Kada vidim da na poslu napreduju osobe koje nemaju ni završenu školu za taj posao, samo zato jer se privatno druže sa šefom smuči mi se. Trudiš se, radiš, trčiš i samo te još više iskorištavaju, pa te i vrijeđaju i prave budalom sve to kroz smijeh. Uz to svoj posao prebacuju uvijek drugima jer oni "ne stignu" i uvijek se jadaju da imaju previše posla, a s druge strane ih vidim kako surfaju bezveze i ne znaju šta bi radili. Trče samo raditi stvari gdje se mogu ulizati i imati koristi, a za ostalo ne bi prstom mrdnuli. Npr pred šefom govori kako nije problem ostati duže da se posao završi, a onda se pred nama uzrujava i govori kako nema šanse da ostane ni 5min poslje kraja jer on to nije dužan. Nemam volju uopće raditi kad gledam to sve.
Kad god idemo negdje taman da je i kupovinu namirnica svi se posvađamo međusobno u obitelji. Kad dođemo u trgovinu onda pred svima glumimo, a zapravo smo svi posvađani.
Nakon prvog izlaska mi je počela slati slike vjenčanica. Naravno da sam se prepao i pobjegao.
Kao glupa tinejdžerka sam se previše ulagala u "ljubav". Ta tzv ljubav u tim godinama, čak i sa momcima sa kojima nisam bila u vezi već su mi se ili samo sviđali, ili je bilo obostrano, i sa prijateljima isto, ali se osjećam kao da me iscijedila. Davala sam i šakom i kapom, pažnje, brige, emocija, vremenom sam izgubila osjećaj za to koliko je dosta, vjerovatno sam mislila da ću isto dobiti za uzvrat. I nikad nisam dobila isto za uzvrat. Sad se iznerviram na pomisao da opet moram da "ulažem" u nekoga.
Preselila sam se kod dečka na selo, tamo ima kuću u kojoj je živeo pre studiranja, a njegovi su u međuvremenu otišli u inostranstvo, tako da je kuća prazna. Očekivala sam da će nas dočekati mir ali dočekalo nas je sve samo ne to. Traktori od 5 ujutro koji prolaze pored kuće, komšije koje samo uđu u dvorište i ostanu na kafi ili te zovu da se ispričaju. Njegova rodbina koja bi se družila po cele dane i naravno, uz to sleduju priče o poljoprivredi. Mira nemamo nigde, ako sednem u dvorište znam da će bar tri komšinice stati i pričati sa mnom pola sata i možda jedna od njih predloži da mi se pridruži. Vidimo da je ovo bila loša ideja i od jeseni se vraćamo u grad.
Imam jednu staru majicu koju zovem "majica spermašica" jer je koristim da svršavam u nju svaki put kad masturbiram umesto da svršavam sebi po stomaku ili po maramicama.
Ja ne shvatam zašto neki ljudi ne odgovore na poruku odmah, nego čekaju par minuta jer po njima "nE žELim dA iZgLEdaM OpSeSivNo." Jeb*te ako ti stigne poruka i ti to vidiš odgovori odmah, to bi trebalo da bude normalno.
U braku sam sa mužem oko godinu dana, oboje imamo 28 godina. Sve je bilo divno i bajno do danas kada sam ušla na Instagram i gledala malo koga on tamo prati. Imala sam i šta da vidim. Pored poznanika, kolega, rodbine i sve to što je ok on prati i poveći broj nekih napucanih devojaka sa provokativnim slikama..I što je još gore većinu od tih slika lajkuje. Pritom to su sve nepoznate devojke, nisu mu ni sestre ni koleginice...Neke su slike i pristojne ali on obavezno lajkuje. Baš sam se smorila kad sam to videla, ne znam šta da radim. Razmišljam za koga sam se ja udala, da li treba da razmislim o razvodu. Muškarci zašto to radite, totalno je razočaravajuće i mnogo nam padate u očima.