Muvao me je jako lep i zgodan muškarac. Uz to je obrazovan i čujem da je dobar čovek, na dejtovima mi je bilo baš lepo. Ipak sam ga odbila jer sam mislila da mi neće biti veran. Ja sam prosečno lepa i zgodna, a bivše su mu kao modeli. Videla sam i kako ga gledaju neke devojke u prolazu. Prosto ne bih bila mirna pored njega i presekla sam, ali nekad se kajem...
Moj muž je bio sve što žena želi. Sva njegova pažnja je bila usmerena ka meni. Dostupan za mene 24/7. Uvek uz mene i kao podrška i kao prijatelj, ljubavnik, ma sve.
Klasična priča, poželela dete s njim a onda obrt.
Beba ima skoro godinu dana, njega kući nikad nema, prijatelji, kolege ma sve mu bitnije od nas.
Ode posle posla na pivo, ni ne javi mi da će kasniti, dođe uveče.
Kuka kako on ne može ovo, kako je njemu naporno, kako pada u depresiju, a nijednu obavezu nema prema detetu, doslovno nijednu. Ne sređuje kuću, ne kuva ručak, ne čuva dete, ma ništa. Ali njemu je naporno, šta tačno?
Ako ga odbijem za sex, naljuti se kao da sam mu oko izvadila.
Muka mi je od njega. Tek sad razumem žene koje ostaju, gde ću ja? Sama u velikom gradu, roditelji daleko, kirije otišle u nebesa, treba dete u vrtić upisati, treba sve to plaćati, ići na posao. Kako? Ostajem i trpim a gomila mi se bes, tuga i gorčina. Ne znam koliko ću moći ovako, osećam se kao u kavezu, zarobljeno.
Evo, ne znam, ali meni ne smeta kad mi se neki ljudi jave nakon 100 godina jer im treba usluga. Imam na Fejsu kolege sa faksa koje realno nisam ni vidjela ni čula već godinama, nemam neku potrebu ni želju družiti se s njima, ali ono, drago mi je da postoji način da komuniciramo ako to poželimo. Tako mi se prošli tjedan jedan javio i tražio uslugu. Meni nije bilo teško i rado sam mu to riješila. Na to mi kolegica s posla komentira kako se njoj gade ljudi koji te se tako sjete kad im treba neka usluga, a inače niste u kontaktu. Ja to uopće nisam tako negativno doživjela niti vidim neki problem.
Znam ženu koja je kćerkama, ima ih 3, napravila kuću i svaka ima svoj ulaz. A čuvala babe za 200€ i opet uspjela da im napravi kuću. A neki roditelji kažu "neću im ja praviti, nek se snađu" ili nisu htjeli raditi, ili su trošili pare na gluposti. Sve je do toga kakav si čovjek. Za mene je ova žena pravi roditelj, sigurno je više bila gladna nego sita samo da ih stambeno obezbijedi. Velika je to žrtva.
Shvatila sam da sam 5 godina provela s krivim muškarcem i ignorirala nepremostive mane i njegovo iznimno toksično i nestabilno ponašanje samo jer mi je bio nevjerojatno zgodan i zbog dobrog seksa... nakon nekog vremena napokon sam upoznala divnu osobu, ali sada je problem izgled (točnije višak kilograma), sve ostalo je u savršenom redu😭 On je i sam napominjao da bi trebao smršaviti, no pitam se je li u redu izravno reći osobi da mi to smeta i da bi trebao nešto poduzeti, iako se tek jako kratko viđamo?
Majka u 62.godine počne da radi na trafici. Ona zakleti nepušač, mnogo se nervira što mladi kupuju cigarete. Iz revolta, kad dođe neko mlađi da kupi cigarete, ona ga pita dal će ove na kojima piše da ćeš da dobiješ infarkt ili da se šlogiraš, ili da nećeš imati decu, ili najbolje da prestaneš da pušiš. Carica.
Imam koleginicu na poslu koja stalno posti, ne preskače velike postove, ide nedeljom u crkvu. Stalno to propagira, za sebe priča da je velika vernica, ali zato ne propušta da ogovara kolege, u stanju je da izmisli čitavu priču o nekome da bi ona ispala sjajna, stalno glumi žrtvu, svi su loši prema njoj a ona je med i mleko, namazana svim bojama. Skoro me je isprozivala da sam grešna jer ne postim a kad sam joj rekla da stalno krši 9. zapovest a verovatno i još neku smrtno se uvredila.
Muškarci, da znate koliko seks zapravo nije bitan ukoliko imate ono nešto i ukoliko ste jaka ličnost, pažljivi, brižni, duhoviti. Može da bude bitan samo ako nemate ništa drugo da ponudite. Važi i za devojke isto.
Prije 3 godine počela sam izlaziti s jednim dečkom jer sam mislila da ću preko njega dobiti vezu za posao. Iako sam znala da se on sviđa mojoj prijateljici to me nije sprječilo jer sam imala svoj cilj. Veza nije uspjela, posao nisam dobila, a prijateljica me samo bez riječi odrezala iz života.
Danas imam dobar posao, uspješna sam i kada se sve činilo dobro svidio mi se i jedan momak, ali nisam ništa poduzela po tom pitanju. To sam povjerila kolegici s posla koja je nedugo nakon toga počela izlaziti s tim momkom iako je znala da se on meni sviđa i cijelo vrijeme mi se smijala iza leđa, a glumila prijateljicu.
Kritikovali su mene i supruga zbog strogog odgoja, bili smo isti i prema kćerki i prema sinu, izlazili su, putovali, imali momke/djevojke ali se uvijek znalo: nema alkohola, nema cigareta, nema droge, nema druženja sa klošarima, nema loženja na kriminal i rijalitije, nasilja nad slabijim, starijima se javiti učtivo i svakoga poštovati dok tebe poštuje. Moj sin i kćerka su danas vrijedni studenti, sportisti, zdravi i sretni , dok su djeca liberalnih roditelja narkomani, dileri, neki su preminuli od predoziranja, treći su u zatvoru, četvrtima su kćerke u rijalitiju. Sad neka kušaju supu koju su sami skuhali.