnim profilom. Sretan put komšo!
Imam drugaricu koja želi da smrša, a ništa ne radi povodom toga. Ona misli da radi time što kupuje neke tablete i čajeve, ona je toliko para dala na te gluposti, da je mogla da kupi ne znam šta. I stalno se žali kako je debela (ima jako vidljiv višak kg) i stalno priča kako je ona sve uradila, a nikako da smrša. A na to sve je uradila misli na te tablete i čajeve. Neće u teretanu-ne može da se znoji tamo, neće kod kuće da trenira-ne zna ona kako, neće da se hrani zdravije-ne zna da kuva, za sve je neki glupo izgovor. Ja joj predložim da zajedno krenemo u teretanu-neće, da zajedno trčimo, treniramo-neće, da nam ja spremam da jedemo zdravije - neće. Izađemo i ona uvek hoće da jede u Meku, KFC, pekara, ja kažem ajde salad bar, kaže neću se najesti od salate. Ne mogu više da razumem, stvarno se trudim da joj pomognem, a ona ništa. I onda svaki dan meni plače jer je debela, niko je neće, ona ne zna šta više da uradi, koliko više tableta treba da uzme. Pričam da to ne radi ništa, ali ne vredi.
Ne znam zašto volim da gledam američke filmove u kojima su teenageri (i ako ih glume osobe u 20tim) sa lošim humorom i ljubavim scenama. Volim ovaj žanr kako god se zvao. Opušta me.
Ne podnosim ljude koji samo misle samo o parama. Moj partner kada smo se tek uzeli samo je tražio od mojih pare, nikada nenasitan, samo grabi (moji roditelji su tada bili bolje situirani). Nakon 20 godina kada mojima treba 300 eura, i kada imamo više nalazi razloge da im ne pošalje. Da napomenem nikad ni svojoj majci nije pomogao niti poslao. Odvratnost!
Kako znati da ste izgubili prijatelja?
Tako što ga više ništa ne iznervira od vas, ne naljuti se što kasnite, više ne poštuje dogovore niti ga zanima šta ima novo kod vas.