On je bio prvi momak koji mi se svidio kad sam došla na faks. Poslije 5 godina i sad je tako.
Jedva je čekala da živimo zajedno, da se osamostalimo, da se odvojimo od roditelja a sad ne može ništa da prođe bez njene porodice, niti imam privatnost niti imam mir, stalno i u sve se mešaju, ne može dan da mi prođe bez njih. Nisam tako zamišljao ovo sve al ne sviđa mi se nikako.
Da li je moguće da postanem opsjednuta bivšom djevojkom mog sadašnjeg muža?
Uvek dragim ljudima pišem ranije, u toku nedelje, da, ako su slobodni, provedemo kvaliteno vreme zajedno. Želim da ih vidim, da ih stvarno čujem, da odemo na kafu, ručak, u šetnju. Svi moji prijatelji su isti (i često se viđam sa prijateljima sa faxa, srednje, posla). Osim te jedne osobe koja se javi u subotu u 13h i pita gde sam i da se vidimo baš tada. Mislim da nisam kontrol frik što planiram, volim da najbolji deo svoje nedelje provedem na kvalitetan način i volim da bitnim ljudima dam to svoje najbolje vreme. Svakako da neću da čekam na druge, da sam bitna - planirali bi i oni mene i želeli da me vide. Ćao, zdravo.
Upoznali se slučajno u gradu, pa se i sreli nekoliko puta. Svaki put se obraduje kad me vidi i zastane da popričamo. Nađem je na instagramu, ona me prihvati, pošaljem poruku i ne odgovara. Ne razumem gde sam pogrešio.
Imam veliku želju da budem preduzetnik, da sam svoj gazda, donosim odluke, pravim strategije. Međutim, istovrmemeno mi trebaju stabilni prihodi i posao koji mi dozvoljava da imam slobodno vrijeme za sebe, prijatelje, svoju buduću porodicu i djecu. Par godina sam uporedo pokušala da napravim firmu međutim zamalo sam izgorela od količine posla i stresa. Šta kad budem morala da rađam ko će se time baviti. Imate li neke savjete i uspješna iskustva?
Otišla sam u trgovinu kako bi kupila novine, samo da bi pročitala članak, nove cure zbog koje me bivši ostavio toliko ju je hvalio, ona je uspješna, ima faks, novac, kupila sam novine, na izlasku iz trgovine šetala sam do doma i sjela u jedan park na klupu da pročitam, bilo je zimsko doba, kad ono neki gabor od 100kg, uopće nije lijepa.
Pravnica sam i slobodno mogu reći da su pravnici najgora vrsta ljudi. Bukvalno jednog nisam upoznala da nije iskompleksiran i sujetan. To je toliko umišljeno, da postaje smešno.
Momak mi je pričao da je imao jednu dobru drugaricu. Družili su se dok su studirali. Pričao mi je da su izlazili sa društvom i bili jako dobri. U povremenom kontaktu su i dalje, kao kolege. I kao, ništa više od toga... da bih prije mjesec dana (malo jače) saznala da su bili zajedno, i da su raskinuli jer se on vratio u svoj rodni grad. Još sam vidjela i njene komentare na njegovim slikama na Instagramu koje je on nakon njihovog raskida izbrisao. Ok, bili su zajedno, prekinuli.. ali zašto mi to nije ispričao i prećutao mi tako bitnu stvar. Još priča kako mu je to bila "dobra drugarica". Plašim se, jer je par puta odlazio u grad u kom je studirao, ne znam da li su se viđali i bili zajedno tamo... jako sam zbunjena i tužna.
Imam 22 godine i radim na zimskoj sezoni u Austriji. Imam jaku socijalnu anksioznost i ne mogu se opustiti pred puno ljudi. Ekipa me ne voli i često bacaju šale na moj račun. Nikad se nisam ovako jadno osjećao.