U vezi sam sa devojkom dve godine i stvarno je volim, ali imam jedan problem koji nikako da joj priznam. Mnogo me privlače njena stopala. Par puta sam joj masirao stopala i svaki put sam hteo da joj kažem da mi se to baš sviđa, ali me bude blam da to izgovorim naglas.
Drug se naljutio na čitav svijet jer mu je otac koji živi u inostranstvu uzeo ključ od kuće (drug sad spava kod bake s majčine strane), jer neće da radi, nema para a svaku drugu noć pijan ili naduvan. Na svakom poslu treći dan napravi sr*nje. Vidim se s njim jednom u 10-12 dana, platim pivo malo zablejim i to je to. Ali on i dalje ne konta da je problem u njemu jer ima 32 godine a ne želi da radi, žali se kako nema normalnih cura itd...
Završio sam fakultet, i 2 moja brata također. Sad me sramota da sam se cijelo odrastanje sramio roditelja, siromaštva, renaulta 4 s kojim me tata vozio u osnovnu školu... Od svojih usta su odvajali da nas sve školuju, radili oboje od jutra do mraka... Svi smo bili odlični učenici i na budžetu ali svejedno su se satrali, oboje bez visokih škola ali sa željom da mi napravimo nešto od sebe.
Zanima me kako se osjećaju djevojke koje znaju da imaju tog nekog ko je za njih uvjek tu i kome se god vraćaju kad ih se ostavi ili povrjedi. Jel vam bude žao tih muških bar malkoc nakon što opet odete jer ste našle "pravog"?
Borim se sa anksioznošću i depresijom, muž kad se posavđamo govori mi kako sam nesposobna i da bi se ubio da je na mom mjestu davno, a ja se stvarno trudim da mi bude bolje.
Žao mi je što moja kolegica nikako ne može da shvati da njen ljubavnik nikada neće ostaviti svoju ženu. Ako to nije uradio nakon dvije godine, neće ni sad. Proćiće je najbolje godine u čekanju, a njemu je super.
Mrzim čistunce. Zaručnik je inače iz druge države i onda mi često zna govoriti o tome da kako kod njega u kući sve mora biti cakun pakun, da ne smije nijedna mrvica biti na podu, da je sve uvijek uglancano, čisto i kad se tamo ruča ili večera, da se odmah nakon jela mora sve to oprati (teče, tanjiri itd) što znači da ne možeš niti 5 minuta pričekati da ti se hrana slegne, nego odmah 'ajmo peri 🙄 Isto tako je govorio da njegov 'gospodin' tatica ne podnosi kad žena/cura ima nalakirane nokte ili spuštenu kosu. A njegova sestra čim se ustane, umjesto da kao drugi normalni ljudi prvo popije kavicu, doručkuje.. ma ne! Nego odmah pospremi krevet jer što, počet će se krokodili skupljati?! 🙄 Znači ništa mi nema mrže od tih čistunaca kojima je samo na pameti da sve blista i takvi su najgori. Jednom je moja mama rekla da bi takva gamad prije primjetila prašinu nego mrtvog čovjeka pored sebe, isto tako je i jedan čovjek rekao da svi ti ljudi koji previše čiste da je to zato jer su prljavi u duši.
Nekada ne znam kako da se nosim s društvom. Smatram se zaista dobrom osobom, dosta stvari me ne interesuje, poput toga kad je i šta ko kupio, kad se ko ženi/udaje, kad će ko dobiti dete, ako vidim da je nekome neprijatno, ne ispitujem o toj situaciji, ili krenem da ga izvadim iz neprijatne situacije, ali ljudi kao da to ne cene. Štaviše, i ne tražim da cene, meni je super sa ljudima koje imam oko sebe (mali krug ljudi), ali ovi drugi nekada iz čista mira znaju da "ujedu", ili oni mene ispituju o stvarima za koje ja njih me pitam, ili jednostavno iznesu neku uvredu, premda sam uvek maksimalno tolerantna i poštujem svačijie različitosti. Čini mi se da "stara škola ponašanja" ne opstaje u svetu današnjih mudrica i bezobraznika.
Dođem prvi put u teretanu i u svlačionici lik opušteno izlazi go ko od majke rođen iz tuš kabine i gologuz se šeta tu, maše prangijom. Je l samo meni to bizarno?? Muškarac sam ali kakvi su to p*derski fazoni, apsolutno mi ne prija da gledam druge muškarce gole i ne znam kako ih nije sramota.. ili je to do mene samo?