Najbolji drugar iz mladosti sa faksa, ma bio mi je barjaktar na svadbi, top lik, zovem ga i javlja se i kaže on meni: e sad sam kod prijatelja, zovi me sutra uveče. Kome nije jasno zašto ga više neću zvati, neka tako i ostane, bolje bez objašnjenja jer ionako nećeš skapirati.
Mrzim brak, decu, žrtvovanje za muža/porodicu, kuvanje, čišćenje itd. Nemam ništa protiv ljudi koji to sve žele i vole, ali ja to ne mogu.
5 godina i 4 mjeseca veze... Upoznali se na nemogućoj lokaciji gdje se nikad ne bi očekivalo da se dvije duše mogu sresti. Ona 19, ja 24 godine. Ja u Sarajevu, ona 100km od Sarajeva živjela. Došla u Sarajevo na fakultet, preselila se...
Prelijepe godine smo imali, najljepše trenutke... Duša me boli. Moralo se završiti. Stavio sam ispred nje i posao i karijeru, a odustao od stvaranja porodice.
Pozvao je... Pričali... U meni sve puklo, raspao se na 1000 komada... Za njeno bolje sutra, ovako je bolje. Nije nam suđeno bilo, nisu nam se na kraju zvijezde spojile.
Ona je i dalje moje sve... Svaku noć se vozim, sam, gradom, patim, ujutro se nekako sastavim... Kažu mi da sam se promijenio, a ne znaju da sam se raspao na najsitnije komade...
Svadba mi je uskoro, dečko i ja smo se posvetili maksimalno da sve organizujemo kako treba, ipak je to jednom u životu. Fokus nam je na gostima, sa ugostimo samo drage i bliske ljude i da se na našoj svadbi osjećaju prelijepo. Međutim, svi su se počeli petljati, milion puta u danu mi kažu šta će ti dekoracija, to je bacanje para, da je naša svadba ne bi izabrali te ljude da nas fotografišu… Baš mi je krivo što se na kraju od tih ljudi koji su nama dragu niko ne raduje, nego nasuprot svojim nepotrebnim ispadima kvare sve…
Kad sam bila deblja svi su mi govorili debela si, sad kad sam smršavila govore osušila si se, urazumite se!!
Imala sam nekada veće grudi, ali već dugo vremena izuzetno male zbog hormona ili čega. Jako želim da uradim grudi barem da imam nešto, ali plašim se osude drugih, svakao nisam neka mega riba i nisam baš poštovana u društvu. Nisam jedna od onih lepih popularnih devojaka kojima niko ništa ne kaže šta god da urade na sebi. Mnogi ljudi me poznaju kao jadnicu i ružnu
ne znam šta da radim…
Pitam se da li ćemo kupiti naš stan?! Zarađujemo ok, ali cene stanova su haos, troje dece, i privatnici, znači plaćamo sve sami. Ja ne znam koliko ljudi zarađuju kad mogu kupiti stan po ovim cenama?!
Dobila sam prvu desetku na fakultetu i to iz jednog od najtežih predmeta na fakultetu, ali prepisala sam sve. Moja majka je bila toliko srećna, uzela je svoju ušteđevinu i kupila mi je sat od 3000e koji dugo želim. Osećam veliku krivicu i ne znam šta da radim, ona naravno ne zna…
Zgadila mi se najbolja drugarica sa kojom se družim još od osnovne škole, a sada smo 3. godina studija. Teško mi je da bacim prijateljstvo koje toliko traje, ali ja vise njene ispade ne mogu da tolerišem. Bili smo zajedno na letovanju i tu mi je već prekipelo od nekih njenih postupaka, ali sada je prevršila svaku meru što se tiče jedne stvari koje radi i za koju mi je tek nedavno rekla. Tajno se viđa sa bivšim očuhom, ili ti majčinim bivšim. On je živeo kod nje i njene mame nekoliko godina, da bi se pre 2 godine odselio (prekinuli su). Drugarica kaže da je bila dugo zaljubljena u njega i da je potiskivala, da bi od početka ove godine stupila sa njim u kontakt i u neki vid "veze". Tajno idu na večere i spavali su nekoliko puta. Znam da voli starije muškarce i uvek sam je podržavala, čak i kada nije trebalo. Bilo je tu oženjenih i svakakvih, ali ovo. Jasno sam joj stavila do znanja da je to bolesno, bez obzira što on više nije sa njenom majkom. Smučila mi se.
Trenutno sam na trudničkom bolovanju, imam dosta slobodnog vremena, ali mrzim kad me neko nazove bez prethodne najave! (Tu ne ubrajam roditelje, supruga i neke baš bliske ljude.) Uglavnom se sada ti pozivi svode na masu vrlo intimnih pitanja i savjeta koji graniče sa sujevjerjem, a to me strašno nervira!