Oduvek sam sa svojim drugaricama pričala o momcima i delile smo savete jedna drugoj, onda mi se desilo da je jedna od njih pokušala da smuva dečka sa kojim sam se viđala, kao da je skupljala sve vreme informacije o njemu da bi znala na koju kartu da igra s njim. Ne znam šta se dešava sa našim društvom, da li smo zaista dotakli dno? Toliko drugih muškaraca ima, jel moguće da više ni prijateljstvo nije sveto?
Pišem ovo i ne mogu oka da sklopim. Imali smo proslavu. Goste smo morali da rasporedimo u dve ture zbog prostora (kod kuće proslavljamo). Moja mama je svu hranu, torte i pića spakovala prvoj turi gostiju da nose kući, jer navodno oni očekuju, ona ne može praznih ruku da ih pošalje... Trpala je kako je stigla. Sav novac koji sam dobila moram da iskeširam za drugu turu, jer nije ostalo ništa i sve mora naknadno da se naruči. Nju čovek treba svaki put da polije vodom da se osvesti.
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam da radi u svojoj struci, ima dobru platu ali me je zabolilo kada sam saznao da ima drugog lika. Čisto sumnjam da će to potrajati jer je ona ipak žena sa prikolicom. Lako je meni djetetu sutra objasniti kad dovoljno naraste da skonta neke stvari zašto smo se razveli. Možete me osuđivati, nisam jedini koji je ovakav, barem sam iskren.
Nikad mi neće biti jasni muškarci koji ne liče ni na šta, a očekuju neku dobru ribu pored sebe samo zato što su nakurčeni ili imaju previsoko mišljenje o sebi. Takvi uvek nalaze mane ženskim osobama, te debele su, te ovakve, te onakve, a oni niski, ružni, štrkljavi, mršavi, debeli, krezavi i proćelavi. Jednom rečju, nikakvi. Mogu samo da sanjaju ženske sa dobrim dupetom, grudima itd. Sa takvima ne možete biti za sto života.
Radim u kolektivu sa 17 žena. Jedan dan sam zatražio pregled firminog lekara, jer me je jako bolela glava, od jutra kako sam ušao u kancelariju, do druge pauze, kada sam zatražio pomoć. Doktorka je na kraju ustanovila da mi smeta jak miris parfema/dezodoransa od dve koleginice koje sede naspram i iza mene u kancelariji. U početku nisu se toliko mirisale, u zadnje vreme bar pola bočice potroše, svaka ponaosob, ako ne i više. Direktorka je obavila razgovor sa obe, u vezi upotrebe parfema, i količine istog na sebi, i sada me gledaju ispod oka, mislim da bi me nogama zadavile samo da mogu, jer nose kratko i noge su im u prvom planu.
Ovo je moja druga veza sa ženom mnogo starijom od mene i već vidim iste obrasce ponašanja kao u prethodnoj vezi. Misli samo na sebe i šta ona hoće, bilo šta s moje strane se ne uvažava, na prvi problem se napominje gdje su vrata, na kraju iz hira prekidaju i bivaju same pa sve opet ispočetka. Neke žene misle da samo zato što dobro kotiraju u drugim sferama života mogu raditi šta god hoće a da druga strana sve to treba odobravati. Takve žene nisu sposobne imati trajnu vezu i brak i ne čudi da su rastavljene ili ostavljene jer njihov stav i ponašanje dovode do toga da druga strana šuti i vezu gleda kroz svoj interes, bio to besplatan stan, državljanstvo, nešto treće. Iskreno, meni ovo sad odgovara još koju godinu, stan u Stockholmu je vrlo skup, ali valja trpiti hirove i prohtjeve stare rastavljene luđakinje.
Neću da mi se veštačka inteligencija meša u moju urođenu inteligenciju. Neću, ne dam.
Ne volim šarenu odeću. Kad kažem šarenu, ne volim ružne kombinacije (po mom ukusu). Sve što nosim uparim sa crnom/belom bojom ili jednobojnom, to mi ne smeta. Ne mogu npr da obučem braon pantalone i zelenu majicu. To mi je fuj i odvratno.
Radim u velikom kolektivu, ponekad pomislim da ne pripadam tamo kao da su svi ludi ili evo ja nisam normalna 😖 Tamo svi sve vide, svakog komentarišu. " Vidi ovu šta je obukla", "Šta je stavila tu maramu, šta izigrava", "Pogledaj što se utegla, a zadnjica kao ormar"...
Mislim u sebi, boli me uvo ko šta radi, ko je sa kim u šemi, došla sam da odradim smenu najbolje što mogu i idem kući. Na pauzama slabo komuniciram sa ljudima, jer me te teme uopšte ne zanimaju. Verovatno sam ja njima čudak...
Najsrećnija sam kad trošim pare. Ako vam išta znači, zarađujem ih pošteno i ne kupujem gluposti koje mi nisu potrebne, a često volim da obradujem bliske ljude.