Kako u sebi ubiti nadu da ću možda jednog dana naći partnera, imati svoju obitelj? Toliko nemam sreće u ljubavi no nada uvijek tinja u meni, a ja više ne mogu podnijeti niti jedno razočaranje.
Ne mogu nikako da se setim kako se zove keks koji se krajem devedesetih prodavao u Srbiji sa jedne strane je bio kao cvet sa puno latica a sa druge čokolada i pakovao su kutiju koja se otvori od gore i sa leva na desno sve jedan do drugog. Pošto sam u to vreme živeo na severu Srbije mogao bi biti i neki keks iz Mađarske jer tad se dosta donosilo odatle. Baš bi mi značilo ako neko zna :)
Bivšem dečku sam najviše zahvalna na tome što me je naučio da budem smirena kada sam gladna i da ne budem drčna, bezobrazna, ljuta. Da ne dopustim da me emocije uvek vode. A skoro se desilo da sam sa 2 drugarice i drugom išla na all you can eat(neograničena količina) i niko nije jeo ceo dan do 17h. Kako smo čekali drugaricu koja radi, ona se nešto zadržala na poslu i u autu svi galame svi nervozni. Svi imamo oko 23-30 godina i ja se osećam kao da sam bila sa nekom decom. Mama i sestra su mi iste. Zato izbegavam nedeljni ručak kod mame. Nekad mi tačno bude žao što sam se smuvala sa tim momkom, da nisam mislim da bi bili dobri prijatelji.
Ne gade mi se ni debeli ni mršavi, već DLAKAVI muškarci 🤢
Uvek sam bio koristan za društveno-javno dobro, nisam palio, razvrstavao sam smeće, nikada nisam bacao u šume reke itd, gledao da što manje moguće trošim vodu, odazivam se na akcije čišćenja kanala i šumaraka od smeća. Kada sam dobio pismo od poreske zbog duga za nekretninu (koji sam zaboravio da uplatim zbog porodičnih problema) a uz to kaznu od 25eura jer sam zakasnio što je više od 50 odsto ukupnog duga okrenuo sam ploču i više ne marim za javno društveno dobro. Sada namerno gledam da u što većoj meri budem neodgovoran građanin, namerno zagađenje i smeće po šumama, gume u kontejner, ulje i staklo u šumske potočiće, kada je leto klima i sijalice na max da bude što veće opterećenje, gledam da u što većoj meri naštetim društvu. Kada smo psi bićemo psi do kraja!
Znam se sa prijateljicom 14 godina, od osnovne škole. Ona je super lik, veran prijatelj, ali stalno ima neku drskost i neku negativnost, neki nadobudni stav. Iskreno znači mi što smo se toliko družile, ali u poslednje vreme meni je izlazak sa njom više obaveza nego uživanje. Iskreno, ne bi mi smetalo da prestanemo da se družimo. Postajemo dva sveta po mnogim stvarima. Osećam se bezveze što ne mislim više sve najlepše o njoj i što bih je radije izbegla, ali tako je kako je.
On je bio moja radost. Oboje inamo 33 godine. Svaki dan viđanja, odlasci kod njega, on dolazio meni, kafe, kolači, itd. Zajedno godinu dana. Ja sam po prirodi histerična osoba, rekao je da ne može da izdrži taj pritisak i ostavio me. Dan kasnije saznam da sam trudna i kažem mu. Niko srećniji od nas. Planiranje zajedničkog života. Desi se to da u tom periodu on završi u bolnici, lom ruke. Ja bila uz njega. Par dana kasnije nakon što je izašao ponovo završi u bolnici. Od stresa krenem tu noć da krvarim i završim na privatnoj klinici (iz drugih razloga) odvela me jedna žena i saznam za pobačaj. Njemu ništa nisam rekla sem da sam u bolnici pa bi mu rekla kad izađem. Juče je izašao i sve saznao, i morala sam da mu kažem za pobačaj. Poludeo je i ostavio me preko poruke. Nije hteo ni da me sasluša. Samo je napisao kraj. Ispala sam najveća lažljivica a on sada priča kako sam i za trudnoću lagala. A toliko ljubavi u ovih godinu dana. M vrati se da ti još jednom objasnim sve.
Šta je s babama? Evo na primer moja, toliko se meša u brak mojih roditelja i manipuliše mojim ocem da čovek ne može da ima normalan život niti da ostvari bilo kakav normalan odnos s nama. Stalno ga podseća na to da mu je ona dala život i da treba da joj se oduži zbog toga. Majku mrzi previše, a mene je do skoro, dok je mogla jer sam bila naivna, nagovarala da kritikujem majku jer je ona kriva za nešto što se desi ocu. Otac ćuti na sve to. Ovo su najblaže stvari koje radi a radila je i gore, međutim sramota me je da pišem o tome iz razloga što je ipak to sramota mog oca. Otac je nepodnošljiv, dobar ali pod njenim uticajem, ludi i on. Napisaću samo jednu stvar- kada je videla da ne dam na majku, napravila je sebi modrice i tužila me policiji da sam je tukla. Trpim je....ne znam zašto je trpim, verovatno radi nekog prividnog mira u kući.
Muško sam, namerno novim drugaricama nekad kroz razgovor složim rečenicu da MOŽE zvučati perverzno ako se tako tumači ali nije providno ali da i dalje zadrži kontekst razgovora. Cilj mi je da vidim oće li reagovati na to ili ne. Ako ne reaguju ništa spec, smatram ih kao dobru prijateljicu i osobu koja me sluša i interesuje je taj razgovor. Ako odreaguje drugačije, znam da joj je u glavi nešto drugo.
Da sam znala kakav je u stvari posao lekara, nikadne bih upisala medicinu. Smene, radiš praznike, nemaš pauze i ručak bez da ti non stop zvoni telefon, moraš ceo život učiti, pacijenti se deru na tebe, pogotovo porodica, ujedaju, sutiraju (hitna, porodilište, psihijatrja), prete tužbama… radim u inostranstvu. Bukvalno pacijenti ovde brišu pod s nama. Sve mi je to dozlogrdilo, dala sam otkaz sa 46 god, trenutno se obučavam za administraciju - i srećna sam. Po prvi put nakon 16 godina rada u bolnici!