Ja sam naporna osoba. Sama sebi sam nekad teška. Iako se u društvu trudim da budem zanimljiva i komunikativna, često se opterećujem nekim stvarima i onda dođe do toga da se započnu neke ozbiljne i teške teme.. Dok druge devojke misle tipa o izlascima, ja uvek brinem neke brige... Lagala bih kad bih rekla da bih volela da sam površna, vesela, bezazlena devojčica, ali definitivno bi život bio lakši i meni i okolini. Barem kad bih uspela da se promenim, da budem malo pozitivnija, da se distanciram od ljudi i stvari koji u meni bude nezadovoljstvo, kad bih naučila da filtriram emocije... Znam, znam, terapija...nemam mogućnosti za to.
Dođe mi da otkažem svadbu. Pola svojih gostiju nisam mogla da pozovem jer je momkova familija uzela više od 50% mjesta za svoje goste. I dok ja stavim na spisak rodbinu, porodične prijatelje i kumove, ostane mi knap. Za moje društvo i kolege sa posla nema mjesta iako su mene svi zvali. Osjećam se kao debil.
Svet je mali! U Rimu sam upoznala uživo devojku koja mi je poslala davne 95e paketić u okviru neke pomoći Srbima i srpskoj deci tokom rata. Ona je iz Engleske, Sarah. Bile smo u istom hotelu i kad je čula da sam iz Srbije, opisala je kako je poslala paketić i tačno sadržaj paketića. Bila je i njena slika koju ja nisam sačuvala, nažalost! Ali sada smo frendice na Insta i Fb i ja sam presrećna, a i ona i imamo zajedničke slike i ugovaramo zajednička putovanja.
Imam 28 godina, završio fakultet i master. Imam kompaniju od 10 zaposlenih i zarađujem odlično. Jedini problem koji imam jeste da sam navikao živjeti "dupli" život. Imam ženu ali ljubavnicu volim najviše na svijetu. Problem je taj što mi je žena Azijskog porijekla koju sam upoznao tokom rada u Americi i svako malo me podstiče da se vratimo tamo (otišao sam sa 23). Ali ja ne želim da napustim trenutno svoju državu zbog porodice, prijatelja i ljubavnice za koju sam se jako vezao. U životu ne znam da držim balans i želim svima poručiti da razmisle prije nego što donesu ljubavne odluke!
Ne mogu da shvatim balkanske roditelje... ćerke brane i dižu u nebesa, očekuju da i zetovi njihove ćerke gledaju kao princeze. A sinove tek još više veličaju, od snajki očekuju da budu njihove druge mame, sluge i kućne pomoćnice. Bez prava glasa. Roditelji, spustite se na zemlju, nisu vaša djeca Bogom dana niti su oni prinčevi i princeze. Ne liječite svoje živce i komplekse na tuđoj djeci.
Gladna sam, a treba malo da smršam i sad se lomim da li da jedem. Uh, svakodnevna borba.
Pomogla sam divljem crnom mačoru jer je bio pregladnio i bolestan. Evo, 8 mjeseci iza prvog susreta, spava mi na dnu kreveta i prede.
Upoznala sam devojku koja se udala za bivšeg muža po drugi put i opet su se razveli.
Nekad sam se radovala porodičnim okupljanjima, a sad nas ima sve manje i teško se nosim s tim...