Neki dan sam se doslovno tresao od umora. Nisam stigao kako treba jesti a imao sam more obaveza. Jedva sam došao iskreno do radnje sa donerima samo da nešto pojedem. Da bi sve funkcionisalo i da bi ispostovao sve obaveze kao sina, supruga i oca, nekada moraš raditi na silu da bi se sve uklopilo. Ovo nije prvi puta da mi se dešava. Odgovornost koja dolazi sa godinama i sa porodicom zaista nosi teško breme nekad.
Moja bivša je u vezi izgledala kao imigrant, a nakon prekida kao Naomi Cambel!
Primjećujem u zadnje vrijeme da se ljudi sve više snimaju.
Svoj dan, odlazak zubaru, u kupovinu, raspremanje stana, svoju djecu, a šlag na torti je kad su žene počele snimati kad rade test na trudnoću pa ono, znate kako se već radi. Bukvalno u pozadini čuješ mlaz dok ona radi taj test.
Ok znamo da svi žele brzu zaradu i što lakšu, ako je moguće.
Ali mislim da je ta zarada zapravo opasna, po tim smatram jel više nikome nije stalo do privatnosti, initime, svoje djece? Gdje su granice? I tako dozvoljavate svima da komenatišu vaš život, djecu, partnera, familiju itd.
Privatnost nema cijenu. Mislim i ovo što se radi da ima nešto iza toga. Uglavnom, neće na dobro.
Svoju majku volim najviše na svijetu, zahvalna sam joj beskrajno na svemu što mi je u životu pružila, svemu što me naučila i svemu čega se odrekla zbog mene. Ali smatram da mi je upropastila one najljepše tinejdžerske godine i u mene usadila ogroman stid, komplekse i asocijalnost.
Kada sam se porodila bilo je ljeto i ispočetka nisam izlazila napolje jedno vrijeme dok se nisam oporavila jer bio je to drugi carski rez za redom. Kada bi god muž bio sa starijim djetetom napolju i uvijek kada uđe u kuću pitala bih ga šta ima napolju, s kim ste bili, pita li ko za mene, odgovor je uvijek bio - Pitaju samo za bebu. Naravno, drago mi je što su se interesovali za bebu, ali isto tako me je malkice boljelo to što niko nikada nije pitao za mene..
Danas mi je rođendan. I prvi put u životu želim da ga provedem sama sa sobom. Ne trebaju mi lažni izlivi nežnosti od osoba koje mi preostalih 364 dana u godini pokazuju koliko im zapravo "značim".
Ja iskreno ne znam koja je potreba penzionera da ujutro idu negdje kad je najveća gužva u 7 i 8 kad većina nas ide na posao i u školu. Ja razumijem da ti ljudi ne prestaju živjeti samo jer su stari, ali zašto i zbog sebe ne izaberu normalnije vrijeme kad nema guzve. Ni doktoru ni nikome se ne mora tako rano ujutro, za sve postoje termini koji se mogu uzeti kasnije. Da mi bi tako popričati s njima i vidjeti kud moraju ići u 7 ujutro, vjerujem da će i meni u tim godinama biti jasnije ali sad nikako nije.
Ja stvarno evo ne kapiram roditelje koji dopuste deci da se igraju lopte u stanu. Da li ste normalni?! Pa nije stan za igranje, niste sami. Odeš da se žališ, oni tebe napadnu i ti si kriv?!?!?!?? Onda te svi mrze zbog toga?!?!?! Ludnica.
Venčao se komšija. €20.000+ potrošio na svadbu. Još su platili neku foru sa helikopterom. Tipična balkanska umobolna kič pijanka i dokazivanje, sa zilion istih takvih imbecila (zvanica). Prošlo je svega 7 meseci, a on okolo tu*a klinkice po lokalnim barovima, dok se ona već godinu dana švalera sa mojim šefom koji otac može da joj bude. Oboje uzimaju kox. A da ih samo vidite na društvenim mrežama, mislili biste ovi uspešni, jako, vole se do neba, kućerina, svi im zavide. Kad ono, prc. Propast na vidiku.
Dosta mi je više današnjeg odgoja i mekanosti. Generacije koje su nakon bombardiranja išle tražiti gelere i čahure danas imaju 12godisnjake koji ne smiju sami na kupanje na rijeku. Mali ima 9 godina, mama ide s njim u park. Mi smo išli sami pješke ili bajkom u susjedno selo u školu, danas roditelji idu s djecom na upis na faks. Ne znam kad je prestalo biti bitno da si samostalan..