Svoju pokojnu babu sam sanjala tri puta. Prvi put, skoro godinu dana nakon njene smrti, kad sam doživela da mi sipaju drogu u piće. Drugi put tokom jednog izuzetno teškog i stresnog perioda na poslu. Od tada je prošlo sigurno dve godine. A treći put? Noćas. Posle stresova od kojih se osećam kao prebijeno. Hvala ti, baba, što me i odozgo čuvaš.
Otkad sam počeo da radim stvari koje želim iako su štetne po mene (pušim cigare), nikad mi roditelji nisu branili ali su me dobro savetovali da ne valja, i nekako zbog toga da radim sve kako kažu, sam izgubio sebe i svoje samopouzdanje.
Najbolji marketing je smislio moj dečko koji sa lažnih profila daje oglase za usluge za apsurdno velikim cijenama i onda ga ljudi u komentarima napadaju i pljuju i onda se javi sa pravog u komentarima i kaže da on to radi za manje para te dobije par upita. Isto vrijedi i obrnuto ostavi upit za uslugu i napišeda ima ponudu s nekom ogromnom cifrom. Naši ljudi vole se svađat i ponižavat i treba to znat unovčit.
Grozan je osjećaj kad pređeš s posla gdje si s kolegama bio u jako dobrim odnosima negdje gdje se apsolutno nitko ne ponaša kao prijatelj. Na prošlom poslu sam dala otkaz jer sam bila slabo plaćena, a posao je bio težak i odgovoran, ali sam se s kolegama osjećala kao kod kuće. Na novom poslu me uglavnom nisu prihvatili, imaju sarkastičan ton kad pričaju sa mnom, nešto mi stalno dobacuju i slično.
"Ne morate svi živit u Zagrebu." U mom slavonskom gradu, u regiji u kojoj je otišlo pola stanovništva i gdje je prosječna solidna plaća 1000 eura, nema stana ispod 2500 e/m2, a ni garsonjere za samca ispod 3000 e/m2. Stan i okolica i dalje gube stanovništvo, plaće stagniraju, ali ne znam za koga rastu cijene stanova. Ne mogu dić kredit za stan, ne mogu nać curu i poseksat se, ne mogu pravit djecu, ništa, a prešao 30-u. Glupi Hrvati nisu čuli za dionice, ETF-ove, zlato, obveznice, nešto... nego sve u nekretnine koje treba održavat i plaćat komunalije i pričuvu. Glupa država ne zna osnovat građevinsku firmu i na svom zemljištu izgraditi novi kvart pun malih stanova po proizvodnoj cijeni za mlade samce da se mogu odvojit i j*bat!
Baka mi je bila mudra žena. Dala mi je 2 savjeta u mladosti, jedan sam poslušala, drugi nažalost nisam. Rekla mi je da nikad nikome ne govorim svoje lične stvari osim mami (naivno sam vjerovala da ce svi cuvati tajne kao ja) i da se ne raspravljam kad mi neko kaže nešto loše itd.. Prvi nisam ali ovaj drugi savjet sam ispoštovala i gledala kako život kažnjava one koji su bili loši prema meni bez ikakvog razloga.
Imam 31 godinu, sa devojkom sam 4 godine u vezi i imam pare za učešće za neki stan od 50 kvadrata. Cene su nenormalne u Bgu i ja planiram da sredim sprat kod mene kući da imam veću kvadraturu (ceo sprat moj 100 kvadrata), parking džabe i bez kredita. Ali, devojka kaže da neće da živi u zajednici...
Ne znam za vas ali ja ne vjerujem ljudima koji su dostupni svima. I sa svima "srećo,dušo". Imam 30 godina a kolegica 50. Inače volim se šminkati i kad smo odradile zajedno 2 smjene ona meni da će mi iscrtati i počupati obrve i ružem preko usana da budu punije iako mi usne uopće nisu pretanke. Inače stavim ruž ali eto ta 2 puta nisam. Uvijek stavim maskaru i sjenilo na oči. Nedavno je ženi svojih godina pomogla torbu nositi. I vidi da nosim svoje stvari sa sobom a ona kao jel imaš stvarno šta za pojesti, to zato šta sam mršava. Ja sam narodnjak i upisana u registar za dobrovoljno darivanje koštane srži, to rjetko ko zna. I obožavam hranjenje mačaka. Vjernik jesam ali u svoja 4 zida dok ona spominje Boga stalno i moli prije običnog sendviča.
Ne volim žene koje izađu s prijateljicama, a udate i u 2 ujutro pitaju jesam li oženjen....i to im onda kao ne paše... Pa šta radiš, lutko moja, u 2 ujutro u diskoteci sa "kolegicama"?! :)
Bivši je dobio dete sa drugom ženom i dao detetu ime koje smo mi planirali da damo našem detetu.