Više volim period od ponedeljka do petka nego vikend jer (skoro) ništa ne radi i smor je, a ranije je bilo obratno.
Zbog jedne laži sam izgubio dve drugarice koje sam neizmerno voleo, situacija je nepopravljiva. Mnogo ih volim i mnogo mi fali što ne znam šta se dešava kod njih i kako su.
Ja ne kontam one parove koji su godinama zajedno, a stalno pričaju 'nije vreme za dete, karijera je bitna' bla bla, a oni preko 35 godina imaju. Pritom, nikakav zdravstveni problem nije u pitanju (po njihovim rečima). Takođe, sami stalno započinju te teme, ne ja, mene ne interesuje ko šta radi zato ni ne pitam tako intimna pitanja i nepristojno je, ali itekako imam pravo na svoje mišljenje kad me već konstantno dave sa tim. Znam par takvih parova i to mi je nenormalno. Samo neka čekaju, pa će videti posle kako će biti nezgodno za dete jer im vreme prolazi.
Posle dužeg razmišljanja i dogovaranja sa mužem, odlučili smo se da dobijemo dete. Bebi je tek 4 nedelje i već znam da sam očajna majka. Ne mogu da verujem da sam poslušala muža kad mi je rekao da ću biti divna majka.
Kad neko priča predugo, ja ga gledam bez treptanja dok ne skonta da treba stati. Smatram to društveno korisnim.
Svekrva mi se mješa u brak dođe u naš stan kad nisam tu a muž to sve odobrava…
Naručio sam preko interneta flašu vode u kojoj je prala noge jedna zgodna devojka. Tu vodu koristim da skuvam sebi kafu.
Sa 36 godina sam izgubio spermatozoide. Ne mogu imati dece.
Ja nisam protiv života u zajednici i nikad nisam bila. Mi svi, porodično, pa čak i naše pređašnje generacije živimo ili smo živeli sa muževim roditeljima. Niko ni sa kim problem nije imao. Svi su se lepo slagali. Možda smo mi imali tu sreću da tako bude. Kapiram da je nekim ženama to pakao i da ima svakakvih porodica, ali mi se ne dopada što većina žena odsečno piše i komentariše kako je to užas, da bežimo od toga itd. Evo, sve i da izuzmem sebe i svoje, znam dosta žena koje isto žive u zajednici i top im je, svi se lepo slažu. Naravno, ima i osoba koje žele da se odvoje, što zbog sebe, što zbog drugih okolnosti i to potpuno razumem. Nikoga ne osuđujem, pričam svoje iskustvo, a i iskustvo drugih ljudi koje znam ili za koje sam čula. Nije svaki život u zajednici bauk i kataklizma. Nekome odgovara, nekome ne i to je potpuno legitimno. Samo ne volim generalizovanja.