Gde upoznati prijatelja s kojim mogu da se vode i dubokoumniji razgovori?
Stidiram privatni i državni i radim u kancelariji do 11 uveče. U 7 izađem iz kuće u 12 sati sam kod kuće. Toliko se trudim i osećam dobro u vezi sebe. Nadam se da ću jednog dana uspeti sve što sam zamislila i inspirisati druge ljude. Imam 20 godina.
Ja sam jedan od onih o kojima svi pričaju kao o super likovima, pametan, sposoban, zabavan, uvijek nasmijan. Na poslu i u društvu često sam u centru pažnje.
Ali istovremeno ja sam onaj koji je usamljen kao pas. Onaj koji već dugo nema nikoga, koji dobija samo seenove i prazne odgovore. Onaj kojem nikad niko u životu nije pružio pravu ljubav. Imao sam dugu vezu, ali to očito nije bila ljubav.
Ja sam onaj s užasno niskim samopouzdanjem, koji iza osmijeha skriva bol. Onaj koji je ove godine ušao u najteži period, u najveću depresiju u životu. Izgubljen sam i ne znam gdje da idem, šta da radim, ni gdje da pronađem malo mira. Samo jednom u životu želim da osjetim ono o čemu drugi pričaju.
Ja sam jedan od onih koji su dobri svima, a najgori prema sebi. Koji oprašta svima, ali je sebi najstroži sudac. Nikog ne gazim, ali gazim sebe svaki dan. Moja glava je i moj najveći dar i moj najveći neprijatelj.
Sam sebi sam stvorio zatvor iz kojeg sada ne znam kako da izađem.
Kao klinac imao sam 1000 želja i ideja, mašta mi je bila omiljena zanimacija. Sada nakon više od 6 godina od kako radim došao sam do toga da mogu sebi ispunjavati gotovo sve dečačke snove, ali stvari su se promenile. Više nema te želje, tog entuzijazma i elana. Na čas se prisetim nečega što sam nekada želeo, i potom nastavim dalje po ustaljenom. Zaista se pitam da li će ovako, monotono, da ostatak života proleti ispred mene, a da više ni u čemu ne mogu da uživam. Da li je ovo taj “život odraslih”??
Suza mi je krenula. Sjetio sam se mnogih djevojaka koje su mi nekada mnogo značile i zbog kojih sam mnogo tugovao. A onda sam shvatio da niti jedna od njih nije u mome srcu, samo u svijesti i sjećanju na neko drugo vrijeme. A suza je krenula kada sam shvatio da je jedina djevojka koja mi je u srcu, ona sa kojom djelim dom...... Suza radosnica.
Svog prvog momka sam volela bezuslovno. On je bio moja najveća patnja, a opet i najveća radost. Srela sam ga posle 20 godina. Od tada ne mogu da dođem sebi. Razmišljam o njemu, šta bi bilo kad bi bilo, bole me neke stare rane, sećam se svega, maštam o nama, kao da sam se vratila u prošlost. Samo želim savet kako ovo da prestane jer traje već duže vreme. Želim svoj život nazad.
Radim u državnoj firmi, radio sam pre toga i u privatnim firmama teške fizičke poslove. I ono što sam do sada zaključio je da si rob i u državnoj i u privatnoj firmi. Bukvalno je ovo sve moderno ropstvo, a ljudi nesvesni robovi....
U nastupu besa dečko s kojim sam živela 3 godine me je udario...pogledala sam ga, uzela njegovu ruku, poljubila je i nastavila da sedim i gledam u njega. Malo je reći da je bio iznenađen. Ceo dan i celu noć sam ćutala a kad je otišao na posao, spakovala sam stvari, ostavila ključeve komšiji i otišla kod roditelja na neko vreme. Od tada je prošlo 5 godina. Bar jednom mesečno me i dalje zove a ja mu ne odgovaram...
Radim kao pomorac i zadnji odmor sam planirao sa porođajom supruge. Dete se rodilo dok sam bio u putu nazad, 4 sedmice pre "planiranog". Deo mene je sumnjao iako nisam imao razlog. Za svoj mir sam uradio DNA test i otkrio da mala ipak nije moja. Dok sam čekao rezultate u tajnosti, ubedio sam sebe da je sigurno moja, ćerke se rode ranije, deca se rađaju pre vremena. A onda me saznanje da ipak nije. Ipak sam ostao smiren i sutra u nekoj prilici rekao ženi da sam navodno čuo da me varala, na što me odmah napala i pobesnila, kaže hoće razvod, ja nju navodno varam iako s broda nisam silazio mesecima. Mislio sam tajno uraditi drugi test ali se posvadila i odvela dete. U procesu rastave opunomoćeni advokat je tražio dokumente i ultrazvuk tokom vođenja trudnoće, što je odbila. Sud još nije proveo DNA test a traži da plaćam izdržavanje. Kasnije sam shvatio da je uredno rezala deo sa slika gde se vidi procenjena sedmica trudnoće, namerno je planirala obmanu.
Imam 26 godina, a ljudi mi kažu da delujem 5 godina mlađe. Misle da mi udeljuju ne znam kakav kompliment, kao se inače mnogo ostari za pet godina. Ne znam zašto je tako bitno izgledati mlađe, pogotovo ako si žensko. Nikad nisam čula da muškarcu bukvalno čestitaju kad izgleda mlađe. I dalje sam mlada, a već osećam pritisak oko godina.