Danas ulazim u kuću, a žena i kćer od 2 godine plešu na dječije pjesmice. Najzanimljivije kod svega je to što je kćer normalno plesala i veselila se, a žena se bacala po podu, pjevala pjesmu iz sve glasa, izvodila koreografiju i bila u svom filmu. A kćerka gleda ništa joj nije jasno hahaha.
Frižider nam je pun ali kad si gladan u sred noći, nema šta da se pojede.
Nemam više šta da pričam sa mužem… radimo pola dana, dok večeramo, otuširamo se, spremimo decu za spavanje i mi se pakujemo u krevet, svaki na svoju stranu, ni laku noć.
Ne razumem ljude koji svaki razgovor prebace na neku foru, iako je u pitanju ozbiljna tema, samo da bi ispali "kul", koji kroz svaki razgovor provuku neke fore koje su videli na smešnim stranicama na instagramu ili na videima na tik toku. Razumem da se gleda i taj sadržaj, ali da smatraš da je sve u životu smešno i zezanje, to mi nije ok.
Najjače od svega je što muškarci koji propovedaju o porodici i porodičnim vrednostima u stvarnom životu nisu sposobni da o detetu brinu ni 2 minuta.
Rođen sam i odrasao u Zagrebu. Nakon faksa otišao sam živjeti i raditi u inozemstvo dok je brat ostao s roditeljima sve dok se nije oženio. Kada je i on otišao roditelji su odlučili prodati stan i preseliti se na selo izvan grada i oboje smo ih podržali. Prije nekoliko mjeseci firma za koju radim mi je dopustila da se vratim u Hrvatsku i radim odavde no umjesto da budu sretni radi mene roditelji su se naljutili jer se nisam vratio kod njih u selo nego sam iznajmio stan u Zagrebu na našem starom kvartu. Ne znam šta da radim, žao mi je da smo u svađi ali to selo je njihov izbor i ne smatram se krivim.
Putujem često i samim tim sam često u hotelima. Iako znam da u cijenu prenoćišta ulazi i čišćenje, nikad ne ostavljam prljavu sobu. Skinem posteljinu, skupim ručnike, i pokupim smeće u kantu. Čak i reciklažu uradim ako imam mogućnost.