Mislim da je moja drugarica jedina majka na svetu koja svog rođenog sina zove po prezimenu. Zvala ga je po imenu ili nadimku do polaska u školu, onda su drugovi krenuli da ga zovu Blagoje od Blagojević, pa je i ona počela da ga zove tako privatno. A njenog muža svi osim nje zovu Blagoje, ona ga zove po imenu. Svi su u dobrim odnosima, nego samo nikad nisam čula za ovako nešto.
Drage djevojke, udajite se za bogate. Ljubav i dobrota danas ne postoje! Piše vam jedna koja je nasjela na tu priču.
Ja sam na fakultetu samo učio i nisam nigde radio. Sad bez iskustva mogu samo da fizikališem...
U mene je zaljubljena osoba čije mi se osobine ličnosti sviđaju i privlače me, a odbijaju me stečene navike i stavovi. Najveći mi je problem što pored njega ne mogu da spavam, jer zaspiva u roku od 15 sekundi i momentalno počinje da hrče, a ja tako ne mogu zaspati nikad. A on voli da spavamo zagrljeni, jer je njemu lepo. Takođe ima dete iz prethodnog braka, ali ono živi s majkom u drugom gradu, i mislim da nisu ni u kakvom kontaktu. Smeta mi pušenje. Ali, osim te tri „sitnice”, sve drugo mi odgovara. Nikad se u životu nisam prirodnije osećala s nekim; nikad me niko nije tako lako uveo u svoje društvo niti me sve vreme držao za ruku; nikad nisam bila s nekim ko je iznutra toliko miran i opušten. Jednostavno, prija mi ta strana njegove ličnosti. Ne znam šta da radim. Vredi li biti u takvoj vezi?
Ali kada čujem "rad u dinamičnom okruženju" - odmah znam da sam na poziciji predodređena za istresanje frustracija mušterija i nadređenih. Nazovite stvari pravim imenom.