Počinjem nešto što liči na vezu sa osobom koja mi se dopada, ali koja veći deo godine nije tu zbog posla, a kada je tu podeljen je na decu, roditelje, obaveze. I ja imam svoje dvoje dece s kojima živim, njegova deca ne žive s njim nego sa bivšom ženom, pa oseća krivicu kada nije sa njima. Pri tom, godinama nisam htela vezu, a naročito ne sa nekim iz grada u kome živim, ali eto, izgleda da je to prošlo vreme, ipak sam rešila da probam.
Do svoje 30. godine, kad nisam bila u vezama, seksala sam se sa kim god sam htela, ko god da me je privukao, završila bih u krevetu sa njim, više sa muškarcima, ali i sa ponekom devojkom. Ne kažem da su to bile stotine ljudi, daleko od toga, ali nisam se opterećivala brojanjem. Uvek naravno sa zaštitom. Sa kim mi se seks dopao, ponovila bih više puta, sa kim ne - odmah ćao. Tokom 6-7 godina sam bila u kombinaciji sa drugom sa kojim sam se super slagala drugarski, plus par puta mesečno i super seks. Smeh, zezanje, seksanje, ali nismo bili u fazonu da budem u vezi, bilo nam je lepo tako kako je bilo i ja sam se viđala i sa drugima (za njega ne znam). Sa 30 sam se udala i ne bih nikad prevarila muža. Super nam je i brak i seks evo već godinama. Devojke, ne opterećujte se brojevima. Ako vam se seksa i radite to. Seks je nešto najlepšte u životu, nemojte sebi ograničavati ta iskustva samo zbog osećaja "nemoralnosti" i sl. To su sve izmišljotine. Uživajte!
Oženio se moj drug sa faksa kojem sam se zasigurno sviđala, ali ja sam bila u vezi, što je on znao, pa nisam reagirala. Iako sam sad u braku, nije mi bilo lako vidjeti slike sa vjenčanja. Doduše kad me sretne reagira na mene, a bome i ja na njega, tako da sam svakako ostavila svoj pečat na njemu.
Čim ja kod novog frizera moram prethodno da slikam svoju kosu i njemu slati slike od tog nema ništa.
Imam 37 godina i dalje nisam odustala od prave ljubavi i od karijere iz snova!
Kad imaš brata svi njegovi prijatelji su ti kao braća, paze na tebe kao na svoje.
Ljudi koji organizuju meetinge u 9 ujutro idu direktno u pakao.
Ne znam zašto sam mislila da je srećan brak moguć za mene. Prvi muž narcisoidan, jedva se izvukla, drugi, divan, sve do momenta kada je dete napunilo par meseci. Tada počinje da konzumira opijate. Nakon toga, stavlja blokatore, obećava da će biti sve ok.... 5 meseci kasnije, otkrivam da koristi kokain. Opet obećanja da bih 2 meseca kasnije saznala da nije ni prestao da koristi kokain, samo ga nisam uhvatila u tome do tada. Od tog momenta ponovo razna obećanja, ali ovaj put postaje jako bezobrazan, ponaša se kao da sam ja ta koja je "zgrešila'' a ne on. Promenio se skroz. Izbegava obaveze oko deteta, postao je potpuno beskoristan i umesto da jedva čekam njegov slobodan dan,kada možemo da provodimo vreme zajedno, ja se tog dana užasavam jer znam da će da hrče ceo dan i da me vređa kada pokušavam da ga probudim. Taj dan mi prolazi u velikom stresu. Mislim da je razvod jedina opcija...ponovo. Ne znam šta mi nije bilo jasno prvi put. Zaista. Najlepše mi je bilo dok sam bila sama.
Moji roditelji su me odbacili, kao i još nekoliko braće i sestara. Srećom, udala sam se za dobrog čoveka, u dobru kuću, iako sam se nekoliko godina pre udaje mučila puno, i bila sam više gladna nego sita. Muževa porodica me je prihvatila, i sada konačno imam svoju porodicu kakvu sam želela. Svekar je pre nekoliko meseci otišao kod mojih roditelja, rekao im da su nikakvi ljudi, da su rođenu decu odbacili, da sam ja predivno i dobro dete (iako imam trideset godina, on kaze dete, jer bi mi pi godinama mogao biti otac), da ja sada imam svoju porodicu, i da ako me budu povredili, da će sa njim imati posla, a svekar i njegovi sinovi sinovi su mnogo preke naravi, ali su mnogo dobri ljudi, i prema porodici su predivni, a i nikog prvi ne diraju. Muž je takođe predivan prema meni, i konačno sam srećna.