Sad ću da vam kažem kakva sam jadnica.. Znala sam da ga ni dva posto ne zanimam ali sam ipak i dalje htela tu njegovu pažnju i bliskost, a takođe sam znala da je loš po mene u svakom smislu.. Pre desetak dana mi je rekao da jedva čeka da me zagrli i poljubi kad bude došao u moj grad, a ja naravno poverovala u to... Noćas dok smo pričali preko video poziva mi je rekao pri kraju razgovora 'to je bilo ranije'..aludirajući da je ranije dolazio češće, a sad sve ređe i ređe i onda mi je sve bilo jasno.. Jutros sam mu poslala poruku da li misli da je bolje da prekinemo kontakt, posle par sati je odgovorio 'ok, neću ti se više javljati'... On je jedva dočekao da prekinemo, a ja satima lijem suze zbog čoveka koji me je nije bio vredan i koji mi je činio samo zlo.. Osudite me slobodno, znam da sam to i zaslužila...
Imam dečka već par meseci. I zbog mog posla on je taj koji koji dolazi ili se nađemo na pola puta. Ni jedno viđenje nam nije ispod 150e. Ne da mi ništa da platim, ali se bar provučem da platim hranu u restoranu neki put jer me je sramota da on sve plaća.
Lepo mi je sa njim, ali ne znam koliko će ga dugo držati veza kad shvati finansijski koliko ga košta ova veza.
Moja mama čuva vjenčanicu od svatova i rekla mi je još davno da ako budem htjela da ju mogu nositi. Ne mogu ni da hoću. Ona je 162, a ja 182.
Jedina istina ikada glasi "kako se snađeš tako će da ti bude". Sve ostalo je fikcija i laž. I dobro i zlo i pravda i nepravda sve je laž, to ništa ne postoji, to su izmišljene podele jer da stvarno postoje postojala bi i kazna i nagrada a toga nema. Nemojte da vas lažu i da život potrošite na to.
Moj (nazovi) muž, je zaboravio na moj rođendan.
Umjesto da mi pokaže da mu je žao, pokazao je koliko mu nije stalo.
Već mjesecima osjećam ogroman jaz, svjesna sam koliko mu ne značim, ali prosto ne mogu da odem jer ga srce voli 😢
20 godina mature. I mi opet osjetimo kemiju kao i prije toliko godina. Jel to realno? I poljubimo se... i onda kreće pitanje: Zašto baš sad ?
Deset dana prije vjenčanja prilikom tuširanja osjetim na lijevoj dojci strano tkivo, odjednom više ništa nije bitno, ne znam kako postupiti i kako odgoditi brigu..
Svijetlog sam tena, ljeti malo dobijem boje na rukama i vratu pa onda koristim malo tamniji puder, ništa previše tamno. Ali ljudi, kako ne volim kad mi je lice tamnije od mog prirodnog tena, nekako se ne volim sa tamnom kožom, volim svoju bijelu kožu. Djeluje mi lice nekako čistije i urednije.
Osećam kao da neki ljudi imaju neograničeno novaca i samo polako kupuju sve šta se može kupiti, a mi ostali pušimo priču o riskiranju upornosti trudu radu...