Moja devojka često kad treba da se vidimo, kaže da ne dolazim po nju, da će autobusom, ili traži da prošetamo ako idemo negde. Mislim da je pravi razlog to što se stidi jer vozim juga. Ja imam 18 godina i još uvek idem u školu, tog juga mi je poklonio deda kad sam položio vozački i drugi auto nisam u mogućnosti da kupim.
Pozdrav ljudi, ne znam šta da radim. Dobio sam priliku u drugom gradu za posao, ali to znači da moram ostaviti sve ovdje gdje živim i preseliti se. Strah me je .. danima ne spavam, mučim se, razmišljam.. Molim vas za savjet, da li prihvatiti i otići ili ostati sa porodicom i prijateljima?
Sramota me je da idem kod ginekologa jer nisam imala odnose, a imam 26 godina. Neprijatno mi je da objašnjavam zašto to nisam do sada uradila, a imam probleme sa jajnicima i ne znam kako drugačije da ih rešim.
Vi koje kukate što za svojih 25-26-27 godina niste nikoga upoznali, niste se ni poljubili, da li ste razmišljali da u jednom danu sve može da se promeni?
Ne znam kako se postaviti u sledećoj situaciji. Brat mi je preminuo, iza njega su ostali stan (sam kupio) i firma koja je pripala snaji. Ona je na mestu, i vidimo se tu i tamo, ali me smeta što je brat taj koji je više radio oko firme + su naši roditelji pomogli dosta na početku, i sad na tacni sve ode njoj, koja je samo kućerak unela u brak, iako je jako dobra osoba. Nisam joj ništa rekla oko toga al mi nekako krivo. Da su bar dece imali, ne bi ništa zamerala. Ali se u međuvremenu otac razboleo, firma gde ja radim loše posluje, te mi smanjili platu, muž bez posla, dete školarac, živimo svi zajedno u 60m2. Da se bar ponudi da pomogne...
27 mi je godina, kao i svi tako i ja imao sam neprežaljenu ljubav iz školskih dana koja mi je u poslednjih 10 godina ostala zauvek u glavi, 3 večeri za redom sanjam baku i nju kako mi pružaju ruku pomislim ovo mora da je nešto nema nikakve logike kažem bože pošalji mi neki znak da budem 100 posto siguran izbacim sliku na društvenu mrežu kako sam rekao lajk je pao u sekundi okej počinjem da verujem u sudbinu :)
Većinu stvari mogu da shvatim ali podeljenu klimu u automobilu, nikad...
Ja sam jedna veoma kulturna osoba, zahvalim se chat gpt-ju svaki put kad mi pomogne.
Stvarno ne vidim poentu u profesionalnom šminkanju. Razumela bih da je to neka prirodna šminka, ali crnilo oko očiju, prenaglašene konture, ajlajneri, previše pudera, to mi je baš jezivo. Kao da nisi dovoljno ulepšana ako staviš svega umereno, nego je potrebno da ti se promeni lični opis, na gore uglavnom. I nemojte mi reći da ta šminka duže traje, da izgleda lepše na slikama bla bla, koga je briga za slike, takva si kakva si. Ispadneš na slici top i dođeš kući i skineš to sve i? Nema poente…