Iako mi se život raspada, ponosna sam na jednu stvar: u roku od 6 meseci smršala sam 12 kilograma uz trening i ishranu, i dovela kilažu i izgled do savršenstva!!
Obuzme me bes kad vidim koliko neki ljudi zarađuju a to čime se bave ne doprinosi ničemu zapravo ni društvu niti bilo čemu. Neka zanimanja koja bi možda trebala biti samo neki vid zabave i rasterećenja zapravo donose najviše novca. Recimo sportisti koji eto se "igraju loptom" zarade koliko običan čovek ne bi za 3 života svoga. Dal je moguće da onaj što recimo hrani ljude, što leči ljude, što čuva prirodu i životinje, što zida i gradi, onaj što se bavi naukom itd. živi kao crkveni miš i jedva preživljava? Poražava me to.
Upoznali smo se kad sam imao 17. Bila je prva u svemu. Kliknuli smo odmah, kao da se znamo oduvijek. Bili smo zajedno tri godine. U listopadu 2022. zajedno selimo u Njemačku – tražiti bolji život.
Za zimske praznike dolazimo kući u Hrvatsku. I u ta dva tjedna, ne vidimo se ni jednom. Na povratku za Njemačku – tišina. Kad stignemo, kaže mi da se iduće godine vraća doma, da upisuje faks koji je oduvijek htjela. A ja, umjesto da je zagrlim i kažem 'Idem s tobom' – kažem da neću. Samo to.
I s tom jednom rečenicom sam sve slomio. I nju. I sebe.
Danas sam s drugom curom već dvije godine. Zajedno idemo u Švicarsku. Sve izgleda kako bi 'trebalo'. Ali duboko u sebi znam da to nije to. Niti će ikada biti. Jer kad izgubiš nekog tko je bio dom – više nijedno mjesto ne osjećaš kao svoje.
Današnji momci su baš kao mimoze i princezice, evo jučer mi muž imao operaciju zubnog mesa, neku fistulu su mu micali, sad ima šav i treba 8 dana mirovati, ne smije se smijati, bla bla i sad očekuje da ga masiram, da mu kuham hladnu hranu, ovo ono, da skačem okolo, bože koji drama queen, uvijek neke posebne tretmane žele, a kad je nama ženama teško ponašaju se u stilu ko nas j…, e pa sad je njemu tako pa da vidi malo.
Žene, molim vas, prestanite vjerovati doktorima kad vam kažu da nećete moći ostati trudne ili kad same sebi to postavite kao dijagnozu. Dokle god imate maternicu i jajnike, uvijek je moguće. Previše trudnoća sam vidjela u ambulanti pod rečenicama: “joj pa mislila sam da sam neplodna” ili “pa doktor mi je rekao da nikad neću moći imati djecu”, itd.
Imam osjećaj kao da se to tako olako shvati i onda kad dodje do trudnoće bude netko drugi kriv.
Pazite se i uvijek idite po druga mišljenja jer nažalost ima svakakvih doktora.
Moji roditelji su prilično imućni ljudi, tako da sam celog života živeo kao princ. Uvek sam imao dovoljno svega, pa čak i više nego što mi je trebalo. Onda sam upoznao nju. Iz siromašne porodice, ali izuzetno vredna, pametna i odgovorna devojka. Jedna je od najboljih studentkinja na našem fakultetu, a uz to radi i zarađuje. Kad god sam joj ponudio pomoć, odbila je, jer smatra da se ne sme živeti "na tuđoj grbači".
Već dve godine sam presrećan sa njom i toliko je oplemenila moj život. Večeras je prosim 🤍🤍
Hoću da umrem od muke.. Posle mnogo godina depresije upoznam lika za kojim sam odlepila.. On me je vratio u život za jednu noć.. Učinio me srećnom..oživela sam.. Ali postoji problem.. Osim toga što je zgodan, duhovit, pazi me i mazi i što se pored njega osećam srećnom on nije toliko lep.. Zbog obaveza viđamo se samo uveče i tada njegove nedostatke u lepoti prikrijem i onda uživam ..Sve je dobro sa njim.. Ništa ne fali ..osim tog detalja.. Mislim da kada bih se ujutru probudila pored njega da bih crkla od sramote što sam uopšte i bila sa njim.. Ja sam zaljubljena u lika izmišljenog da bi meni bilo lepo..i jeste mi lepo..ali kada dođem kući ja sam svesna da moram da ga ostavim jer mi se ustvari on u licu ne sviđa.. Baš se život igra sa mnom.. Dobiješ sve, a opet nešto mora da fali.. Baš sam razočarana..
Osudite do mile volje, ali mislim da je hendikep ako muškarac nema sestru, a žensko brata. Znam da ima retkih izuzetaka gde se brat i sestra ne podnose, ali sam primetio da uglavnom muškarci koji imaju sestru se bolje ophode prema ženama, a žene koje imaju brata se bolje ophode prema muškarcima. Generalno su osećajniji. Svi moji prijatelji tokom života koji nisu imali sestre bili su ne samo grubijani, već su zene nazivali "pi*kama", a koji su imali sestre nisu za ženski rod upotrebljavali takve reči. Većina mojih prijateljica koje nemaju braću su onako neotesane, sebične, često menjaju momke i sklonije osuđivanju i vređanju onih muškaraca koji nisu "viša liga". Zahvalan sam Bogu što imam sestru. Žena i ja već imamo žensko dete, a muško je na putu i mnogo sam srećan što je tako.
Radim u administraciji 8 sati dnevno, ali je realno jako malo posla (2 sata). Na poslu turpijam nokte, lakiram, čupam obrve, češljam kosu, čistim nakit, pravim frizure, čistim obuću, odem po kruh za kuću, da ne moram poslije posla.. DRUGAČIJE kukam široj porodici i prijateljima kako radim, ubijam se, ne znam gdje ću prije, jeeeer sam zaposlena mama, kod kuće milion obaveza i sve to što radim na poslu, kod kuće nemam vremena, jer to vrijeme posvetim svojoj kćerkici i mužu, a na poslu se tako lijepo odmorim i uvijek sam sređena i njegovana, nekad čak i vježbam za ljetnu sezonu. Mislim da je bolje ovako da ne zna svako kakvo je realno stanje.
Pre 4 godine bila sam sa dečkom u vezi 8 mjeseci razišli smo se zbog nekih sitnih svađa. Od tada se nismo ni vidjeli ni čuli. Nisam znala ni gde je ni šta je. Ja sam otišla za Njemačku da radim vratila se nakon nekog vremena svojoj kuči i evo pre nekog vremena. Srela sam ga… istog tog momka. Nakon 4 godine. Krv mi se sledila kada sam ga ugledala. Idalje lep kao i pre. Idalje božanstven osmijeh ima. Zaustavio se i pozdravio me. Razmenili smo koju reč i dogovorili se za kafu. Izašli smo na kafu pričali i provodili ponovo dane zajedno. I evo nas ponovo na početku veze. Idalje sam zaljubljena kao prvog dana kad sam ga vidjela pre 4 godine.
I ne možete reći da to nije sudbina.
Prosto ako ste suđeni jedno drugom Bog će vas usmjeriti njemu. ❤️