Jedne noći sam ostavila otvorena vrata stana i sedela u mraku samo da vidim ko će ući.
Toliko sam dobro sakrila slatkiše od ukućana, da sad ni ja ne mogu da ih pronađem.
Kad prođe ova zima, nadam se da će roditelji urazumiti svoju djecu i zabraniti im da hodaju u čarapama i papučama, jer tako liče na Čehe i Nijemce kad dođu na Jadran, a nikako nije kul to što lijeni Amerikanci nisu u stanju normalno da se obuku kad izađu u prodavnicu. Ne znam samo odakle našoj djeci da se prime na taj idiotski trend.
Došla je nova kolegica, trebala sam joj objasniti dio vezan za program. Sve sam joj fino objasnila i dala da vježba. Nakon nekoliko minuta me pitala može li jednu opciju povezati s drugom, gdje sam joj objasnila kako da uporedi i vidi da li funkcioniše, jer ja trenutno nemam vremena da provjerim. Na sve to, gospođa se našla uvrijeđena što sam rekla da nemam vremena da provjerim tu mogućnost i odbrusila odvratno riječima: "Pa nisam ti ni tražila". Više nisam htjela ništa da joj objašnjavam detaljno, pustila sam joj da se snađe i pita nekog drugog. Kasnije sam saznala da je u firmu došla stranački, a ja sam nakon dva mjeseca dobila otkaz, jer planiraju da me ona zamijeni. Koliko čujem, ne ide joj baš najbolje, ali je meni drago da nemam više veze s tom firmom i da sam krenula dalje.
Savet za muškarce kad prilaze devojkama - nemojte odmah muvanje, lepa si, sviđaš mi se itd - ja sam uvek dozvoljavala kontakt onima neposrednim koji bi prišli sa rečima "kako ste vi lepo i zabavno društvo, mogu ja sa vama?" Probajte opušteno i bez izliva emocija i obožavanja.
Intuicija mi bukvalno uvek kaže šta treba da uradim i uvek je u pravu.
Molim da me neko osvesti. Samo nemojte da osuđujete. Dosta mi je što samu sebe osuđujem.
Ostavio me je iznenada, kaže upoznao sam nekoga. Takav sam slom doživela, to mi se nikada u životu nije desilo.
Elem, znamo se 2 god.
Oboje smo imali brakove koji su bili pri kraju. Oboma trajali po 17 god.
Moj brak je bio gotov već pre 15 god, živeli smo kao cimeri, ja se predala deci i kući. Drugo ništa.
I upoznam njega, totalno neplanski.
On još uvek isto sa njom, ali je imao drugu i ona se zato iselila, ali je i dalje dolazila kući.
Pokušali su ponovo, ja podržala, jer porodica je porodica.
Nisu uspeli. Kod mene je situacija tako i tako kao da živim sa bratom.
Dugo tražim stan, jer su preskupi i nisam još radila puno radno vreme.
Sa njim sam o svemu pričala, viđali se redovno, ne onako kako bi želeli, ali minimum 1x nedeljno i onda odjednom-upoznao sam nekoga ..
Videli smo se, pričali, kaže da ga je moja ljubav ugušila i to što još nisam našla stan, a ja ga baš našla i ćutala, zbog iznenađenja...
Trebalo bi da se uvede pravilo,kada se trazi radnik-radnica obavezno da piše i iznos plate, a ne ovako pošalji cv, pa zovi pa dođi pa tek onda kažu iznos. Možda meni ne odgovara ta cifra, što bih trošila i svoje i njihovo vreme. Ovako lepo napišu ti vidiš, aha odgovara, ovo ne odgovara i ćao. Svakako svi radimo za tu platu, naravno da je bitan iznos, doduše i kolektiv al to je druga tema.
Dopisujem se kratko sa jednim momkom. Malo stariji od mene, deluje mi ok. Zimus mu se kao i meni okončala veza. Njegova je trajala više godina, moja znatno kraće. Oboje tražimo nešto što je smisleno i ozbiljno. Priča teče u solidnom redu. Kad iz neba pa u rebra napiše: ,,Moram nešto da ti kažem, što ti nisam rekao". Mislim se: ,,Šta je sad? Dobro ne može biti uz tu najavu. Ženu nema, ali možda ima dete... Ma nema, rekao bi mi tako važnu stvar". Stiže naredna poruka: ,,Imam dete od 4 godine". Opa, mićo! Veli on: ,,Trebalo je ranije da ti kažem, ali onda ne bismo ovoliko pričali". Ajde?! Zar je još vremena trebalo da prođe da bih saznala da je roditelj? Nećemo se više čuti. Ne zato što ima dete. Neka je dete živo i zdravo. Bitno da je tip dobar otac. Međutim, laži ne trpim. Od koga god, kad god. A ukoliko priču koja nije čestito ni počela zasnivaš na lažima, čemu se mogu nadati kasnije. Adio. Generalno nisam ljubitelj net poznanstava. Evo i zašto.
Volim mnogo da maštam i imam jako bogat unutrašnji život i svoj virtuelni svet.