Morala sam da se vratim kući, oko 4 godine sam živela samostalno. Svaki dan se svađam sa mamom. Od svoje plate kupim preparat za negu, ona mi prebaci što ispitujem razne kreme na svojoj koži. Pitam da mi pričuva dete oko dva sata, kaže da može kraće, jer će plakati i da ona ne može da čuva kada plače. Onda dovede svoje drugarice koje su jako teške osobe i uvek neki cirkus sa njima. Jedna krenula obuvena u moju sobu i ja poludim. Posle me mama napadne kako sam jako loša ćerka, bezobrazna i nevaspitana. More mrš!
Radim u državnoj firmi na šalteru, kolegice obično odu više puta na pauzu, iza jedanaest se podrazumijeva da nema više toliko posla, a kući odu ovisno o količini posla koji taj šalter ima (od 14h do najkasnije 14:45h).
Stigao nam je dopis da ne smijemo ići kući prije 15h i da nesmijemo kasniti na posao, dakle moramo biti u 7:00 na šalteru.
Taj dopis je izazvao takav šok među zaposlenicima, kao da je to nešto neobično.
Još kao šlag na tortu opomenute su zbog neracionalnog korištenja pauze i izlazaka van radnog mjesta u trajanju radnog vremena.
Zahvalna sam na tom radnom mjestu, jer ne moram više raditi teške fizičke poslove, samo se ne mogu načuditi njihovom zadovoljstvu.
Sjetim se odmah ljudi koji rade i po 12h, po svim vremenskim uvjetima.
Pozvana sam na druženje od neke influencerice da pričam o perikama i imam svoj brand s perikama, a dolazi i neka njezina prijateljica koja će pokazati neke svoje perike koja ja nemam u svojoj ponudi. Iskreno ok, neću dramiti, ali ja se osjećam kao debil pored nje kao da manje znam od nje i sad ono dolazi ona i tamo će pametovati svoje, a ja svoje, ali ipak ona ima više znanja od mene u svemu tome, ali nema brand jer je službena osoba i ne može djelovat uživo malo mi bad zbog toga, ali uglavnom moj plan je da ja usvojim to njezino znanje, iskoristim ju na neki način, poberem sve njezine zasluge da bi moj biznis mogao još više rasti i razvijati se, uvrstit ću i te perike u svoj asortiman koje će ona pokazati, meni nisu bitni klijenti, nego samo novac, jbg znam đubre sam.
Muž moje kume je kompleksaš koji uvijek mora biti najglasniji, on sve zna, sve ima, svagdi je bio...Nitko nikada od njega ne može doći do riječi i uvijek napravi kaos oko djece i baš sve ode van kontrole dok je tu. Nedavno smo slavili rođendan djetetu i on nije mogao doć, a došla je kuma sa djecom. Svi smo uživali satima, pričali, družili se, djeca se u miru igrala, divota. Koliko samo jedna osoba može sve pokvatit.
U braku sam već 3 godine, super nam je, planiramo bebu, napravili smo svoju kuću, oboje radimo, apsolutno se slažemo ali je problem moja rođena majka. Rastala se od moga oca prije desetak godina, on je nažalost preminuo pre 5 godina, oseća se usamljeno, razumem… Ono što ne mogu da razumem je konstantno nabijanje grižne savesti jer imam svoj život. Ako ne nazovem sedmično barem, dobijem poruku “Živa sam ako te uopšte interesuje”, “Izgleda da me je lako zaboraviti zar ne…” ili “Imaš li ti majku?” NE MOGU! Konstantno izluđivanje…
Imam dečka pola godine koji se još uvijek zabavlja s bivšom i mene laže u facu. Govori mi kako mene jedino voli i želi... Mnogo ga volim i kada smo zajedno super nam je, ali uvijek imam sumnju da nikada neću biti dovoljna. Pomozite....
Pa ovo nije normalno nikako, ne prođe sekunda da ne mislim na nju, cijeli dan, cijelu noć, sanjam je stalno, poludit ću je*o te, šta mi žena uradi, ovo mi se nikad još nije desilo, a inače odrasto čovjek, samostalan 26 godina.. čudo je ta ljubav je*em ti..
Četiri godine sam se vukla sa njim u toksičnom odnosu i evo konačno mi se zgadio i ostavila sam ga. Naišao je novi dečko, sav po mojoj meri i divan prema meni. Nadam se da ću umeti sa njim jer sad više ne znam kako normalna veza treba da izgleda.
Živim dva života u Srbiji imam ženu i dva sina zbog posla stalno odlazim za Ameriku i tako imamo klinca i ženu.