Ne mogu da prebolim to što je dečko kog sam mnogo volela, posle mene našao drugu koju je voleo i koja je lepša od mene. Boli me to što mu ja ništa nisam značila i što me je povredio onda kada je shvatio da ga volim i zavlačio me. I ta druga devojka ga je ubrzo ostavila pa je on patio za njom i dan danas pati iako su prošle godine, dok se mene ni ne seti. Ja sam najnebitnija osoba na svetu za njega. Posle njega nisam imala nikog i ne verujem u ljubav.
Mene samo interesuje da li su pojedini muškarci toliko glupi ili šta? Ko je još video žensko bez celulita, evo, prosvetlite me? Svaka žena ima celulit, samo je na nekoj više vidljivo, na nekoj manje. Žena bez celulita ne postoji. Onaj ko kaže da je to laž, nije u vinklu se*e kao grlica. Koliko ima samo devojaka i žena koje su ceo život u sportu i stalno treniraju, pa opet imaju celulit. To je NORMALNO. U poslednje vreme čujem dosta muškaraca kako priča o tome i sprdaju se na račun suprotnog pola, jer mi je to, jelte, gadno. Svako ima pravo na svoj ukus, ali brate, onda pređi na muškarce ako smeta.
Meni i ženi nisu Tito, mamice, ni tatice ostavili nekretnine, nego smo rmbačili kao marva u Srbiji i ino da kupimo dva stana i plac, potucajući se po sobama i radili poslove van struke. Čak, šta više, jedan stan je na kredit (za keš kupljeni stan i plac, a za drugi stan dato učešće). Primili smo stanare (gistro zaposlene, porodične ljude) koji lažu, mažu, ne plaćaju račune, ni kiriju, duguju ko zna koliko. Upravo kreće izbacivanje tih parazita (inače vrlo pobožni, kače na FB pravoslavne propovedi). Zaista nemam razumevanje za ove što kukaju da nemaju gde da žive. Šta, ja sam dužan da finansiram tvoju gu*icu? Idi zasuči rukave, radi u ino, skupi za učešće, a ne na mojoj grbači da živiš. Sve te socijalističke parazite treba nekako stvarno dozvati realnosti. Lenje bube, lazove i bitange zaista prezirem!
Tužno je kako postoje zli i zajedljivi ljudi na poslu koji vas jednostavno mrze eto ni oni ne znaju zašto... Radim u kolektivu gde su mnogi ljudi većinski dobri, međutim postoji i ONA. Da me ne shvatite pogrešno, ja nju ne mrzim jer je takva, samo mi njena loša energija i ponašanje smeta, prosto nevaspitanje. To vam je onaj tip devojke koja misli da je najpametnija, najbolji radnik, da sutra ako bi otišla može da nađe bolji posao (iako joj je ovaj bas dobro plaćen), da su njena deca najbolja i najpametnija deca (iako se redovno na tu decu dere i preti im, žao mi je te dece), koja je pred ljudima sva divna sva nasmejana, a ovamo rospija i i aždaja prema kolegama. BTW niko je ne voli verujte mi na reč, gde god odem svaki kolega kaže kako ne može da je smisli. Prema meni je neki preiod bila OK normalno, sve dok ja nisam napravila jednu malu grešku koja nije naišla na osudu poslodavaca i koja ni na koji način nije uticala na profit firme. Njena reakcija na to "ubij se devojko ti si debil":(
Preživela sam brak s narcisom. Nikad više neću biti normalna nakon toga.
Voleo bih da imam devojku koja izgleda kao Andrijana Lima, obožavam manekenke.
Pravih muškaraca je malo. Stabilnih, čvrstih, nepoljuljanih. Zrelih, vrijednih, odgovornih, stoičkih. Bez ega, sujete, sebičluka, pohlepe. Zato je svijet danas u ovakvom stanju. Propada porodica kao glavna ćelija društva pa samim tim i sve ostale društvenih vrijednosti, što dovodi do siromaštva, ratova, nejednakosti... Dajte, vratite se na fabrička podešavanja i budite ono što i trebate biti: muž i otac, oslonac, zaštitnik, izdržavatelj, podrška, utočište i mirna luka. Jer jedino tako će se moći odgajati kvalitetne nove generacije. Jer tada nijedna žena neće morati biti razapeta između 5 strana, neće morati pod svaku cijenu 'imati svoj dinar' jer joj je to jedina garancija da ne mora da trpi, neće biti izložena nasilju, strahovati za preživljavanje, samim tim, sva energija potrebna za suočavanje sa svim onim što nosi loš muškarac i loš brak, će biti usmjerena u odgajanje novih naraštaja i njihovo usmjeravanje na pravi put. A takvi naraštaji ovom svijetu kakav jeste očajnički trebaju.
Sa dečkom sam u vezi nešto više od godinu dana i saznala sam da je pre mene imao devojku koju je zaprosio, bili su zajedno 2 godine. Znala sam da je imao tu devojku i koliko su bili zajedno, ali nisam znala da ju je bio zaprosio. Ona ga je odbila i raskinuli su. Posle toga je sa mnom ušao u vezu. Za sve to sam saznala od drugih ljudi ne od njega. I sada tako imam misli šta ako on nju nije preboleo, šta ako bi bio u braku sa njom da je ona rekla da, šta ako je bio srećniji sa njom i nju više voleo. Prema meni se super ponaša, znam da me voli, pruža mi pažnju i strpljiv je sa mnom koliko god ja bila tvrdoglava. Samo eto ne znam šta da mislim i kako da se osećam, zbunjena sam i tužna u isto vreme.
Smatram da je ženama danas veoma teško, (znam da će biti komentara da je ženama i pre bilo teško ali ja govor o sadašnjem vremenu), žena na sve mora da misli, na porodicu, na poslove u kući, oko roditelja, oko svog posla... Ja se stvarno divim ženama koje rade po 8 sati, teraju normu, a kada dođu kući deca kao deca traže pažnju, treba ručak da se sprema kuća... Po mom mišljenju posao domaćice treba da se ceni, taj posao uopšte nije lak i nažalost u današnje vreme nije prihvaćen. Da mogu da biram šta bih bila ceo život bi bila domaćica i brinula bih se o porodici, smatram da bi me to činilo srećnom. (Nikada ne bih prodala svoju porodičnu kuću u slučaju ne daj bože nešto se lože desi sa brakom da imam gde da se vratim.)