Dopisujem se 8 godina s istim čovjekom i nismo se vidili nikad. Kad sam otišla u njegov grad 500 km dalje reko mi nisi se najavila nije se htio nać, a 2 godine iza tog pišemo i dalje.
Što sam duže sa mojom ženom, sve više razbijam iluzije i shvatam da je ona zapravo zla i vrlo sebična osoba.
Kažite mi da li je normalno da moj muž ostavi mene, samu, sa tek rođenom bebom i ode kod djece njegovog brata? Pod izgovorom da su oni mali, a imaju 10 i 2 godine. Ta djeca imaju i tatu i mamu i žive sa babom i dedom. Svi žive zajedno. Živio je i muž dok se mi nismo vjenčali. Zajedno smo se dogovorili da se odmah odvojimo i počnemo živjeti sami. Svi oni ne mogu biti sami mora ići i on, a ja mogu sama sa bebom. Ko je ovdje lud?
U firmi sam pustio glasinu da se neko otpušta. Niko ne zna ko, ali svi dolaze na vreme.
Ne mogu da se muvam sa likom u kog nisam zaljubljena. Ne znam da li je to normalalno.
Ako ćutim kad sam ljut, to samo znači da se plašim sebe, a ne tebe.
Sve moje drugarice imaju velike grudi samo ja male, zato njih momci gledaju mene niko.
Obožavam da jedem. Uvijek mogu jesti i nikad nisam sita.