Pre 3 godine sam se udala za sadašnjeg muža. Moji iako nemaju mnogo novca su izdvojili pozamašnu sumu za poklon, dok nam njegovi nisu dali bukvalno ni DINARA, a vole da se hvale koliko imaju. Zaista nisam neko ko gleda ko je koliko dao jer sam mišljenja da svako da koliko ima. Ali da ne daš ni 10€… i ne, nisu nam oni platili svadbu, sve smo muž i ja od ušteđevine… Ne znam dal je to izraz nepoštovanja ili o čemu se radi. Muž to ne spominje godinama, ja ćutim...
Imam prijateljicu koja stalno kasni i jako me to nervira. Ne samo mene, nego i cijelo društvo. Zakasnila je na planinarenje na koje smo trebale ići sa jednom grupom. Ja sam odlučila otići bez nje jer smo imali organiziran prijevoz busom, a ona se uvrijedila i smatra da nisam trebala ići. Jako je loša sa organizacijom vremena. Pitam se kako će takva funkcionirati kad se zaposli.
Ako vas žena ne poštuje pred prijateljima, to nisu prijatelji to je publika i to nije žena, to je ružno ponašanje.
Hvala.
Dečko je zaboravio telefon kod mene, brzo se vratio i uspaničio kad je shvatio da sam ga pomerila na sto. Nisam ništa brljala, ali sad razmišljam o tome jer je čudno odreagovao. Ne znam da li ću ikad imati poverenja u nekoga...
Juče mi je neka nepoznata djevojka na ulici rekla da sam slatka, rekla je: "kao lutkica si neka". Rekla sam joj da mi je popravila dan i zahvalila se.
Svaka je otišla na svoju stranu i čim sam se okrenula shvatila sam da sam zaboravila da kažem da je i ona prelijepa!😔
Nemam nikakvo razumevanje za drogu i bilo koga ko upotrebljava narkotike. Nemam ni za onoga ko pije previše ili išta slično, da se odmah razumemo. Ali čim čujem da se tu pominje droga kao da su orbit žvake, tu osobu precrtam. Nemam kad da se bavim labilnim karakterima i njihovim obestima i vikend-zavisnostima.
Prvi put sam se u životu zaista zaljubio tako da sam mislio da je to to (a nisam klinac) i ona je isto osećala. Parirali smo jedno drugom u svakom smislu, sve je išlo jako brzo, a ja sam iz nekog razloga postao toliko anksiozan da ću upropastiti odnos i da mu nisam dorastao, da se to na kraju i desilo. Moje ponašanje kada sam shvatio da je to to je postalo toliko infantilno, bio sam uplašen i napravio puno sitnih gluposti koje su od grudve postale lavina. Ne mogu ni jedu drugu da ne poredim sa njom i da oprostim sebi.
Sjedim u restoranu s poslovnim partnerom iz druge zemlje. Čujem konobaricu kako se kroz smijeh obraća voditelju restorana: “Znala je tvoja žena izabrati muža.” Obraća se mom mužu. Voditelj restorana je na papiru jer kad treba sjeckati povrće u kuhinji ide on, kad nema čistačice tu je on, kad fali konobar tu je, rješava sve moguće, radi i po 12-14h.
Za to vrijeme, ja sam na rukovodećoj poziciji, dva mastera, govorim 2 svjetska jezika na C1 razini.. i ja sam se znala udati!
Ja primetim svaku promenu kod njega, raspoloženje, grimase... On me ne vidi ni u vremenu ni u prostoru.
Gost je uvijek u pravu. Nije. Nije i gotovo. Što ne volim poslodavce koji gledaju samo novce, radnici im ništa ne vrijede, samo su im broj, al gosta turista koji dođe 1 u životu, njegove ideje, recenzije slušaju, uvažavaju. Njihova riječ ima težinu, a tvoja balon s helijem.