Kako mi idu na živce ovi fitnes instruktori i ostali 'stručnjaci' za zdravlje i ishranu. Nit su doktori, nit je većina njih uopšte podobna da priča o takvim stvarima. Danas to može svako. Jbt, ispade da svako ko ne trenira do iznemoglosti i ne ide u teretanu nije zdrav. Još kad krenu da drže predavanja o ishrani, au, Bože pomozi. Većina njih su šarlatani koji zarađuju pare na naivčinama. Pre bi otišla kod dobrog nutricioniste i šetala svaki dan, nego jela to njihovo i išla u teretanu 4 puta dnevno. Nema potrebe da se palite u komentarima, niko me ne tera da uzimam njihove programe i da se pridržavam tih idiotluka, niti bih, iznosim samo svoje mišljenje.
Ja ne znam šta žene rade sa obrvama danas. Nekako ih dižu na gore, začešljaju, ono je toliko neuredno da je to strašno. Većini ne stoji. Retko kojoj to pristaje.
Trenutno (a tako će i ostati) ne verujem više nikome ništa. Toliko glumaca u mom životu, previše, nisam ja akademija. Najiskrenije biće je moj pas.
Ja sam mišljenja da niko ne treba da se*e partneru o prošlosti. Ne može neko ko je prošao sito i rešeto da napada npr devojku što je imala 'puno' partnera, što je ovo, što je ono. To je kontradiktorno i licemerno. Ako si ti imao brdo kombinacija, što ti smeta ako je devojka imala? To je potpuno isto. Nema tu nikakve razlike.
Kad vidim ovu moju porodicu kako su živčani i agresivni kako ustanem ujtru ni doručkovao nisam nazovem nekog od njih taj mi digne pritisak posle me boli stomak ceo dan drugi me vozi i dere se na mene zažalim što nisam rođen kao bogati Englez pa umesto prodice da imam sluge i vozače... Jedino bih mačku kućnog ljubimca zadržao...
Volim miris sobe u kojoj sam odrasla. I posle 20 godina mi soba miriše isto i to me uvek usreći. <3
Tako mi je tužno u šta se pretvorio odnos komšija danas nekad su komšije bile kao porodica svi su se slagali, bili spremni da pomognu, pozajme, pričuvaju... A danas svako samo gleda sebe ne znaš više ni ko ti živi u okolini... Lepša vremena...
Nekad sam imao prazan frižider, s ponekom teglom džema samo i tri jajeta... Sad otvorim frižider i nemam gde da stavim nešto od hrane. Uspeo sam! 😊
Skoro 10 godina sam sama. Nisam imala vezu, nikoga toliko bliskog. Nisam se vezivala pa mi je to postao nepoznat osećaj. Sviđam se čoveku koji je 18 godina stariji od mene. Čak me je i pitao da mu budem devojka. I on meni jako prija i mnogo mi je zanimljiv. Ima tu neke hemije ali problem je što se jako bojim da napustim svoju slobodu. Nestvarno mi je da se nekome sviđam, nestvarno mi je da neko želi vezu sa mnom. Tu ima još jedan problem. On već ima 44 i želi da se skrasi (ženidba, deca). Ja nikako nemam želju da se uskoro udajem i rađam decu. Ne znam da li da se samo opustim i prepustim ili da batalim to sve...
Pričala sam sa svekrvom u vezi nekih gluposti i jedna od tema bile su snaje. U tom razgovoru 100x je rekla da "snaja može biti svaka" i da ću videti kad se moj brat oženi kako će ga ona promeniti u svakom smislu (inače ovu priču slušam pune 4 godine od kako sam u braku).
Tog dana nisam mogla više da izdržim, pukla sam i udarila šakom o sto. Između ostalog rekla sam i to da je njena kćer isto nečija snaja.
Naljutila mi se očigledno i od tog momenta ne prestaje da me ogovara i da suprugu priča svakojake gluposti iz moje prošlosti koje blagorečeno veze s mozgom nemaju.