Ja sam ubeđena da se većina muškaraca i žena napali kad idu na masažu. Ne kažem svi, nema potrebe da se sad palite po komentarima i idete u napad. Ne znam kako je kad žensko-žensko masira i obrnuto, to ne komentarišem, već mislim konkretno na muško-žensko. Da me neki muškarac masira garant bi se napalila.
Najjače mi je kad dođe 14. februar i 8. mart pa počnu same sebi da kupuju cveće 😂
Nije ni čudo što su ljudi sve više anksiozni i depresivni. Izađeš iz kuće i svako ti se dernja ko majmun (pogotovo šalteruše, medicinske sestre). Istresaju svoj bes na ljudima zbog svog ličnog nezadovoljstva, a ti naravno moraš da ćutiš da ne bi napala lice tokom vršenja službene dužnosti. A i da ih prijaviš šefu isto ti je to im je koleginica.
Nisam nesigurna već oprezna osoba s obzirom šta mi se sve izdešavalo. Ne želim više da se povređujem.
Razumem da tražiš novi posao dok nisi dao otkaz na starom treba ti plata i to je normalno. Ali da tražiš novu/novog devojku/dečka dok si sa sadašnjom/sadašnjim to nikano ne mogu da razumem. To su odroni od osoba koje nikad nisu imale svoje ja i koje su mali i slabi ljudi. Više mi se sviđaju devojke od 35+ koje imaju propali brak iza sebe i decu, ali znaju šta žele, nego klinke od 20 koje se muvaju sa njih 10 odjednom i ne poštuju nijednog.
Osećam se krivo što se nekad ponašam ružno prema mojim roditeljima, posebno prema mojoj mami, uvek plačem maksimalno nedelju dana kasnije. Nisam sad tolkio loša prema njima, al imam nekad svoje ispade, nisu ni oni ljudi koji bi da se izvine kad se ružno prema nekom ponašaju pa se ni ja ne izvinim njima, ali eto bude mi krivo ne znam :( Znam da i oni žive prvi put i da oni kroz sve ovo prolaze prvi put u životu i samo pokušavaju da nađu sebe i svoju sreću, i jedini su ljudi koji stvarno imam ;(
Birajte partnera/partnerku pametno. Sve ono što vam malo smeta na početku veze posle će samo da smeta sve više. Kada smo počeli da se zabavljamo moj dečko je išao u kladionicu, bile su to male pare i ja sam bila u fazonu svi idu u kladionicu, prestaće on to, tek je početak veze iako ne volim to, opet sam zanemarila to nekako. Posle 5 godina veze i 2 godine u braku i 2 deteta, počele su sve veće pare i sve veći dugovi, uvalio se u go*na i sad ne može da se iščupa, a dužan je na sve strane. I ako prodamo kuću, neće se izvući, volim ga, ali ovo mi nije trebalo nikako.
Dok sam živa, htjela bih ga samo još jednom zagrliti, makar imala 80 godina, ali samo još jednom u životu da imam taj trenutak samo za sebe.
Pre dve godine kada sam imala 21 uradila sam nešto jako glupo što se i sada kajem. Naime, spavala sam sa dečkom moje mame koji već 10 godina živi sa nama. Trenutak nepažnje. On je tako dobar i poželjan muškarac i eto desilo se. Želeo je da odemo i ostavimo sve, ali ja sam presekla i odselila iz kuće i vreme je izlečilo sve, osim osećaja srama i žalosti šta sam mami uradila a ona ni ne zna.
Ljudi, trebam mišljenje više vas.
Imala sam momka kojo me povredio. Puno puta, na više načina.
Sad sam u vezi s drugim i već je prošlo 8 godina.
Nedavno sam se sprdala s drugaricama i tražila neke stare slike gde smo izgledale komično. Odjednom ugledam slike s njim i prvo se iznenadim jer sam bila uverena da su izbrisane.
Suze su mi krenule odmah niz lice. Sećam se tih nekih trenutaka i stvari koje su se dešavale kad su slike uslikane i još me može povrediti sve što mi je uradio.
Zar je moguće nakon toliko godina da nas nešto može još uvek boleti?