Najveća misterija mi je da li da se odlučim iz logike za dečka koji bi mi sve pružio u životu, zaljubljen u mene kao malo dete, pamti svaku sitnicu o meni i tretira me kao dami ili onog za kojim mi srce gori a ne daje dve pare za mene jer zna da može da me ima..
Gade mi se karijeristi. Pogotovo žene kojima je karijera bitna.
U današnje vrijeme svi pričaju samo o pravima, niko o obavezama, i svi izbjegavaju odgovornost. Mislim da ovo neće izaći na dobro.
Na mom poslu poslodavac 4 put naručuje ledomat koji sam pokvarila svaki put kad ga dodirnem spiči me struja u prst, moje opravdanje je za to što sam rođena na Svetog Iliju Gromovnika!
Mene niko živ ne može da ubedi da žene koje nađu nekog bogataša njega zaista vole zbog njega samog, a ne zbog novčanika. Ajde, jedno je kad neko krene npr od nule ili bude prosek, pa se obogati i dalje ostane sa tom ženom uz koju je gradio sve to.. ali u ove priče gde neka ulovi nekog bogatog, ne verujem ni 1%. Slikaju se sa nekim skupocenim poklonima, slave tobože Dan zaljubljenih, pišu hvalospeve o partneru, a to je samo zato što ima kinte. Da nema, takve ga ne bi ni progledale.
Imala sam divnog momka pre dve godine oduvek maštala o takvom nema boljeg i znam da nisam bila dovoljna za njega i zato smo i prekinuli viđali se vani ali svatko u svom društvu nema poruka nema poziva imala sam i neke pokušaje ali ni jedan nije bio kao on čekala sam taj dan kad ćemo se opet vratiti jedno drugom ali danas vidim i saznajem kako ima novu i sad u zadnjih 2 god od raskida meni život katastrofa bez njega nikad srećna nikad ništa mi ne ide što dalje pojma nemam ali da boli boli.
Teži deo odrastanja je kad shvatiš da si zaista bitan samo roditeljima, a nažalost nekad ni njima.
Ne ponižavajte majke koje ne doje svoje dete možda neka bi to najviše volela a ne može i time ne spuštate njih nego sebe i ne pametujte jer do juče ni vi ništa niste znale!!!!!!!
Imam prijateljicu koju sam smatrala najboljom, ona studira medicinu i tu i tamo bi ju znala pitat o nekim svojim zdravstvenim situacijama. U zadnje vrijeme smo se malo udaljile tj ona se odmakla od mene. Ja sam je i dalje smatrala svojom osobom br1 no nekidan kad sam imala potencijalno ozbiljan zdravstveni problem nazvala sam ju u 5 ujutro (što nikad ne radim) na što mi je ona rekla da sam prešla granicu i da je taj poziv neprihvatljiv. Boli me jer sam samo htjela njenu pomoć i bila sam uplašena. Što učiniti?
Radi disfunconalne familije i ismijavanja i odbacivanja koje sam doživjela kao djete od vršnjaka napravila sam od sebe “savršenu” osobu. Od karijere, do karaktera, fizičkog izgleda - garderoba, fileri, botox, svaka meni čast, a zapravo sam gušila autentičnu sebe. Tek sada u 29 sam pošla na psihoterapiju i želim biti zdrava, autentična i s mirom u duši.