Da se pitam, zabranio bih gradnju garsonjera. Život u njima je nehuman. Muka mi je više od života u garsonjeri, ali nemam nekog izbora. Taj stan je moj i ako bih želio veći, moram dići kredit. Strogi sam protivnik kredita (osim ukoliko mi baš zatreba za npr. liječenje), iz mnogo razloga. Što vjerskih jer mi je kamata zabranjena, što zbog toga što bih se osjećao glupo da moram dodatne kamate isplaćivati i da tako financiram banku. Helem, izgleda da mi je sudbina ostati tu živjeti, a iskreno mi je muka više od skučenog prostora. Da mi je bar da imam jednu dodatnu sobu. Kajem se što nisam kupio bar jednosoban kad su cijene bile daleko niže.
Jel neko nekad ušao u neku kinesku radnju i kupio nešto, a da pritom kinez ili kineskinja na kasi nije razgovarao/la sa nekim preko video call-a?
Povraća mi se od ovih tobože "smernih, pravoslavnih, OZBILJNIH" devojaka, gadljivih na seks i na to što neka devojka često menja momke. Toliko su moralne i OZBILJNE, da po pravilu završe tako što skinu nekog oženjenog matorca, rasture mu porodicu i sa njime se udaju. To je "vrlo" moralno. Moja sestra od tetke, koja je sva po PeEs-u, obožava da me ogovara što volim da izlazim i otvorena sam po pitanju svega. Eno je razvodi od žene lika koji otac može da joj bude. Do juče razmišljala da ode u manastir. Ludilo mozga...
Petnaest godina ne mogu da prekinem da se viđam sa njim. Imam trideset, kada smo i on i ja imali petnaest smuvali smo se, i bili u vezi četiri godine. Prevario me, raskinuli smo. Ali opet nekako uvek završim sa njim. Svakog sledećeg momka sm prevarila sa njim.
Imam aferu sa ženinom najboljom drugaricom i ne mogu to da prekinem, ne mogu da se odlučim za jednu od njih, obadvije volim i sa obadvije mi je lijepo, ne znam šta da uradim, ne želim nijednu da izgubim.
Moja drugarica NE MOŽE i NE SME da ima druge drugarice!!!!!!!
Imamo troje dece. Muž ni danas ne zna da promeni pelenu.
Uvela bih sankcije za sve one koji samo izgovore ''sama je kriva''.