Imam 21 godinu, a decko 26. U vezi smo godiju i 2 meseca. Oboje radimo. Volela bih brak sa njim u ovom trenutku. Znam da možda zvuči kao da žurim, ali stvarno ga volim i znam da je osoba za mene sa kojom mogu provesti čitav život. Znam i da on voli mene. Jednom sam ga pitala kakav je njegov stav o braku i kada planira da se to desi. Rekao je za 3 godine možda malo ranije možda malo kasnije, ali tako okvirno 3 godine. Naravno mogu da čekam toliko, ali bih jako volela da se to sad desi. Možda je ovo glupo što mislim. Ne znam šta da radim kako da ga pitam.
Kad je moj dečko diplomirao građevinu njegovi su organizirali veeeliku feštu gdje bila masa ljudi. Kad se ustao da se zahvali svim gostima što su došli zahvalio se u isto vrijeme meni i roditeljima, nije mene ili njih stavio na drugo mjesto već je rekao "Ljudi od kojih sam poteko i osoba s kojom ću ostarit". MEĐUTIM. Spomenuo je nakom toga svoju prijateljicu od srednje i rekao da je puno toga njoj zahvalan. Iskreno, jako mi je smetalo što se druga djevojka osim mene sponenula jer ona je oduvijek faktor u njegovom životu. Čula sam priču da će ići u Kanadu s dečkom i molim Boga svaki dan samo da ide da više nisu blizu nikako. Očima je ne mogu! Uvijek ko peti točak..
Muškarci uglavnom ne ožene onu koju vole. Ja i on smo imali lepu vezu, išli svuda, voleli se i svi su nam predviđali brak i lepu budućnost. Ipak, iz njegove porodice dolazili su pritisci da on treba da ima dete već kao njegova braća i ortaci. Ubedili ga da ja prodavačica iz butika nisam njegov nivo, neozbiljna sam, nemam diplomu, siguran posao, bogatu porodicu... Brzo se spanđao sa nekom ,,njemu ravnom". Ne pravdam ga. I sada kada ima decu šalje poruke, zove, nalazi razlog da me vidi, ali džabe. Patim mnogo, šta mogu, ali ponos mi je ostao, od najveće njegove ljubavi neću postati jadna ljubavnica, a izdao me.
Želim da dignem ruke od svega. Dam otkaz, razvedem se, prodam sve što imam i nestanem. Imam 42 godine i promašio sam bukvalno svaki aspekt u životu.
Završila sam pravni fakultet. Nakon pripravničkog staža ne mogu naći posao. Za sve koji žele upisati fakultet nek dobro razmisle, jer gorčinu i razočarenje koje osjećam ne želim da iko to osjeti.
Nakon što me je bivši kog sam mnogo volela varao sa kim je stigao, dobila sam tolike traume da se plašim da uđem u vezu i da se zaljubim. Od osobe koja je prezirala prevare, postajem osoba koja se uglavnom viđa sa zauzetima. Bolja mi je opcija da budem sa zauzetim bez emocije, nego da budem u vezi, da se zaljubim i da mi se desi isto. Još kad vidim kako varaju bez trunke griže savesti, dok pljuju po svojim ženama, a posle glume dobre momke i muževe. I sad opet osudite žene, pošto muškarci nikada nisu krivi.
Imam 35 godina i do sada nisam našla pravu osobu sa kojom bih stvorila porodicu. U poslednje 2 godine ta želja je sve više izražena. Za bivšeg dečka sam mislila da je ta osoba jer su nam se životne vrednosti, stavovi dosta poklapali ali od toga nije bilo ništa jer on ima neke životne kočnice. Uprkos tome naši putevi su se konstantno ukrštali kroz godine ali nikada ništa mnogo ozbiljno nije izašlo. Sada sam ja stavila tačku na taj odnos i bukvalno sam izgubljena u smislu kako dalje. Nisam neki tip osobe koja izlazi i kreće se među ljudima a svesna sam da bi trebalo i u fazonu sam ‘šta sad?’.
Čini se da oboje imamo druge ljude sa strane a uvek nas nešto vuče jedno drugome i završimo skupa al nikako u vezi. Imali smo svađa, prekida odnosa od par godina i opet mirenja. Ceo život se vatamo a nikako da se uvatimo. Šta da uradim više? Dosla sam u fazu gde želim nešto ozbiljnije a on opet nije siguran, izlazimo s drugim ljudima oboje.
Kupila sam avokado da probam. Bacila jer je po meni bio ustajao, i nezreo. Sestra mi je rekla da je to takav okus.
Ja ne znam kako da poštujem muževljevu famiju kad je i on sam ne poštuje. Za njega samo njegova mama postoji. Ni sestra, ni stric ni ujak, babe, dede ništa. I onda kad ja kažem trebalo bi ići do mog ujaka on mi odgovori ‘pa ja ne idem ni kod mog’. Pa da, ne ideš, jer ne znaš šta je poštovanje i ljubav, ja znam i onda idem sama. U mojoj familiji svi ćute, a u njegovoj mi se podsmevaju i pitaju gde mi je muž kad idem sama. Mislim da ne želim više ništa sa ovim čovekom i ovom familijom.