Mužu je bivša čestitala rođenje djeteta. Vidjela je njegov status na WP.
Lijepo su se ispričali (dopisivali) - uglavnom šta je tko postigao u životu, rekla bi suviše hvaljenja. Njegov ton je bio izuzetno ljubazan i znatiželjan prema nekom tko ga je prevario i jako ružno se odnosio.
Za to sam slučajno saznala i izbio je haos…
Ljudi, tko normalan čestita bivšima rođenje djeteta?
Moja svekrva je otkazala moje venčanje jer joj je sestra preminula 6 meseci ranije. Bez muzike, žurke, nošenje samo crnog cele godine, što znači da nema venčanja. Njeni sinovi su došli iz zemlje da je podrže tog leta, a ja sam ostala kod kuće. Naljutila se i svima rekla da je mrzim. Onda, kada je prošao datum našeg venčanja, objavljivala je slike po celom Fejsbuku sa venčanja svih ostalih. Još uvek ne razume zašto je ne volim.
Kolega s plavim očima reaguj više!! Uf, jel moguće da se sa nekim toliko gledaš i na kraju ništa!
Pre par dana mi je uginuo pas. Imam osećaj da mnogo stvari nismo stigli da uradimo zajesno.
Profesorka sam u srednjoj školi. Neka sam ja staromodna i zatucana, ali osobu koja kači slike gole zadnjice ne mogu smatrati koleginicom!
Danas morate biti spremni na sve kad je dejting u pitanju. Nedavno sam upoznala jednog dečka u kafiću, naizgled kulturnog. Išli smo na piće i sve je bilo super, da bi on kasnije dodao i muvao moju drugaricu na instagramu. Koristio je iste fore i zvao ju je na ista mesta kao mene. Vrhunac svega je što je on mene napao kad sam to saznala, kao ja njemu branim da razgovara sa ostalima dok je singl. Doživela sam neviđeni transfer blama. Bilo bi mi lakše da je bilo bar nekih naznaka da je kreten...
U vezi sam više od 2 godine, dečko s kojim sam hoće da me vjeri ali ja to ne želim sa njim. Pokušavala sam na sve moguće načine da mu skrene pažnju ali očigledno da to ne pomaže. Nisam srećna sa njim, na početku je to bilo sve super... Posle prve godišnjice naše veze ja sam sd skroz ohladila a on je idalje ludo zaljubljen u mene....
Moram ga prvo malo iznervirati da vidim da li me stvarno voli. Samo najjači preživljavaju.
Udala sam se sa 32, rodila dete sa 38. Kada sam se porodila svi su me savetovali da pozovem svekrvu u pomoć (živimo u inostranstvu). Razlog što nisam htela je zato što znam da bi ona čistila, kuvala, i brinula oko bebe a moj muž bi kao i pre bebe zevao u telefon i spavao. Uz to bi se mešala u naše odluke oko bebe. To mi je bilo teško, hormoni su me razbucali, carski rez je bio s tim otežavajuća okolnost. Ali se ne kajem što je nisam pozvala. Za to svo vreme moj muž je bio non stop uz mene i bebu, i delili smo sve obaveze. Sada kada beba ima 4 meseca smatram da mi je ovo najbolja odluka u životu. Moj muž čuva, uspavljuje, presvlači i igra se sa bebom, povezani su veoma. Želim još jedno dete, jer vidim da je moj muž zaista dobar otac a i muž.