Mrzim kada se ljubim sa dečkom, a on sve vreme izbaci jezik. Još gore ako mu smrdi iz usta…
Deset godina smo zajedno, dete smo dobili pre dve godine,skućili se, obrazovani smo i fino zarađujemo, dobrog zdravlja, ali opet nešto ne funkcioniše.Da li je to kriza nakon 10 godina ili njegova nespremnost da bude roditelj. Zagorčava nam život svojim nezadovoljstvom, sebičan je, histeriše, ne ume da kontroliše svoj bes, vređa. Iako znam da me voli i da sa mnom želi da ostari, skoro mi je priznao da nije bio spreman za dete i da možda nikad i ne bi, a bilo je fer da me je pustio a ne ovako. Do pre dve, tri godine bio sušta suprotnost, divan i pažljiv. Dete ga obožava (i on njega), ali i isto tako trpi njegove ispade i vidi nas koji se stalno prepiremo. Ja venem, pshički me uništava, ubija volju za životom. S detetom je nekad sjajan, a nekad nema živaca. Dobar je čovek i ne želim da on pati bez deteta, a prvenstveno da dete lišim oca, sve se nadam proći će, vratiće se na staro.
Drage djevojke, budite sigurne da svaki normalan čovjek želi svetost od žene. Nijednog ne može osvojiti se*s, ona koja pije, sablasno ponašanje i ostala ludila. Uvijek pobjeđuje ona bolja, tj. ona sa dušom i unutarnjim kvalitetama.
Dečko mi je ljubomoran na ChatGPT. Video je neke poruke i kaže da mi se AI previše prisno obraća. Znala sam da je ljubomoran ali ovo stvarno nisam očekivala.
Jedna moja susjeda se uvijek rugala meni i mome dečku jer je on "obični drvosjeća", a ja "bijedna blagajnica". Nas dvoje baš i nemamo neko obrazovanje zato i radimo takve poslove kakve radimo, al svejedno me to ruganje mnogo povređuje. Uglavnom, ta susjeda je završila medicinski fakultet i ona smatra da smo dečko i ja budale koje su 3 klase ispod nje (tako je ona rekla). Zašto ljudi moraju biti tako zli, Zašto se svi rugaju nama trgovcima?!?
Moj dečko stalno prigovara zbog mog inzistiranja na kondomu. On se vodi onim "neću u tebe" i za njeg je kondom kao kad pereš noge u čarapama. I to me zaista nervira. Jbt pa ne bih se ni ja brinula da sam muško, lako je njemu, nije on taj koji može da zatrudni i podnosi sve što se dešava u trudnoći skupa s porodom i svim ostalim.. ma daj 🙄🙄 živcira me!!!!
Počela sam da pijem ujutru, pre posla. Treba mi životna anestezija. Samo čekam da me provale.
Pobunila sam se zbog mobinga koji trpim na poslu od koleginice, pokušala sam da je fino zamolim da mi se skine s vrata dok ne završim posao, napravila je haos. Bukvalno me tako isponižavala pred kolegama. I strašno me pogodilo što mi niko nije stao u zaštitu. Šta vam je ljudi??!! Nasamo sve kao tapšemo se po ramenu. A kad dođe do okršaja, svi ćute. Naravno, dala sam otkaz već sutradan. Direktor je sav kao u čudu... kako sad to. Ali ja da trpim takav odnos prema meni, ne! Ne može! Dao mi je ponudu da pređem u drugi sektor, za veću platu. Počinjem da se plašim da je to samo da ih ne bih tužila za mobing. Dvoumim se da li da prihvatim ili da idem odatle. Gadi mi se sad taj kolektiv kad sam shvatila koliko su svi licemerni.
Kako su ljudi okrutni, strahota! Iako je prošlo puno vremena i dan danas sam ljuta kao ris kad se sjetim jedne situacije. Znači još davno, patila sam od anksioznosti i kad sam jednom na FB stranici (Pitaj što te zanima) napisala da mi se u jednom trgovačkom centru dogodio napad panike i osjećaj kao da će tlo pod mojim nogama propasti, javila se u komentar jedna bezobraznica koja mi je napisala da "nek idem u ludaru". To me skroz izbacilo iz takta i onda sam joj se javila u Inbox i napisala da nek ide u ludaru ONA, da je može biti sram i da nek joj Bog NE dadne niti sekundu anksioznosti te sam je blokirala. Nedugo nakon toga mi se javio njezin muž i napao me da ja nemam što govoriti njegovoj ženi da ide u ludaru jer bih tamo trebala ići ja i onda je napisao još neke hvalospjeve o njoj. Da je ona mlada izgubila roditelje i borila se, a ne kao ja i ostale k***ice i blokirao me. Znači tko je on da mene i druge ženske naziva ku**icama?! Smeće pokvareno. Odvratni su oboje zato su se našli!!
Ni na kraj pameti da ću Novu godinu da provedem uplakana u krevetu.