Imam problem sa suncem. Ali ne onom u vidu kože i crvenila. Kucao sam na internetu o tom problemu, ali nisam našao slična iskustva. Dakle, čim se nađem 10 minuta na nekom manjem ili većem suncu, ceo dan budem malaksao i iscrpljen. Udari me u glavu i najviše u predelu lica i posle mi celo telo bude slabašno ceo dan. Pa prolećnim i letnjim temperaturama gledam da ne izlazim iz kuće pre 6 uveče. Zanima me je l’ neko ima slično iskustvo i ima li rešenja?
Moja sestra (27) ima ćerku (5). Kao tetka koja često čuva malu devojčicu, naučila sam da moram pod hitno da počnem nešto ozbiljno da treniram pre nego što rodim svoje dete jer je neophodno imati zaista dobru kondiciju da bi trčao sa detetom po ceo dan, da se izravnate po količini energije. Izmorim se kad je čuvam 2-3 puta nedeljno po 5-6 sati, mogu da mislim šta je to godinama, svaki dan. Dušu svoju iskašljem koliko se zadišem a dete ima energije za još 5 puta toliko trčanja.
Prošle zime sam dobio jedan posao na osnovu jake preporuke i dugačkog CVa bez da su bilo kog drugog kandidata intervjuisali...međutim, već u prvoj nedelji sam imao više sukoba sa istom devojkom jer sam provalio da ona ne radi apsolutno ništa, ali mnogo voli da se pravi pametna...te me direktor odveo sa strane i rekao da ne moram više da dolazim zato što im "narušavam kolektiv"...evo slučajno neki vikend izašao sa društvom i sretnem u klubu par ljudi iz te firme...srećom, već su bili pijani pa su bili raspoloženi za priču, te su mi rekli da osim što boljeg čoveka za taj posao od mene nisu našli ni dan danas, devojka sa kojom sam imao problem zaista ne radi ništa i praktično samo bleji ceo dan ali je zaposlena jer se direktor loži na nju...a onda mi je jedan iskreno rekao da firma propada i da neće još dugo poslovati zato što su izgubili previše investitora i sponzora, a ta devojaka od skoro više ni ne radi jer joj je odskočila influenserska karijera...kakav kompletni idiotizam.
Rasplakala sam se na sred usmenog ispita, pred profesorom i 10 drugih ljudi, insistirajući da odustanem. Profesor me zadržao i dalje ispitivao da bi me oborio i najgore ponizio. Ne znam šta da mislim i osećam.
Obično godišnji koristim da krečim, popravljam stvari po kući, pretres plakara i veliko spremanje i da se premorim. I cele godine vučem taj hroničan umor pa opet ko magarac natovarim još. Sad sam prvi put u životu 2 nedelje pre godišnjeg krenula motivisano sa tim bez odlaganja za godišnji. Putujem 2 nedelje na odmor i kad se vratim sve će me dočekati cakup pakum i mogu odmorna i restartovana dalje.
Verenik i ja (imamo dete, nismo zvanično u braku) smo kupili stan od moje i njegove ušteđevine. Sticajem okolnosti ja u tom trenutku nisam radila pa se stan vodi na njega. Kada smo otišli da se prijavimo na adresu radnici je ničim izazvan rekao 'Dozvoljavam da je prijavite na adresu', jer se stan vodi na njega. Malo je reći da se i dan danas osećam kao g, ali znam da sam sama kriva.
Mrzim svoje telo nakon porođaja, dete je bilo preko 4 kile. Trošila sam tolike pare na kreme, losione ulja, mazala stomak danonoćno, do 7. meseca ni jedne strije, a onda...9.mesec još sam i prenela 2 sedmice, teška beba, koža je popucala nenormalno. Od mog lepog ravnog stomaka, imam sada ogromne ljubičaste brazde, kao poorana njiva. Ne mogu da prestanem da plačem, kada idem da se kupam, i vidim se u ogledalu, smuči mi se. Da sam znala ne bih nikada rađala.
Skoro sam se preselila u drugi grad, veliki dio vremena provodim sama. Nije da se žalim, i sama kažem da mi je u ovo mesto sve mnogo bolje nego prije, ali samoća i nije tako laka. Zahvalna sam što sam dobila ovu mogućnost da se bar malo udaljim od mali grad gde vlada mediokritet, jer i tamo nisam nikog osim moje porodice imala. Sad ovdje sam potpuno sama, sama izlazim i sama se vraćam kući, vjerujte da nije lako. I želim da preporučim da uvek kad vidite neko ko je došao potpuno sam na neko mesto i nema nitko svoj, ostavljen je sam na sebe, da bar malo se potrudite da mu date pažnju, da se ne oseća usamljeno, pusto i skršeno. Vjerujte mi, ne znate koliko će to nekome kao ja da ulepša dan.
Čitala sam mužu poruke sa kolegama sa posla. Našla sam poruke sa jednom kolegicom, sa muževe strane poruke su poslovne, sa njene svaka poruka završi emotikonom osmeha. Sviđa joj se moj muž?
Da li sam ja lud što mi smeta što moja žena ide oskudno obučena u teretanu? Obuče samo sportski brus uz dekolte, helanke ili uski šorc do pola zadnjice uz tange i bukvalno joj se helanke uvlače u zadnjicu. Nikada joj nisam branio bilo šta da oblači niti sam joj prigovarao i smatram to nedopustivim, ali nije mi prijatno jer vidim kako je muškarci po teretani gledaju. Kao komad mesa. Imam poverenja u nju, ali ne i u njih. Ne želim da zvuči kao neki psiho koji hoće da kontroliše ženu u brani joj da oblači šta hoće, naprotiv, ali mi jednostavno nije prijatno.