Razočarana sam u sve, imam 29 godina za koji mesec ću 30. Studiram 10 godina težak faks i zbog drugih okolnosti. Ostao mi je još diplomski. U dugoj sam vezi, kada sam položila poslednji ispit svi su navalili kada će venčanje, kada će deca, a ja trenutno nemam ni posao niti želju ni volju ni za čim. U vezi nema strasti, imam osećaj kao da smo dva cimera. Teško mi sve ovo pada, pri tome ne znam kad pre 30 punim.. Prebrzo mi je sve ovo prošlo, kao da se nalazim u nekom začaranom krugu.
Razlikujem se od svoje porodice, ne mogu vise sa njima dane da izdržim, izluđuju me. Njihovo ponašanje iz dana u dan je odvratno. Ja kao njihovo najmlađe dijete moram ih konstantno opominjati za njihovo ponašanje, izgovorene riječi, tračeve itd. Pitam se kako sam uopšte postao ovakav, a da su mi oni roditelji. Oni me sigurno nisu odgojili, ni niko sa strane. Toliko mi je žao što nemam sredstava da se odselim od njih. Kada spomenem selidbu oni mene optužuju da sam psihički bolestan i da sam ja kao "poseban" slučaj, kako to svi mogu ovako živjeti a ja ne. Ljudi ja iz dana u dan izluđujem, svjestan sam toga ali nemam uslov da promjenim to. Samo želim svoj mir.
Jedva čekam dan kada ću prestati biti ovolika jadnica... Pre 3 nedelje sam ga blokirala, a sinoć sam ga ponovo odblokirala samo zato da bih videla da li će mi poslati poruku ili pozvati.. Svesna sam da neće i stvarno ne znam zašto ovo radim kad on i nikada nije bio za mene, ali ne mogu da se naviknem da se više nećemo čuti..
U mom gradu žive muž i žena, on je fotograf, a ona psiholog. Oboje kupuju pratioce na instagramu. Nešto razmišljam, zar u 2025oj neko očekuje da će klijente privući brojem pratilaca, dok im je u isto vrijeme sadržaj profila poprilično loš...
Unakazio me je zubar. Uzeo 2000e za izmišljen problem. Već dve godine ne mogu da pričam, radim, ni da razmišljam o porodici. Pare ću zaraditi, ali plašim se da nikada više neću moći da funkcionišem. Idem od zubara do zubara, svi pokušavaju, uzmu 1000e i ne poprave ništa.
Bila sam 8 godina sa svojim dugogodišnjim momkom (trebalo je biti 9 godina idući mjesec). Prokockala sam ovu vezu tako što mi se javio neki momak i počeo da flertuje sa mnom. Moj sada već bivši momak je ispao povrijeđen jer sam ja to napravila njemu. Iako je on planirao da jednog dana osnuje porodicu sa mnom, ja sam to prokockala sa jednom glupom greškom. Jedan savjet nikada nemojte povrijeđivati osobe koje su spremne da daju život za vas i da napuste sve.
Najbolja stvar koju sam ikad uradio je što sam prešao u privatnike. Posla nema uvek, finansijski nije sjajno, ali meni ovo što sam glavni i ne moram da se ubeđujem sa ljudima nema cenu. Na svakom poslu sam imao iste probleme. Sad je mir i tišina.
Nikad se neću osjećati starom. Ja se i sad sa 46 osjećam odlično, a sa 80 ću isto biti ovako luckasta. Ako sam do sada sve ovo pregrmila, onda mogu još toliko al opet ću biti vesela. To je poenta, zadržati osmijeh bez obzira na okolnosti.
Nešto razmišljam, kad se sve sabere i oduzme, više sam voljela svekrvu bivšu, od bivšeg 😂 Kakva je to žena bila ljudi moji, šteta pa na majku nije povukao, nisu sve svekrve loše, zapamtite to!
Imam 48 godina, u braku sam 28. Obična sam žena. Nisam nikada prevarila muža. Ali maštam o tome da me voli pravi muškarac. Neko ko će želeti da me spozna, ko će moći da mi parira svojom pameću. Muž mi je dobar čovek, ali je prestao da raste i razvija se. Prerasla sam ga. Upinjem se iz sve snage da ga slušam, da ga podstaknem na razgovor... Ali sve je tako isprazno. Ne inspiriše me, ne dobacuje, jednostavno teme i nivo znanja o njima mu je kao meni pre 20 godina. Ni seks ga ne zanima kao pre. A ja žudim da volim i budem voljena, da se sa nekim smejem i razumem, dopunjujem. Vodim inspirativne razgovore sa prijateljima, ali kad dođem kući tako je gluvo i pusto.