Ja moram napisati: svi objavljuju slike srećnih porodica, dečjih rođendana, svadbi i Merlinovu pesmu Nek zauvijek bude ovako.
Dajte budite originalni, samo se kadrovi i lica menjaju, sve isto.
Na svadbi znam protokol: dolazi se, prvi ples, torta, a taj prvi ples svi gledaju što luđe da naprave i sve zarad snimka i da bi se pričalo kako su cool.
Dečiji rođendani isto, zovne se gomila dece u vilu ili igraonicu, za šta bre???
Smarate.
Ne mogu vam opisati kako je lijepo kada nađete osobu kojoj se možete predati… Svu ljubav svijeta osjećam prema svom dečku.
Nisam ljubitelj životinja i nerviraju me ljudi koji čuvaju pse i mačke. Ako se ikada budem ženio devojka isto ne sme da bude ljubitelj životinja i da njeni ne čuvaju ništa.
Moj otac je danas bacio pun tanjir hrane koju je moja majka napravila, i koju smo svi zajedno jeli. Uzeo je zalogaj i onda muljao i ispljunuo i potom je krenula tirada o tome kako smo svi krivi, kako se zajebao u životu i sl. Nisam više klinac ali svaki put kad se desi nešto ovako osetim se užasno. I ovako je teško i kad se desi ovako nešto postane mi još teže.
Imam problem kojem ne zna kako pristupiti. Smeta mi što kad zbog nekih obveza odgodim dogovor/viđanje s dečkom on odmah ima dogovor s društvom. On nikad ne odgađa izlaske sa mnom i znam da sam mu prioritet i nikad me ne isključuje ili planira bez mene. Znam mu društvo i svi su me prihvatili te sam uvijek dobrodošla. Također nije svaki dan s nekim, ostane on doma odmoriti bar 2x tjedno, čujemo se telefonom ili na video ako nismo skupa, stvarno je sve korektno. Ali opet imam osjećaj da sutra raskinemo on bi nastavio dalje kao da ovo između nas ne postoji.
Već 4 godine sam u vezi sa momkom koji je fin, kulturan, ima dobar posao, iz fine je kuće, završio je fakultet, zgodan je...ali ne volim ga kao budućeg muža, nego samo kao čovjeka. Nikada mi se nije ni sviđao, ali sam pristala da budem s njim u vezi samo jer kad sam ga upoznala imala sam već 29 godina i htjela sam samo da budem s nekim u vezi. Ne udaje mi se za njega, ali sam svjesna da ako raskinem da nikad neću naći drugog, jer je sada 95% muškaraca oženjeno u mojim godinama.
Počeli su da mi se gade ove trans žene, stalno iskaču po internetu. Ispiranje mozga. Jadna nam buduća pokoljenja.
Kad god muževa porodica treba da dođe uvijek se posvađamo. I ne, nisam ja ta koja izazove svađu. Trudim se da ih lijepo dočekam, da sve bude na svom mjestu, da ih ugostim, ma da sve bude tip top. A on tad bude nervozan, spava mu se, ja mu ne dam odmoriti, i tako krene.. tako da nekad kad stignu meni faca bude već obješena, jer me umori to njegovo ponašanje, samo što ne počnem plakati pred ljudima. Čim oni odu on bude ok. A inače se vole i nikad se ne svađaju. Samo meni napravi pritisak. I haj pogodite ko ispadne vještica. Pa snaha.