Kada sam se zabavljala sa sadašnjim suprugom, nas dvoje bili na moru. Ležimo i sunčano se. Prolazi neki nepoznati čovek i kaže mom mužu kako sam ja ružna. Meni i dan danas ta njegova rečenica prodje kroz glavu. Ne mogu da shvatim ni ljude koji sebi toliko daju za pravo. Ako sam ti ružna, šta me gledaš. Eto, prošlo je sigurno 20 godina od onda, i nisam to zaboravila....
U firmi u kojoj sam radio je bilo jako puno nepravde u zaradama zaposlenih. Isti tim, iste odgovornosti a razlike bile i po 600-700 eura. Kada sam davao otkaz išao sam redom i svakom kome je učinjena nepravda sam pokazao tabele sa zaradama čisto da bi im otvorio oči gde rade i za koga rade. Naravno, nastala je pobuna. Ljudi su počeli da daju otkaze, traže povećanja... nastao haos. I neka je.
Kako biti srećan? 🤔Ugasite društvene mreže. Ugasila sam sve društvene mreže, okrenula sam se pisanju romana i čitanju knjiga. 📚☘️😊Društvene mreže nam kradu dragoceno vreme, a često naletimo na stvari koje nas uznemire. Ponekad je čovek srećniji kad ne zna šta se dešava na mreži. Probajte. Osećaćete drugačiju energiju. Neku lepšu energiju.
Ne podnosim kad poslodavci u natječajima napišu samo kontakt broj. Jos i razumijem ako ne napišu plaću, al dajte ljudi, kako možete objavit oglas bez adrese? Smjene da ne spominjem. Samo kradete i sebi i nama vrijeme.
Programer sam i radim od kuće. Svakome želim dobro, ali svaki put kad vidim nekog zanatliju/fizikalca kako se muči u fizičkom i finansijskom smislu, osetim nekakav osećaj pravde jer smatram da je fer da visoko-intelektualni poslovi, koje ne može svako da nauči, donesu određeni luksuz i komfor u odnosu na druge ljude.
Ležim u krevetu i razmišljam tj. ne razmišljam nego pokušavam zaspati, jer ustajem na posao ujutro prije pola pet. No, susjeda koja se nedavno uselila sprat iznad, očigledno mora u 2 sata noći nadomjeriti tjelesnu aktivnost za taj dan i ujedno vježbati glasnice. Btw svaki put je novi workout partner u pitanju.
Danas me žena u krevetu dok smo se mazili nazvala drugim imenom. Ne znam šta da radim.
Jedna moja bivša koleginica sa medicinskog fakulteta uvek je bila u snob fazonu, hvalila se prosekom blizu 10, sada je oftalmolog. I dolazi meni pacijent sa njenim izveštajem i piše jedne kapi tri puta, druge kapi dva puta. Ženo?!?!? Kako si položila farmakologiju? Jesi li čula za jedinicu doze leka? Ko te je naučio da pišeš terapiju bez jedinice doze? Znam da je kap ali moraš da napišeš. U koje oko? Bolesno ili oba oka?? Da pretpostavljamo, je li? A i ja svašta pitam od očnog lekara, a gde ćeš ti to znati i pisati. I koliko da traje terapija?!? Nedelju, dve, mesec dana, do kontrole za šest meseci?!? Jak si mi ti oftalmolog. Sedi nula.
Ranije sam verovala da mi kao pojedinci imamo glavni uticaj na sopstveni život, konce u svojim rukama, da svojom zaslugom mogu da postignem nešto u životu, da je dovoljno da želim i da se potrudim. Ali mi to sad ne deluje tako. Vidim da na mnoge stvari ne mogu da utičem, da nekad koliko god se trudila ne ide... Ne želim da se pretvorim u osobu koja eto tako postoji i sve prepušta slučaju i okolnostima, kojoj je sve drugo krivo za neuspeh, ali osećam se bespomoćno.
ICE (in case of emergency) je skraćenica u mobilnom za osobu koja je prvi kontakt u slučaju nečeg nepredviđenog. Ja sam stavio broj mog strica jer mi je otac umro a on mi deluje kao najpouzdaniji. Devojka je videla na google mail contact ICE number i njegovo ime i umislila da je on diler droge ice i posvađali smo se.