Upoznali smo na poslu, prvi put kad sam ga videla imala sam osećaj kao da ga znam milion godina. Savršeno funkcionišemo u vezi posla. Ja sam se tooooliko zaljubila u njega da pucam po svim šavovima. Mislim da i on malkice ima neke emocije ali je u vezi sa ćerkom vlasnika firme. Tako da ništa od svega toga. Raspašću se, nek crknem.
Ograničenost nekih ljudi mi je naprosto zapanjujuća. Gasiš bojler od 8 litara da bi uštedio novce. Jel shvaćaš koliko troši taj jebeni bojler? Sa tom štednjom ne ostvaruješ niti 20 centi mjesečno, niti 2 jebena eura godišnje. Samo hrpu potrošenih živaca... Kakvih idiota ima na ovoj planeti stvarno da ti mozak stane...
Jednom davno, kad mi je muž bio samo dečko, spomenula sam pred njegovom mamom da mrzim crvenu boju. Pogodite koje boje su pokloni koje dobivam/o od svekrve? Naravno, sve je crveno. Srećom, prijateljica voli pa joj redovno prosljeđujemo tanjure, šalice, čaše, zavjese, haljine, čarape, majice (muške i ženske), nema kraja poklonima :D
Mnogo je djevojka koje su sa teretanom svoje tijelo dovele do savršenstva, ali vjerujete mi isto toliko je onih koje su ga uništile. Neke djevojke kada vidim kako su izgledale i šta su učinile sad, ružno mi ih vidjeti. Nikad ne bih bio sa jednom takvom, sa svim tim iskockanim nogama i nekim izraženim pločicama, meni kao muškarcu definitvno ni malo nije privlačno.
Kad dođe hladno zimsko vreme uvek se setim bivše devojke. Bila je iz drugog mesta odma do mog gradića, odem po nju mojim starim kolima i dođem ispred kuće. Ona izađe, mi se ljubimo grlimo šetamo, odemo na piće pa se vratimo u kola pa se vozamo onako kroz noć da malo zagrejemo auto pa stanemo negde i vodimo ljubav... Jedan jako lep period mog života. Volim leto ali zima je definitivno za ljubav i romantične trenutke.
Koliko je sve postalo površno i odvratno, od ljudi preko stvari događaja i situacija, svi nose maske svi se samo foliraju a oseća se energija raspadanja u njima.. Užasno šta se desi kad čovek zaboravi da je u njemu sveti duh koji ga održava u životu..
Nema mi ništa odvratnije nego kad drže psa u stanu... fuuuuj!
Danas sam je vidio sa kćerkom. To divno biće rodilo je predivno stvorenje. Jedva sam se suzdržao da ne zaplačem. Drago mi je što je uspjela, samo je gorak ukus što je sudbina htjela da ne budemo zajedno. U meni će uvijek imati najodanijeg prijatelja. Svu sreću ovog svijeta ti želim. Boli dok pišem, ali sutra je novi dan, idemo dalje. Ne mogu joj ovo reći uživo, ovdje mi je lakše. Za A. od E.
Upravo sam se razočarala u svog oca jer je uspeo da nasedne na internet prevaru i uzmu mi sav novac koji je štedeo (4/5000€ ) to mu je bio štek za koji majka nije znala. Ajde to nego svaki put kad se kuća sređivala on je pričao kako nema ni dinara i da mu cela plata ode na račune… ne razumem zašto je to krio a još više sam šokirana kako je moguće da je glup..da ne pričam koliko sam razočarana što ne poštuje moju majku koja se borila za (sve nas) njega da bude gospodin čovek ali ne vredi… od kako sam ja majka mnogo drugačije gledam na sve .. jako mi je ovo bolno i šokantno…
Otišao sam iz nauke u industriju zbog kompleksa i ogromnog ega nekih ljudi, doveli su tobože nekog "naučnika svetskog nivoa" i očekivalo se da svi radimo za njegovu platu jer je mnogo bio plaćen. Ja sam naučio lekciju, na linkedin si uvek "open to work" i šalješ bar u 3-4 firme nedeljno svoj CV iako ne želiš posao zapravo, čisto da ostaneš u "formi". Ne poistovećuješ se sa poslom jer posao nije deo tvog bića nego samo način da zaradiš novac. Kad bi svako od nas imao plaćene račune i hranu čisto sumnjam da bismo svi sedeli za računarom pa makar bili 10-15k plaćeni umesto 2-3k koliko su programerske plate kod nas. Baš sam živeo u iluziji, hvala životu što me je ošamario i naučio zapravo kako stoje stvari. Broj jedan = ti, pa tek onda tvoja familija, pa 10 mesta praznih i onda ostalo redom. Gledam i ove klince nove, motivisani su ali znaju da traže platu, nisu ludi da budu juniori za 800e ako su već 4 godine studirali i "krvarili" za raznorazne glupe ispite, bravo klinci.