Gen Z je meni apsolutno sjajna ekipa sa sjajnim vrednostima - ja nisam Z ali se konačno sa nekim razumem. Hvala im! Bilo je vreme da dođe neko ko će konačno reći da je ceo taj radimo dok nam oči ne ispadnu narativ ostao iz istorije kad smo orali zemlju jer smo morali, 21. vek je čoveče, ideja da neko radi 40 sati nedeljno jer MORA je toliko sumanuta da ja ne kapiram kako ljudi ne vide da je sumanuta - tačnije sada će morati da vide jer Z deca u San Francisku imaju sad neki ceo pokret easy jobs, napuštaju masovno visoko plaćene poslove (tzv dinamično okruženje i te fore karijerni uspeh) i zapošljavaju se kao npr. cvećari za 18 sati rada nedeljno maks i za dovoljno para da se pokriju basic needs, a onda idu i žive, vole, rade neke svoje stvari i zezaju se. Niko ne kaže da ne treba raditi, prirodna potreba čoveka je da nešto stvara i nečim doprinosi, ali raditi teško i kao to je onda znak nekog karaktera ili čega god je totalno istripovan narativ koji ova generacija menja.
Kad ti je teško, dopusti si da plačeš. Naljuti se ako treba. Pričaj s nekim. Pusti emocije da izađu, ali ne da njima upravljaš, već da ih oslobodiš. Svaki gubitak, svaka teška situacija s vremenom dobije smisao i donese nešto dobro. Teško je to vidjeti u trenutku, ali zato ne dopusti da te loši osjećaji zavladaju. Imaj vjere. Traži ljepotu u ljudima i stvarima oko sebe – svijet postane ljepši kad ga takvim gledaš. Volite se dok ste tu. Oprostite onima koji su vas povrijedili, ali prije svega, oprostite sebi. Život je prekratak za gnjev🫶
Tko god da jesi, gdje god da jesi, glavu gore i ovo će proći!
Našla sam dečka koji je dobar, pažljiv, ali mi jako smeta njegova privrženost porodici, mislim da sutra neće moći da se postavi za mene i da će njih uvek da stavi na prvo mesto…
Prije par godina sam slučajno na parkingu svojim autom lupila od tuđi parkirani auto. Čekala sam nekih pola sata da se vlasnik pojavi, međutim nisam više imala vremena tako da sam ostavila papirić s objašnjenjem i brojem telefona. Nakon nekoliko dana nazvao me (sudeći po glasu) mlađi dečko: “pozdrav, jel ovo autoškola”. Ne znam jesu li ta dva dešavanja povezana, ali se i dan danas smijem na to.
Krivo mi je što moj rođeni brat i njegova žena konstantno misle da sam ludača i osuđuju neke moje poteze vezano za rastanak od muža, a hvala bogu, nisu doživeli šta sam ja doživela i ne znaju kako je biti u takvoj situaciji. Nije sve crno i belo. Lako je dati savet dok si udaljen 6000 km a pritom nisi doživeo tako nešto. Moja situacija zahteva vreme i taktiku a ne samo e pokupi prnje i decu i idi. Evo otišla sam, sad mi treba vreme da malo udahnem vazduh, pa napravim sledeći korak, a to je podnošenje zahteva za razvod. Ne želim da ulazim u rat i pravim cunami ako ne moram. Dok njih dvoje misle da to sve treba odraditi na brzinu, sad i odmah, kao kada skidaš flaster, cap i gotovo. Pa ne ide to baš tako. Njih dvoje smatraju da sam luda što ne pravim cunami (a u skladnom su braku već 30 godina). Ne sudite ljudima nikad, pogovo ako niste bili u njihovoj situaciji. A i da jeste, oni nisu vi. Nijedna osoba, nijedan brak, nijedan razvod, nisu isti po difoltu.
Moja prva ljubav ona prava ljubav... ostavio me je jer se bojao veze na daljinu i mogućnosti da neće moći da mi priušti lep život. Slagao me je da ima drugu devojku i tako ostavio. Mnogo sam patila i plakala, posle par godina sretnemo se u kafiću ja sedim sa njegovom sestrom varnice pršte kao i prvog dana... Izbila svađa u tom kafiću, jedan monstrum me je napao niko nije ustao da mi pomogne da me odbrani sem njega, njega koji me je gledao, njega koji je znao kakva sam, njega koji je znao da u svakom trenutku moj oklop snažne i jake osobe može da pukne. Hvala ti M❤️. Nakon toga došao je da popričamo i saznala sam pravu istinu, uvek me je voleo i nije me varao.... Šteta izgleda da smo se voleli u pograšnom trenutku. Volim te M❤️ i hvala što si ispravio moje mišljenje o tebi i znaj da sam tu uvek.
Sutra mi je rođendan i naručio sam sebi jedan lep poklon. Prije sam molio neke ljude za to sada više ne moram. Kupite sami sebi poklone jer sami sebe najbolje znate. Život je kratak i ako volite knjige kupite si knjigu, ako volite putovati odputujte negde, ako volite piknik idite na piknik, jer vi to zaslužujete.
Više bi volela da sam ostala tetka koja udavala se nije nego što sam prošla pakao braka i bezuspešne borbe za bebom. Sa 45 sam propala kao da mi je 65 i fizički i psihički isceđena kao limun, a završiću život kao stari panj.
Najjači su mi ovi profesori, instruktori vožnje itd. koji govore kako su pre generacije vozile sa 12-13 godina i onda dođu da polažu i znaju već da voze. Pa ne, evo rodićemo se naučeni. Kao i mene što je prof. jednom izgrdila jer nešto nisam znala, kao da je ne znam šta, umesto da mi objasni i nauči me. Trebalo je da dođem naučena, onda mi i ne treba škola. Stvarno se ovim stvara pritisak. Pa šta sad, treba svako ko napuni 12-13 godina da vozi odmah po selu (kako će oni u gradu, pitam se) i da dođe naučen jer što bi se instruktori mučili, bože.
Pogrešnu sam osobu izabrala za kumu i to sam uvidela UOČI samog kumovanja, da ne kažem na par nedelja pre i posle venčanja. Tolike ljubomore, zlobe i distance koja se stvorila pre i nakon venčanja neko da mi je pričao ne bi mu poverovala. Ne znam da li je meni ili njoj bilo žalije što je do kumstva došlo...niti je meni bilo da otkažem, niti njoj da odustane.