Kako je lepo kad plačeš sam uz neke pesme, pa ih posle nekog vremena poslušaš sa bliskim ljudima u mnogo drugačijem raspoloženju. Shvatiš da je sve prolazno i da ipak nisi sam.
Muškarci treba da budu sposobni, radni, spremni da podižu decu i ženu. Treba da imaju konkretan i stalan posao, što više plaćen, to bolje. Muškarci treba da znaju da urade osnovne stvari po kući, da skuvaju ponešto, da budu vaspitani da ne ostavljaju stvari kojekuda i ne budu aljkavi, da uskoče ženi kad treba i kad ne može da obavlja kućne poslove (prehlada, premor, odsustvo od kuće iz nekog razloga). Treba da izdvoje vreme za decu uvek, ali i za sebe. Žena treba da održava kuću, bude uredna, da se posveti deci, ali i sebi i da drži do sebe. Muškarac treba da obezbedi ženi sve za kuću, kao i deci, a nekad i da obraduje ženu. Žena treba da radi neki lagan posao čisto da bi imala za neka (mala) zadovoljstva i za ne daj Bože dane. Ako je muž baš uspešan, onda ne mora ni to, jer taj muž i slučaju razvoda ne sme da zapostavi bivšu ženu i decu. Eto, to je moje mišljenje, osudite me koliko hoćete.
Od malena se trudim, ne da budem dobra, nego da uspem bar u onom prosečnom da neko ne kaže "vidi je, nije sposobna". Dok sam bila srednja škola - "koji ćeš fakultet?" kao da se podrazumeva da mora... Upišem državni fakultet u Bogradu, upadnem na budžet, odem u dom, završim u roku skoro jedina sa smera - sledi pitanje "Kad će master?". Master završim druga po redu iz grupe, u roku, sa prosekom preko 9,5... sledi "Ajde sad doktorske, možeš ti to".... i onda shvatiš da ne treba da osluškuješ dal si u društvu dobar, već da osluškuješ sebe da li si sebi dobar. Shvatila sa 24 godine, opet na vreme. Tad kreće divan ples života. :)
Ima devojku sa kojom stalno raskida pa se pomire, voli je..a mene stalno zove da se vidimo. Inače ja sam mu bivša devojka, bili smo zajedno pre nje...
Počinjem nešto što liči na vezu sa osobom koja mi se dopada, ali koja veći deo godine nije tu zbog posla, a kada je tu podeljen je na decu, roditelje, obaveze. I ja imam svoje dvoje dece s kojima živim, njegova deca ne žive s njim nego sa bivšom ženom, pa oseća krivicu kada nije sa njima. Pri tom, godinama nisam htela vezu, a naročito ne sa nekim iz grada u kome živim, ali eto, izgleda da je to prošlo vreme, ipak sam rešila da probam.
Do svoje 30. godine, kad nisam bila u vezama, seksala sam se sa kim god sam htela, ko god da me je privukao, završila bih u krevetu sa njim, više sa muškarcima, ali i sa ponekom devojkom. Ne kažem da su to bile stotine ljudi, daleko od toga, ali nisam se opterećivala brojanjem. Uvek naravno sa zaštitom. Sa kim mi se seks dopao, ponovila bih više puta, sa kim ne - odmah ćao. Tokom 6-7 godina sam bila u kombinaciji sa drugom sa kojim sam se super slagala drugarski, plus par puta mesečno i super seks. Smeh, zezanje, seksanje, ali nismo bili u fazonu da budem u vezi, bilo nam je lepo tako kako je bilo i ja sam se viđala i sa drugima (za njega ne znam). Sa 30 sam se udala i ne bih nikad prevarila muža. Super nam je i brak i seks evo već godinama. Devojke, ne opterećujte se brojevima. Ako vam se seksa i radite to. Seks je nešto najlepšte u životu, nemojte sebi ograničavati ta iskustva samo zbog osećaja "nemoralnosti" i sl. To su sve izmišljotine. Uživajte!